ONE VLADAJU GRADOM Pulske ptice otimaju hranu i kljucaju ljude

Bio je divan, sunčan dan, pun miomirisa svježe pečenih kroasana. Ima li išta ljepše nego kad se tek pečeno, mirisno pecivo rastopi u ustima, na osunčanoj promenadi. Nema ljepšeg, ali ma puno goreg. Ono kad razjapiš usta i prineseš im kroasan, a on u hipu nestane. Ispari. Doslovno ti ga otmu iz ruku. I dok se zbunjeno okrećeš, kao skupina tinejdžerica jučer na pulskoj tržnici, mirisni kroasan već je završio u raljama, pardon kljunu nasrtljive ptičurine i nestao, uključili smo štopericu, doslovno u nekoliko sekundi. Šegavac se onda, kad se dobro najeo, odgegao do fontane i napio se vode.

Prizor smo jedva uspjeli snimiti zbog brzine kojom je galeb kljucao pecivo, dok je oko njega na plijen oprezno motrilo nekoliko golubova, kao hijene oko lava dok trga svoj plijen. Ni golubovi nisu imalu puno više sreće od tinejdžerica: ostao im je tek komadić, koliko obično ostaje drugima u hranidbenom lancu.  

Bez kroasana je svojedobno ostao i jedan vremešni Puležan, također dok je pokušavao zagristi u svježe pečenu slasticu. Galebovi, po našem osobnom iskustvu, najviše vole pizzu cut. Ipak je to najlakši i najveći plijen.

Ali, lako za pizzu i kroasan. Svojedobno smo zabilježili i slučaj kad se ptičurina, kibicirajući pizzu, doslovno zaletjela u glavu jedne Puljanke, kojoj se zavrtjelo od siline udarca.

I dok se kandidati za gradonačelnika uoči drugog kruga izbora bave vrtićima i umirovljenicima, Pula očito ima velik problem s pticama, pravim vladaricama grada. I to ne samo onima koje, kao u nekom jeftinom horror filmu, otimaju hranu i kljucaju ljude, već i s jatima čvoraka. Oni uneređuju javne površine koje nadležne službe ne stignu očistiti. Što bi narod rekao, ne mogu oni toliko čistiti, koliko čvorci mogu posrati. Nisu pomogli ni pravi ni lažni jastrebovi, ni šareni baloni. S pulskim pticama jednostavno, kao u onom čuvenom filmu, nema trte-mrte.