'Protukandidati se ne moraju veseliti. Nakon 18. svibnja bit ću prva istarska županica'

Nije više vijest da intervjue s kandidatima na lokalnim izborima u Puli i Županiji radimo u Uliksu, ali je vijest da nam kandidati kuhaju kave.

Bio je to opaki dvoboj, Sanja Radolović protiv Sare Radolović, ili sestra na sestru. Dodajmo da je Sara cijelo jedno desetljeće radila u Uliksu i da se tamo bolje snalazi, ali ni Sanjina konobarska karijera nije za baciti. 

Kolega Roberto Matković i ja bili smo žiri. Možda možemo reći i pokusni kunići. Nakon više godina političke arene, pitanje je što je ostalo od feelinga za macchiato. Ali - ostalo je. Kad sam posljednji put provjerio, ni Roberto ni ja se nismo držali za stomak.

"Neki od negativnih komentara na društvenim mrežama, iako moram reći da se previše ne obazirem na iste, osim onih koji se odnose generalno na seksizam i žene u politici, su i komentari da nemam iskustva u privatnom sektoru. Ali ne znaju da je jedan od mojih prvih poslova u srednjoj školi bilo konobarenje. Danas ćemo raditi jedan izazov, i to u meni, da se ne naljute drugi, omiljenom pulskom kafiću, Uliksu. Kuhat ćemo kavu. Da svi vide znam li ja to uopće i jesam li zaboravila nakon 10 ili 15 godina", rekla je Sanja i skuhala macchiato. Kakav? Pa, nadamo se da će posao županice, bude li izabrana, obavljati još malo bolje. Presuda je na kraju bila - Sanja 6 od 10, Sara 9 od 10. Čestitamo!

"Prvo radno iskustvo s prijateljicom bilo mi je pranje stakla na benzinskoj. Radile smo par godina kroz srednju školu i od toga si platile auto školu. Drugi posao je bilo konobarenje, od noćnog kluba do beach barova, a radila sam i u Navisu na Verudi. Najgori posao mi je bio u osiguranju, prodaja mi nije išla. Što se tiče konobarenja, naučila sam trikove. Aparat za pjenu mora biti čist, mlijeko ne smije biti ustajalo. I tako dalje. Kad jednog dana završim političku karijeru, iako to neće biti tako skoro pa se moji protukandidati ne moraju unaprijed veseliti, jer planiram nakon 18. 5. biti prva istarska županica i voditi našu Istru, predivnu terru magicu, možda se vratim u bar, ali onako povremeno, više "sebi za dušu", malo relaxa nakon politike. Uvijek se zezam s jednom prijateljicom koja ima beach bar i kad sjednem kod nje na piće, da mi djeluje kao da je njen posao ostvarenje snova. Iako, šalu na stranu, svaki posao nosi svoj izazov i niti jedno zanimanje ni radna profesija nisu lagani", kaže Sanja Radolović.

Premda je želja bila da napravimo u cijelosti opušten razgovor, s nešto lakšim temama, ipak to nije tako prošlo. Politika je, na koncu, ozbiljna stvar. Kaže naša sugovornica da joj kampanja protiče odlično, a feedback na terenu je bolji od očekivanja.

"Ok, ja već imamo neku, reći ću skromnu političku prepoznatljivost, ali nakon što 30 godina ista stranka vlada Istrom, očekivala sam možda veću zadršku građana, posebno na društvenim mrežama. Naravno, ima i negativnih komentara, ali feedback je većinom pozitivan. Ono što smo za sada zacrtali, to smo i odradili. Cilj nam je da kampanja bude programska, ali i zabavna, da probamo pokrenuti emocije. Da ne nudimo ništa što ne možemo ostvariti, a s druge strane, da pokušamo na birališta izvući mlade birače. Ako se gledaju lajkovi i broj pregleda, onda smo uspjeli, ali to ipak nije mjerilo. Zato pozivam sve da 18. 5. izađu na izbore i iskoriste svoje glasačko pravo. Mislim da je bitno da povećamo izlaznost na lokalnim izborima, koja je puno manja nego na nacionalnima", kaže Sanja Radolović.

Pitamo je što konkretno nudi mladima. Prisjeća se svog vremena, kad se mlade nije moglo uloviti lasom da se vrate doma. U današnje vrijeme situacija je skoro pa obrnuta, mladi sve više sjede kući ispred mobitela i računala. Svjedočimo, na primjer, da se u svijetu masovno zatvaraju noćni klubovi jer više nitko ne izlazi. I u Puli je slično...

"Mladima nedostaje mjesta za druženje i izlazak, kao što smo mi imali Marelicu ili Oasis na Verudeli. Postojao je đir za svakoga, od rocka i punka do narodnjaka. Danas se mladi u Puli skupljaju u Titovom parku i ispijaju alkohol", kaže Sanja.

Pitanje je, međutim, koliko uopće župan može na to utjecati.

"Ono što je dijelom u županijskoj ingerenciji, a mladima je jako važno, su pravo na pošteno plaćen rad i priuštivo stanovanje. Kažem dijelom, jer država je ta koja određuje miniminalnu plaću i odlučuje dobrim dijelom o poreznoj politici i rasterećenju poduzetnika, ali županija poticanjem poduzetništva može uistinu napraviti puno. Mislim da te dvije stvari - pravo na pošteno plaćen rad i priuštivo stanovanje - najviše bole mlade i zbog njih se iseljavaju iz naše Istre, kao i iz cijele Hrvatske. Za početak, treba napraviti jasan model priuštivog stanovanja, u suradnji s općinama i gradovima, a pozitivan primjer raspolaganja zemljištem za priuštivo stanovanje imamo u Balama. Županija to mora potaknuti i osigurati da se svakome omogući stambeno zbrinjavanje. Što se pošteno plaćenog rada tiče, Županija tu nema ingerencije, ali mora vršiti pritisak na one koji imaju. Ja nemam ništa protiv stranih radnika, međutim reći ću nešto što možda i nije popularno. Ukidanje kvota za strane radnike nije nam donijelo previše dobroga, jer su naši ljudi premalo plaćeni, a s druge strane stranim radnicima morate osigurati i smještaj, topli obrok i tako dalje. Vlada se hvali nikad višom zaposlenošću, ali budimo iskreni, imamo nikad veći broj izdanih dozvola za strane radnike i to nam trenutačno jedino spašava turizam, ugostiteljstvo i građevinu", kaže Radolović.

Dodaje da je ovu problematiku potrebno rješavati puno ranije, odnosno od srednjoškolskog obrazoavanja, jer se tu javlja problem premalih upisnih kvota za određena zanimanja, te da je potrebno osigurati pravedniju raspodjelu upisnih kvota u srednje škole, prema interesima učenika i potrebama tržišta rada, a ne kao do sada, da se nekim školama zbog nedostatne "županijske mreže" onemogućuju veće upisne kvote za zanimanja za koja postoji višestruko veći interes učenika.

"Ne može se dogoditi da primjerice za frizere ili kuhare imamo dva puta više interesa za upis, da nam tih radnika nedostaje, a Županija ništa ne poduzima po pitanju upisnih kvota u srednjim školama, jer se ne želi nikome zamjeriti, pogotovo u gradovima i općinama gdje su na vlasti njima bliske opcije. Mislim da je toga dosta. Također, kad govorimo o obrazovanju, Istarska županija uporno odbija sufinanciranje prijevoza srednjoškolcima, iako je to dužnost i obveza županije kao osnivača srednjih škola. Stoga je teret pao u potpunosti ili na leđa roditelja srednjoškolaca ili na teret općina i gradova koji financijski to mogu podnijeti", kaže Radolović.  

Uz obrazovanje, dva najvažnija stupa u županijskoj ingerenciji, kaže kandidatkinja SDP-a, su zdravstvo i socijalna skrb.

"U Istarskim domovima zdravlja vlada potpuni kaos. To se dodatno pogoršalo s pričom oko bonusa vjernosti. Pred Prvi maj stigla je čestitka župana Borisa Miletića i njegove "neovisne" stručnjakinje, koja se nije pokazala neovisnom jer se kandidirala za zamjenicu Župana, pročelnice za zdravstvo Gordane Antić. Bonus vjernosti su dobili ljudi zaposleni u zdravstvenim i socijalnim ustanovama, ali samo ako u protekloj godini nisu išli na rodiljni dopust, nisu doma njegovali bolesno dijete, ili ako sami nisu bili na bolovanju. Oni se pravdaju time da je 75 posto bolovanja u županijskom sustavu neopravdano, za što nemaju niti jedno uporište. To je jedna od prvih stvari koje ću ispraviti", kaže Radolović.

Prijateljica iz Umaga joj se požalila, kaže, kako je nedavno na hitnoj u Puli provela šest sati, i to s dvoje djece. Dok je čekala, primijetila je da je tamo jako puno stanja koja nisu hitna.

"Svi moraju ići na objedinjeni bolnički hitni prijem, a 50 metara dalje stoji zgrada, izvanbolnička hitna, koja se već godinama ne otvara. Zbog toga se u Puli u sezoni na hitnoj čeka i po 10 sati, a stvar se može riješiti potezom pera. Podsjetit ću i na projekt hospicija, koji i dalje stoji zatvoren preko tri godine, a ne znamo ni zašto, međutim zbog toga pate oni najranjiviji - pacijenti u sustavu palijativne skrbi, kao i njihove obitelji. Tu je i sustav stacionara koji bi trebao imati svaki veći grad u Istri. Riječ je o pacijentima koji nisu palijativa, ali nisu ni za redovno bolničko liječenje. Oni se moraju smjestiti u stacionare, koje trenutno u Istri imaju samo Pazin, Labin i Umag. To se pod hitno mora napraviti", kaže Sanja.

Što se tiče socijalne skrbi, ističe jedan apsurd, a to je da Županija sufinancira samo četiri županijska doma, u kojima cijene nisu porasle zbog toga.

"Međutim, imate situaciju da primjerice gradski domovi u Labinu ili Pazinu koštaju i po 1.500 eura mjesečno zbog visokih ulaznih troškova i županija ih je doslovce ostavila na "cjedilu", ali i Pazinjani i Labinjani sufinanciraju četiri županijska doma kako se u njima ne bi povećala cijena za korisnike, i još onda imaju "posebna" izdvajanja za svoje gradske domove. To je apsurdan sustav, a Županija ne bi trebala imati veće prioritete od obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi. Imamo i primjer Bujštine, gdje ljudima treba omogućiti liječenje u bolnici u Izoli. Tu bi podsjetila da su građani Bujštine izdvajali doprinose i svojim novcem izgradili 26 kreveta u bolnici u Izoli na koja danas nemaju prava. Županija to ne može sama riješiti, ali se time mora pozabaviti, i to kucanjem na vrata Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva zdravstva. To se može napraviti doslovce u 30 dana, nije zdravstvena fantastika. Obrazovanje, zdravstvo i socijalna skrb ne smiju ovisiti o mjestu boravka, i o tome je li netko bogat ili siromašan", kaže Radolović.

Ono o čemu ovise, dodaje, je proračun, odnosno ekonomska aktivnost u županiji.

"Prostorni plan Istarske županije nije mijenjan od 2016. godine. Neke županije su ga u tom razdobolju mijenjale čak dva puta. Mi već godinama nemamo program razvoja gospodarskih zona. Većina gospodarskih zona u Istri pretvorila se u trgovačke zone. To je ono što je direktno u županijskoj ingerenciji. Imamo pad industrijske proizvodnje i poljoprivrede, i time se Županija mora direktno pozabaviti", kaže Sanja Radolović.

Kampanja joj je, ističe, vrlo intenzivna.

"Novinari iz cijele Hrvatske kažu mi da se nigdje teren ne obilazi toliko kao u Istarskoj županiji. To je jednim dijelom zato što su ovdje već krenule manifestacije. Samo za Uskrsni ponedjeljak sam obišla četiri događaja, a bilo ih je još na koje nisam stigla. Imamo ove godine i obilježavanje 80 godina oslobođenja od fašizma, koje slavi svi naši gradovi i općine u Istri, i onda još centralno obilježavanje u Pazinu. Pa medijska gostovanja, predizborna sučeljavanja, štandiranje, odlasci na protoklole... Uglavnom, dosadno mi nije."

A obilazeći događaje, na kojima je doista teško promašiti kandidate, primijetili smo da IDS-ovci Dalibor Paus i Dino Kozlevac uvijek idu u paru. Kandidata za zamjenika Sanje Radolović baš i nema za vidjeti. 

"Zoran Karlić je jučer predstavio naš program u polju kulture. Treba jasno reći da je svatko zadužen za određena područja. Ja u području kulture nisam toliko jaka. Takav je dogovor, da će se on baviti područjima u kojima je jak, i to ja očekujem od njega", ističe Sanja Radolović.

Dodaje da u njenom timu za društvene mreže nema toliko puno ljudi koliko se možda čini, s obzirom na silan sadržaj na društvenim mrežama. Naročito Tik Toku.

"Iznenadila me radna etika mladih ljudi koji su kod nas u timu. Teško je pronaći mlade koji su spremni raditi doslovno od jutra da sutra. Vidim veliku strast kod njih, i kad ja ne mogu, oni me potaknu da odradimo još nešto. Oni su zaduženi da se približimo mlađem biračkom tijelu. Mi političari smo ljudima ponekad dosadni. To je činjenica. Zato nam je bitno da se što više približimo mladima", kaže Sanja, dodavši da su reakcije mladih na terenu jako dobre.

"Čak ima situacija da me zaustave u špeži i pitaju možemo li se slikati. Malo me i smeta kad me zovu teta Sanja, pa im kažem da se možemo slikati samo ako me ne zovu tako, jer se osjećam staro. Reakcije su i više nego pozitivne, a u odnosu na ranije kampanje, iznenadila me velika podrška žena, taj neki girl power, koji srećem u obilascima i na društvenim mrežama. Nema hejtanja i zavisti."

I tako se vraćamo na početak, odnosno na podršku žena. Konretno, sestre Sare, koja je snažno uz Sanju, osim kad se natječu tko će skuhati bolju kavu.

"Imam i šest frendica koje su samnom 25 godina života. Njima posebno nedostajem jer nemam vremena za druženje. Sestra se uključila, dosta je aktivna, posebo na društvenim mrežama. Sviđa mi se što su ljudi oko mene apolitični, pa je i njima bilo zanimljivo približiti neke stvari. Na primjer, da je putovanje vlakom do Zagreba toliko loše, ili da nemamo svakodnevnu direktnu avio liniju do Zagreba. Kampanja mora “udariti u glavu”, pa sam i njih na neki način natjerala da vide što se događa. Da shvate problematiku o kojoj nisu imali pojma."

I taman kad smo mislili završiti, pored našeg stola prošao je Goran Mihovilović, još jedan gost Uliksa, i kandidat na izborima za gradonačelnika Pule. Pitamo Sanju kakva joj je prognoza tih izbora.

"Jako je puno kandidata, ali mislim da će Peđa Grbin vrlo lako ući u drugi krug, i da će biti sljedeći pulski gradonačelnik. Mislim da nudi stabilnost i pouzdanost. Ima jako puno iskustva i ne obećava nerealne stvari", zaključila je Sanja Radolović.