Foto (Post)koronske priče – posve nepretenciozna knjiga nastala u ‘zatočeništvu’

‘Zatočeništvo’ u četiri radna zida u vrijeme pandemije covida-19 nije uvijek bilo loše ukoliko bi se iz njega iznjedrila jedna lijepa priča. I ne jedna, nego njih čak 40, a točno je toliko u sinoć predstavljenu knjigu “(Post)koronske priče” pretočila kolegica Vanesa Begić, dugogošnja novinarka i urednica Glasa Istre, prevoditeljica i književnica.

“Knjiga je nastala nepretenciozno. Za to je zaslužna moja draga kolegica Lara Bagar, naša kraljica stila, jedna jedina neponovljiva. Doba korone bilo je posve specifično, bez druženja: meni kao kao novinarki u kulturi je bilo jako neobično biti kući, bez prestava i jurnjave, i tako sam krenula nešto pisati. Lara mi je  rekla ova korona ima taj predznak, taj broj devetnaest, a 19 je i Chanel i neka bude 19 priča, nešto slično ‘Decameronu’. I onda sam navečer krenula nešto pisati po Fejsu”, kazala je Begić pred brojnom publikom, u punoj dvorani Gradske knjižnice i čitaonice Pula, u kojoj su se okupile njene bivše i sadašnje kolege, novinari i oni koji to više nisu, profesori i svi oni s kojima je surađivala.

Korona je potrajala,  a autorica se zalaufala, pa je na koncu nastalo dvostruko više priča u kojima na duhovit način progovara o sebi, ali i društvu koje nas okružuje, o manje ili više lijepoj svakodnevici.

“Naišla sam na dobre povratne informacije i vidjela sam da je - ono što spominju razni teoretičari - terapeutska funkcija pisanja imala itekako smisla i da mi je bilo bolje. Za mene je to bilo teško razdoblje, tada mi je umrla nona s kojom sam bila jako povezana, puno se stvari uzročno-posljedično dogodilo da sam se osjećala nekako tužno, prazno i da moram pisati, da to djeluje. Nisam imala nikakve druge namjere, ali ako sam nekoga navela na promišljanje, na pisanje, na introspekciju… Neki su mi se javili da osjećaju isto, mada to nisu bile niti autobiografske crtice: u pojedinim pričama bilo je autobiografskih elemenata, ali ovo što stručno nazivamo homodijegetskom naracijom, da između autora pripovjedača i prvog lica nužno stoji znak jednakosti ovdje ne vrijedi jer tu su i neka moja iskustva, i iskustva drugih iz bliže okolice, i puno toga što se događalo dragim ljudima, što sam čitala tijekom korone, pa i neke misli i ideje”, kazala je Begić te podsjetila da smo tada svi bili povezani online.

Vanesa Begić diplomirala je talijanski jezik i književnost na Pedagoškom fakultetu u Puli, a magistrirala književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, o temi ženskog pjesništva talijanske nacionalne zajednice u drugoj polovici XX stoljeća . Završila je poslijediplomski specijalistički studij prevođenja u okviru hrvatsko-talijanske dvojezičnosti na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli. Autorica je knjiga 'Quelle dei versi – La poesia femminile del gruppo nazionale italiano nella seconda metà del XX secolo (2002.)', 'Suvremena književnost za djecu u Istri' (2012.), 'Quo vadis , promišljanja o svakodnevici' (2015.), 'Rijeke prijevoda – Fiumi di traduzioni' (2017.) i 'Quo vadis, promišljanja o svakodnevici' (2020.). Bavi se književnom kritikom, pedagoškim radom, prevođenjem i programima vezanim uz kulturu u doticaju. Dugogodišnja je novinarka i urednica u dnevniku Glas Istre. Objavljivala je u časopisima Nova Istra, La Battana, Književna Rijeka, Kaj, Nagnuća, Riječi (Sisak), Kruh i ruže, Most/The Bridge, Sapho, Republika, Riječi (Distrikt Brčko), Dubrovnik i drugima. Prevela je 45 knjiga, samostalno i kao jedan od prevoditelja izdanja. Za prijevod na hrvatski poznatog djela Itala Sveva Senilità , pod naslovom Mlada starost , dobila je posebno priznanje na međunarodnom natječaju "Umberto Saba" u Trstu 2006. godine, gdje je dvije godine kasnije dobila i nagradu za prijevod na talijanske knjige pjesama Diane Rosandić Golubica mira zajedno s Giacomom Scottijem

“Imam sjajne prijateljice, sjajne grupe, bili smo povezani od Rima, preko Parme do Brescije i upravo sve to nam je u koroni bila svojevrsna utjeha. Sjećam se prvih kazališnih predstava nakon prvog lockdowna, distance, sprejeva, prskanja, svega je bilo i mislila sam da treba izvući najbolje iz svega toga”, rekla je Begić. Potom se prisjetila svih kolega i kolegica koji su izdali knjige, ne zaboravivši nikog, ali i onih koji su napisali štivo koje još čami u ropotornici i čeka da ih njihovi autori izbave iz mraka.

Izdavačica knjige Shura Dunmanić kazala je da Vanesu poznaje kratko, te pročitala posljednju priču za koju je rekla da je ‘samo naoko vrckava’.

“Međutim, tu leži zamka jer Vanesa nije takva. Ona je vrlo osjećajna i empatična. To isijava iz nje, iz knjige isijava ona. Vanesa ima jaku erudiciju i empatiju te duboku filozofsku misao. Živimo u vrijeme distopije i u velikom broju priča vidi se težnja da iznese jaču poruku za nas koji se suočavamo s tom distopijom”, rekla je Dumanić.

Na naslovnici knjige nalazi se fotografija autorice koju je ‘okinuo’ Sandro Butković Buta prije 16 godina dok je u tadašnjem Glasu Istre na Rivi 10 isprobavao novi fotoaparat za redakcijsku foto službu’, a priče je lektorirala još jedna nekadašnja kolegica Iva Lanča Joldić.

Lara Bagar, novinarka koja je dugi niz godina radila s Begić, danas knjižničarka, autorica je predgovora, u kojem, uz ostalo, stoji:”Vanesu najviše volim kada psuje, a to jako rijetko čini. Vanesu najviše volim kada u redakciji pjeva arije, a to je bilo samo za posebne prilike. Vanesu čitam uvijek, a najdraža mi je kad je bilo najgore, za vrijeme korone i lockdowna, Vanesa je strah pretvorila u ljepotu.”

“U ovih pola sata mogli ste saznati kakva je Vanesa. Nikoga ne zaboravlja, ima toliku širinu, toliko veliko srce, veliko znanje i veliku dušu, toliko je krhke građe, a velika iznutra. Takvu je pamtim u redakciji: ona je naša big data, ima sve podatke i zna sve o svakome, ne zaboravlja nijedan trenutrak. Toliko je suptilna u odnosu prema ljudima da je u predstavljanju svog djela uspjela dotaknuti svakog od prisutnih i o svakome rekla lijepu riječ. Naslovnica knjige nije mogla biti bolja, prikazuje Vanesu u sjeni, a toliko toga ima za dati”, rekla je Bagar.

Prema vlastitom priznanju, Vanesa ju je spašavala u doba korone svojim literarnim krokijima, pričama o svakodnevici.

“Bila je prva, druga treća i onda smo se svi zakačili za njene priče. Vanesa vrlo suptilno uspijeva prenijeti tu svakodnevicu. U njezinim radovima vidi se koliki je erudit, počevši od popkulturne ikonografije, preko Dantea do Pirandella. Ona sublimira svijet oko sebe kroz znanstveni background, a to je poetično i ležerno i duhovito. Krasno je da je njezin rad ugledao svjetlost dana. Drago mi je da se okuražila i mislim da je krajnje vrijeme da pokaže sve što ima u sebi, a mogla bi izvlačiti kao iz ladice, svaki dan”, podcrtala je Bagar.

Galerija (11)