Kandidati umorni, rasprava živa na momente, neki jedva da su išta i rekli, a imamo i jedno ugodno iznenađenje

Drugo sučeljavanje kandidata za gradonačelnika Pule, što je danas održano na Radio Puli, bilo je mnogo življe od prvog. 

Kao prvo, kandidati su imali i replike, i to brojne, pa sučeljavanje nije bilo zanimljivo kao sjednica Saveza komunista. Kao drugo, bilo je opuštenih pitanja, nevezanih za već pomalo izlizanu tematiku koja se vrti iz dana u dan.

Za kandidate možemo reći da su djelovali prilično umorno. Očito kampanja i njima uzima danak. Posebno bezvoljno djelovao je gradonačelnik Filip Zoričić, koji je jedva išta i govorio. Možda je to bila njegova taktika - da previše ne ulazi u sukobe s onima koji takve sukobe priželjkuju.

Zato su se sukobljavali ostali kandidati međusobno, neovisno od gradonačelnika, i to po već uhodanim okomicama SDP - HDZ, HDZ - Možemo i Možemo - SDP.   

Na primjer, Dušica Radojčić (Možemo) i Sean Soldatić (HDZ) su svoju netrpeljivost iz Gradske vijećnice donijeli i u zgradu Radio Pule. I ne samo da su je donijeli, nego su je pažljivo zalijevali i njegovali, držali je na toplom.

U jednom tretnuku Soldatić je nabrojao razne funkcije koje Radojčić obnaša, a kojih se, smatra on, domogla tako što planski tjera Puljane u sukob. Nekoliko je puta ponovio da je ona "šefica Rojca", a konstatirao je i da je potpise za referendum o hotelu Valkane "odnijela u nepoznatom pravcu".

Uslijedio je sljedeći dijalog:

Radojčić: Soldatić govori gluposti.

Soldatić: Zar se smije koristiti ovakve riječi?

Sponza (voditelj): Ne bi smjelo.

Radojčić: Ne bi smjelo, ali kad je istina.

Nezavisni kandidat Goran Mihovilović nije ulazio u sukobe, već je ukratko iznosio svoje planove. Nezavisna Lorena Boljunčić je pokušala nešto isprovocirati, ali to nije uzelo maha. Koncizno i konkretno djelovao je nezavisni Zlatko Devedžić, ali nije uspio doći do izražaja. Čini se da mu nisu dobro objasnili pravila sučeljavanja, pa dok je on to polovio, već je bilo gotovo. Nezavisna Katarina Jukić Jakopić djelovala je impresionirano, dok se nezavisni Elvis Morina razvezao skroz. Vidjelo se da je radijski voditelj i da je u studiju doma.   

Peđa Grbin (SDP) je u nekoliko navrata pokazao da je iskusnjara s nacionalne scene. Naveo je, na primjer, da će dignuti šator kod ministra Olega Butkovića dok se ne riješi problem Uljanika.  

"HDZ barem zna što je šator", poentirao je Grbin, na što je Soldatić uklizao tvrdnjom da je katastrofa Uljanika počela u vrijeme SDP-ove Vlade.

Soldatić je, općenito, bio ugodno iznenađenje debate, možda zato što se u dosadašnjem dijelu kampanje baš i nije umorio. Iako je njegov napad na Peđu djelovao kao Zubac na Jokića, uspio je zabiti par banana.  

"Nadam se da ćemo Peđa i ja skupa na Thompsona i da ćemo pjevati njegove pjesme", poentirao je Soldatić u dijelu rasprave o tome tko podržava, a tko ne podržava koncert hrvatske glazbene ikone u Puli. 

Čak je i Dušica Radojčić, koja je inače vješta u debatama, djelovala odsutno. Stalno je ustajala sa stolice i nešto čeprkala po torbici. Očekivano, u najboljoj formi je bila kad se govorilo o hotelu Valkane, kad je tvrdila da to još nije gotova priča i da DORH tamo ima još posla. 

Valter Boljunčić (IDS) je imao nekoliko uspješnica. Na primjer, u jednom trenutku Grbin je zatražio repliku na Zoričića prije nego je Zoričić išta i rekao, pa je Boljunčić to komentirao ovako:

"Četiri godine su bili zajedno pa znaju što misle."

Od Zoričićevih istupa zapisali smo samo onaj kad je Peđu pitao odakle novac za besplatne vrtiće. Peđa je odgovorio da novca ima, jer milijuni u proračunu nisu potrošeni.

Zanimljivo je bilo i oko hotela Valkane, ali ne za sve. Na primjer, Lorena Boljunčić je rekla da ima toliko drugih, važnijih tema. Zoričić je, kratko i jasno, objasnio da su investitori podnijeli zahtjev za građevinsku dozvolu i da projekt ide dalje.

U revijalnom dijelu sučeljavanja kandidati su odgovarali što vole kuhati. Lorena Boljunčić je odabrala raviole, njezin bratić Valter rižoto i roštilj, Devedžić kruh i pizzu, Jukić Jakopić tjesteninu i rižoto, Grbin paštu s tunom, Morina paštu i meso, Dušica Radojčić talijansku kuhinju, Soldatić šugo, žgvacet i fritule, a Zoričić je rekao da su to jednostavna jela.

Pitanje je bilo i o najdražoj pjesmi. Izdvojit ćemo neke od odgovora jer nismo uspjeli sve zabilježiti. Mihovilović je odabrao Noći istarske, Dušica Bellu Ciao, Soldatić Samo Anđeli znaju i Moj dida i ja, Grbin Questo piccolo grande amore, a Zoričić Bili cvit od Gibonnija. 

U prilično besmislenom pitanju kandidati su se morali izjasniti jesu li za Dinamo ili za Hajduk, pa su većinom odgovarali da su za Istru. 

Slično je bilo i s pitanjem Tito ili Tuđman. Maršala su izabrali Radojčić, Grbin, Devedžić i oboje Boljunčića, a prvog predsjednika samo Soldatić, dok su ostali bili neutralni. 

Šteta što nismo čuli još koje revijalno pitanje, što je bilo predviđeno, ali se nije stiglo odraditi. Dva sata su brzo proletjela. Možemo reći i da je deset ljudi ipak previše i da je u takvim okolnostima teško održati visoku razinu rasprave.