Izbori u Puli i Županiji ispali su win-win-win-win situacija!

Ako ne znate kako će završiti izbori, kao što se znalo kako će završiti u Zagrebu, jer je prednost bila prevelika, onda se možete kladiti na logiku. A zdrava logika je u slučaju Pule i Istre govorila da će pobijediti Peđa Grbin i Boris Miletić.

Grbin zato što su ga podržali doslovno svi ostali kandidati iz prvog kruga. Istina, ta podrška ne znači da će birači glasati onako kako im se kaže, ali dio njih svakako hoće. A taj dio je bio dovoljan za pobjedu. 

Filip Zoričić je na ovim izborima igrao protiv pet protivnika, SDP-a, IDS-a, dviju nezavisnih lista i Možemo. Zamislite Tonija Kukoča kako hakla sam protiv Đorđevića, Obradovića, Danilovića, Paspalja i Divca. Ne bi to dobro završilo. Okružili su ga sa svih strana kao uvježbana vojska. Bacili minu u rupu, začepili uši i spustili poklopac. I onda je grunulo.

Zoričić zato može biti zadovoljan. Umalo je napravio podvig za sva vremena. Slijede četiri godine rada u vijeću, ali vjerojatno će ciljati nešto drugo. Konkretno, odlazak u Zagreb. Birački kapital je tu. U prvim rečenicama sinoć rekao je da se namjerava i dalje baviti politikom. A Forum? Tog svraba možda i bolje da se riješio.

Peđa Grbin će, za razliku od Zoričića, imati većinu u Vijeću, i to prilično komotnu. Ironija je da će u oporbi ostati samo ljuti neprijatelji, Zoričić i Možemo. Može se očekivati da će sjednice postati dosadne i da će ovisiti o voljnom momentu Zoričićevih vijećnika. Ako se njima ne bude dalo, jao nama. Teško je očekivati da će možemovci nakon teškog poraza biti aktivni kao prije. Ali, nikad se ne zna.

Odluke će se, gledamo u kristalnu kuglu, vjerojatno donositi na zatvorenim sastancima koalicije. To uopće ne mora biti loše. Komotna većina znači da će Grbin ispuniti svoja obećanja, na čelu s besplatnim vrtićima i besplatnim parkingom. Zauzvrat će se nešto pitati IDS, Mihovilovića i Boljunčićku, što bi za Pulu moglo biti dobro. Od proširenja rive do zanimljivih ideja koje su imali nezavisni kandidati.

Dolazak stranke poput SDP-a na vlast, predvođenog mladim ali iskusnim vođom, znači da bi Grbin mogao vladati Pulom godinama, ako ne desetljećima. Na ovom mjestu prenijet ću poruku koju mi je poslao jedan prijatelj jučer kad je saznao rezultate: "Taman se riješiš crvenih u Rijeci, kad evo ti ih sad u Puli." 

Rezultati u županiji bili su logični zato što je IDS podržao Miletića, pa smo imali iste izbore kao prije četiri godine. Tada je Miletić pobijedio Danijela Ferića za svega nekoliko glasova. Sanja Radolović je izgubila s nešto većom razlikom zbog dva razloga. Prvi je taj što je prije četiri godine vladao izrazito negativan sentiment prema IDS-u i Miletiću, čega danas ima samo u tragovima. Drugi je što je današnji Miletić zagrabio i u HDZ-ovo biračko tijelo. 

Za Sanju nema zime. Za nju je možda i dobro da nije postala županica. Od SDP-a se naime očekuje da smijeni HDZ s vlasti u državi, i tad se otvaraju prilike za ministarsko mjesto. Radolović je ove izbore odigrala kao Yamal Ligu prvaka. Nije osvojila pehar, ali svi znaju da će biti velika zvijezda.

Ako ćemo biti pragmatični, mogli bismo reći da je Miletić u ovom trenutku za Istru bolje rješenje. Prije svega zbog svojih konekcija s HDZ-om. Trebalo bi to na Poluotok donijeti više novca. Sanja bi mandat vjerojatno provela u nadigravanju s HDZ-ovcima zbog rata na nacionalnom nivou. 

Na koncu u Puli i Županiji imamo win-win-win-win situaciju. Svi imaju neki razlog biti zadovoljni. Vidjelo se to i u izbornoj noći. Plakala je harmonika na sve strane. 

Izbori su konačno gotovi. Ajde, neka su.