Čini se da su kandidati za Pulu uglavnom - kukavice

Nakon što sam odgledao sva tri sučeljavanja za gradonačelnika Pule, a od toga dva uživo, ostao je dojam da su naši dragi kandidati uglavnom - kukavice. Pritom treba napomenuti da na prvom sučeljavanju (GONG) nisu bili Filip Zoričić, Zlatko Devedžić, Sean Soldatić i Katarina Jukić Jakopič, a na trećem (Istra 24) nije bilo Gorana Mihovilovića i Seana Soldatića. Na drugom (Radio Pula) su bili svi. 

Mislim da su kukavice zato što su uglavnom davali šematizirane, unaprijed pripremljene i naučene odgovore. Jasno se vidjelo da im je najvažnije "pokriti" što širi krug ljudi, ne zamjeriti se nikome, ne talasati, odraditi spiku neutralno, bljutavo, bezukusno. Njihovi odgovori bili su kao krumpir kuhan u vodi koju ste zaboravili posoliti. 

Ima tu puno primjera, mogli bi se o tome pisati eseji i diplomski radovi, ali izdvojit ću tri. Sva tri spadaju pod egidu "Investicije u Puli". 

Iz nekog razloga, naime, u ovom gradu postalo je opasno zalagati se za ulaganje, gradnju i uređenje prostora. Pod utjecajem društvenih mreža, ali i (pogrešnog) dojma da su "svi protiv svega" - kandidati su odlučili, kad je riječ o investicijama, biti neutralni i nejasni, ako ne već izričito protiv. 

Kao prvo, u sva tri sučeljavanja nije se mogla čuti niti jedna riječ podrške projektu gradnje na Delfinu. Moguće da mi je promaklo, ali mislim da nije. Po mišljenju pulskih kandidata, manje-više svih redom, uređenje te šikare apsolutno je neprihvatljivo. Glavno opravdanje im je "mišljenje građana", što je na ljestvici populističke gluposti od 1 do 10 negdje oko 19.

U ovom slučaju naime "građani" nisu građani, već isključivo susjedi, a susjedi su uvijek protiv gradnje u susjedstvu. U svijetu postoji izraz NIMBY (Not In My Back Yard) za pojedince i grupe koji pod svaku cijenu žele spriječiti promjene u okruženju. Ti pojedinci i te grupe u društvu su prepoznati kao interesne skupine koje se brinu o svom, a ne javnom interesu. Zato ih se uvažava, ali im se ne podilazi. Pulski kandidati zvuče kao da bi pali na koljena i udarali se šakom u čelo, samo da zadovolje pulske NIMBY-je.  

Ponovimo još jednom - Delfin je dobar projekt za Pulu. Dobar je zato što kombinacijom javnih i privatnih sadržaja uređuje zapušteni dio grada. Prema uvjeravanju investitora, zgrade koje se tamo trebaju graditi neće prelaziti razinu gornje ceste. "Građani" koji se protive projektu su susjedi koji se boje da će izgubiti pogled. Sve to iako su i oni sami svojim kućama zaklonili pogled građanima iza sebe. 

Drugi primjer je, naravno, hotel Valkane. Ovdje je situacija ponešto bolja, jer su se na sučeljavanjima mogle čuti i sramežljive riječi podrške. Nažalost, samo sramežljive. Nitko nije jasno rekao da je to sjajan projekt za Pulu jer je ovom gradu hotel s pet zvjezdica potreban, jer je izgradnja (opet) predviđena na zapuštenom području, i jer su izravne i neizrave dobrobiti za Grad i Puljane ogromne. Većina kandidata je u odgovorima nešto prtljala. Oni su za, ali nisu baš za, možda i jesu za, ali ne bi baš skroz bili za, a ne bi bili skroz ni protiv, ali bi ipak malo bili protiv, pa bi ipak malo bili za. Malo bi piškili, malo bi kakili. 

Na sučeljavanjima se uporno spominjao i čuveni referendum, i to kao dokaz da 10.000 građana ne želi hotel. Spominjao se i "grozan potez" investitora, koji je ljude pozvao da na referendum ne izađu. Nitko nije rekao da je investitoru to bio jedini način borbe.  

Referendum je, naime, bio prilično sofisticirana obmana. Građane se uvjeravalo da će investitor progutati Lungomare i ispljunuti ga u kanalizaciju. Nikad to nećemo doznati, ali sasvim je moguće da dobar dio od spomenutih 10.000 glasača ne bi izašao na referendum da su imali točne informacije. Ne treba zaboraviti ni da je referendum organizirala "nezavisna grupa građana", čija liderica (jedna od) danas uredno stoji na izbornoj listi stranke Možemo.

Zbog svega toga neizlazak na biralište bio je jednak glasu za izgradnju. Zato je investitor imao moralno i svako drugo pravo pozvati građane da ne izađu na referendum. I na koncu, zato se danas može reći da je 10.000 ljudi bilo protiv hotela, a 30.000 za.

Treći dokaz da su naši kandidati za Pulu kukavice je Uljanik. Ako mi nije promaklo, nitko nije rekao da bi taj golemi prostor trebalo iskoristiti za nešto drugo, a ne nužno za brodogradnju. Ako pitate pulske kandidate, teškoj industriji je mjesto u centru grada. To je tako normalno!

Izbacivali su rečenice poput "pola za brodogradnju, pola za ostalo", "tamo mora biti industrija", "to je naša tradicija", "takve su svjetske okolnosti" i "Uljanik nas je othranio". Nitko se nije osvrnuo na činjenicu da atraktivan prostor 10 metara od Foruma godinama propada i godinama će i dalje propadati. Možda ja nešto ne razumijem jer nisam rođen u Puli, ali za industriju treba naći bolju lokaciju. Tako je to, uostalo, u svim gradovima na svijetu. Prostor Uljanika može se bolje iskoristiti za nešto drugo. 

Ali, badava. Kandidati se to ne usude reći. Dapače, ludilo oko Uljanika ide toliko daleko da pojedinci smatraju kako bi ga Grad trebao otkupiti od države! Pa jesu li oni normalni?

Prije nego ovaj tekst ode predaleko, stavit ćemo točku. Sve ove pomalo teške riječi za cilj imaju samo jedno - bolju budućnost za Pulu. 

Kandidatima sretno u nedjelju. Na nekim budućim izborima neka probaju biti hrabriji.