'Ovi izbori su jedan veliki zog. Ja se u politiku vrag lik ne kapin, ali to je za mene jedan izazov'

Ako Boris Miletić ima Županiju, a Sanja Radolović kreativne klipove, tajni adut IDS-a na izborima za župana svakako je Alma iz Marčane.

Kažu upućeni da se u Marčani ne kaže nona, nego baba. Alma Martinčić je baba Donatele Macan, glasnogovornice IDS-a.

Bilo je to neki dan, kad je nestalo pulskog sunca i usred svibnja vratio se dah hladnoće, nas troje sjeli smo u E&D i lijepo se družili. Nismo baš bili prigodno odjeveni, ali su nas štorije brzo ugrijale. 

Kaže Alma da je ovdje, na Verudeli, snimila prvi klip za IDS. Na istom mjestu je imala i sastanak za prvu knjigu. Još tamo davne 2008.

Alma je ove godine dobitnica Svečane povelje Općine Marčana zbog brojnih korisnih djelatnosti koje je obavljala u društvu. To nam je, recimo, povod za razgovor. Ali i nije. Povod su izbori i novost koju predstavlja u njima.   

"Ja samo znam da me to jako ispunjava i da san jako kontenta. Došla san u jednu kompaniju, to se zove kampanja ča ne, i ja sam tote zvijezda. Tako su me barem proglasili, ali ja sam baš ponosna. To je jedan tim ljudi, jedna kompanija, zdrava je to sredina. Ja sam već imala neko mišljenje da su to uobraženi ljudi, napristupačni, ali oni su toliko dragi, jednostavni, barem ovi moji. Ja ih obožavan, jer su posebni i jedinstveni", kaže Alma Martinčić.

Dogovorili smo se da nećemo postavljati pitanja i davati odgovore, kao u nekom ozbiljnom razgovoru. Radije ćemo samo ćakulati, pa što ispadne.

Donatela nam je pojasnila kako je krenulo. Kao u mnogim uspješnim projektima, početak je bio gotovo pa slučajan.

"Lani smo imali parlamentarne izbore i trebao nam je za vox populi glas starije ženske osobe. Ja sam rekla da imam doma stariju žensku osobu koja je već snimala radio jinglove za tadašnju Puljanku. Ona je došla, snimila radio spot, i svi su rekli "ajme, kako to dobro zvuči". Ove godine, u prvom mjesecu, kad je trebalo objaviti kandidata IDS-a za župana, morali smo snimiti video u kojem nam je opet trebala starija ženska osoba. Ja nisam imala vremena pronaći nekoga drugoga. Snimali smo u Mutvoranu i kasnije u Savičenti, i to s maslinovim uljima. Dalibor se s Almom toliko opustio. To je bilo ono što smo htjeli izvući iz njega van. Zaključili smo da Almu moramo uvesti u kampanju", kaže Donatela.

A da je zvijezda biti lako, bio bi svatko. Alma je pričekala da unuka završi taj dosadni dio, to objašnjenje kako je došlo do suradnje, da bi mogla ispričati još jednu anegdotu.

"Znate ča, to nije lako. Mene moja prijateljica s kojom sam 62 lita, Zdenka iz Kršana, zove i govori: "Alma, sad san te slušala, ča oni tebi napišu tekst?". A ja joj kažem: "Joj, Zdenka moja, sto lit smo skupa, a ti mene pitaš ča mi oni pišu tekst". Oni mene dovedu i pitaju ča im moren reći za ovo ili ono. I govori trube, moraš se spensati. Ali da bi to bilo u redu, ne smiješ ninega ufenditi, moraš sve najlipše govoriti, mogar pensaš drugače", kaže Alma.

Obožavatelji je, vjerovali ili je, prate i na misama.

"Tri nedilje za redon. Onaj dio pružite ruku jedan drugome. Ja se ubrnen uzad i jena prijteljica me fiksira i oči joj ništo govore. Drugu i tretu nedilju isto. Na kraju ona govori: "Alma, kako su ti uspjele pince. Ja te pratin, znaš."

Prate je mnogi, zbog čega smo i zaključili da je Alma jedan od najboljih izbornih poteza u ovoj kampanji. Ima oko 1.200 pratitelja, ali Tik Tok je takva mreža da video uratke izbacuje na sve strane. Klip o pašareti, na primjer, ima skoro 80.000 pregleda.

"Ja i brekica Viki idemo u šetnju i sretnemo jednog dečka i curu. On meni govori "ma ja vas poznan". Pokaže mi na mobitelu "ste to vi" i kaže "mi vas pratimo, ja san vas pozna po glasu". To je bilo samo sedam dana nakon prvog videa. U Pazinu su pored nas prošli dečki, njih pet, šest, i pitali nas ako se mogu slikati s nama", prisjeća se Alma nekih od susreta.

S vremenom je IDS shvatio kakvog aduta ima u rukama, pa su Almu angažirali i kao novinarku. Odradila je cijeli jedan intervju s Daliborom Pausom i Dinom Kozlevcem.

"To mi se jako sviđalo. Bili smo u Raklju, Sveti Mikuja se zove to misto. Ja san znala da ih moram intervjuirati i da to mora trajati barem jedno uru. Načinila sam si bilješke ča ću he pitat. To je valjda jedini dan da je bilo lipo vrime u ovoj kampanji. Psihički i fizički san se prontala. Bogme san zmakinala cilu uru", kaže Alma.

Ali sve u svemu - samo opušteno.      

"Ovi izbori su jedan veliki zog. Ja se u politiku vrag lik ne kapin, ali to je za mene jedan izazov. Ti političari, svi su oni pravi, svi imaju ništo svoje ča bi dali kao prilog Puli i Istri. Protiv ninega niš ne moren reći, svi oni imaju svoj stav, svi imaju jeno pravo, ali meni je IDS najvažniji."

A prije nego se počela baviti politikom, ili bolje rečeno Tik Tokom, Alma je bila poznata i kao autorica brojnih pjesama na čakavštini. Pisati je počela poslije jednog stresnog događaja, prometne nesreće koju je doživjela.

"Uni strah kad shvatiš da ćeš možda umriti, to te ništo unutra poteže, nateže, naviru neke misli. Meni to kad dojde, ja u hipu napišen. Nema da ću sad ispravljati. Ako vidin da su mi lektori ispravili jednu besidu, cili kontekst mi pokvare. Dok sam se oporavljala napisala san sve ono ča san doživljavala u butigi. Tad su svi kupovali sve. Nikad ninemu niš ni falilo. Vajk su bili redi za meso i šank je bija vajka pun", prisjetila se Alma.

Nesreća se dogodila u Puli, na Verudi, na raskršću. Išla je na posao u tadašnju butigu Puljanke broj 065 na Verudi. 

"Ujutro me muž vozija u 065 i u Anke Butorac, na raskršću, nama se dopra semafor. Mi smo zadržavali pravac, semafor otvoren, i na jedan put pojavilo se jedno auto. Povidali su nan pokle da je navodno ganja neku žensku da je ne zgubi. Siromah. Ja sam pala doli i rekla san: "Mario, ja san mrtva". Bila san na suvozačevu mistu i on se u nas zabija. Pasa je kroz crveno", prisjeća se Alma.

Vozili su u to vrijeme jako popularnu Bubu.

"Moj muž je bija zaljubljenik u nju. Osim tega je bija autoelektričar, kapija se u to, Bubu je volija, bija je čuda lit na špediciji. Pokle je vozija korijeru, cilu Europu je pasa."

S inspiracijom za pjesme nema problema. Kaže Alma: "Vas bi opisala u hipu". 

"Gledan kroz brkun i vidin onog tića crno bilega. Ja pišen samo ono ča vidin. I moran biti ili jako tužna ili jako kontenta. Pišen poeziju, ali ljudi su imali povjerenja u mene i za druge stvari. Osoba umre i mene zovu, ča biš mogla ti napisati nešto. Tako sam bila dosta angažirana po pulskimi grobljimi, a da ne govorim po Istri. Zove me jedna žena i govori: "Šjora Alma, umro mi je Bepo. On je vas znate jako volija, bite mu mogli ča napisati?" Ajoh je meni, tega Bepa san vidila jedan put kad smo hodili na more. Bili su bez kompleksa, svi smo imali kupaće, a oni su se skinuli u mudante. I ča? Ne moreš to napisati za funera: "Bepo moj, san te vidila kad si u mudantah bija"".

Knjige je izdala 2008., 2010. i 2012. godine. Sve tri pisane su marčanskim dijalektom, kaže Alma - iz srca i duše. Prva je bila "Jedan bokun mene"...

"Sto uzvanika san imala. To je bija pravi pir. A šoldi... Onda je bilo pravo vrime. Zoveš Uljanik, sponzore."

Dvije godine kasnije izdani su "Žvelti korki" i još dvije nakon toga "Deštin". Na koricama te posljednje (za sada) je jabuka. Alma se na španjolski može prevesti kao ta voćka, ali i kao oružje i duša.

"Ja mogu biti sve to. Sad iman već 500 prontih pjesama, za četvrtu, petu i šestu knjigu. Imam u pričuvi neke sponzore, nego ča", kaže nam u povjerenju.

I o Alminoj društvenoj djelatnosti dalo bi se pisati puno. Možda još jedan tekst ovakve veličine, ali tko bi sve to čitao? Onako ukratko, Alma je organizirala izlete i bila glavna u Karitasu za prikupljanje pomoći. Nagrada Općine je, dakle, stigla u prave ruke.

A u naše ruke su došle krempite. Cijeli oval, sve jedna bolja od druge. Kaže Donatela da ponesem i u redakciju, ali Istarski.hr nema redakciju. Radimo moderno, svjetski, svatko iz svoje hiže.

Na samom kraju, prije rastanka i odlaska s Verudele, kad je zrak već postao oštar pa smo shvatili da bi trebalo poći, ipak smo postavili i jedno pitanje.

Tko će pobijediti na izborima?

"Pa, mi ćemo pobijediti. I onda ćemo se pojti napiti na Svetega Mikulu. Ča moremo i vas zvati?"