Video Kad treće poluvrijeme stvori šampione: zajedno roštiljaju, izlaze subotom i – pobjeđuju

Lijepa priča stiže iz Potpićna - primjer da nogometni klub može biti i više od pukog naganjanja bubamare travnjakom. Ovdje stanuje pozitiva, zajedništvo i ljubav prema igri. A to je, čini se, sasvim dovoljno za čudo. Ne samo sportsko.

NK Potpićan-Učka 72, klub koji se godinama mučio s borbom za ostanak u Prvoj županijskoj ligi, izborio je plasman u doigravanje među šest najboljih. U Ligu za prvaka. Rezultat vrijedan divljenja, ravan šampionskom, tim više jer je postignut isključivo – rijedak je to slučaj - s domaćim dečkima i bez suludih ambicija.

Oni su, kažu, prije svega - prijatelji. Klapa, i kad gube i kad tuku. Kad treniraju, onda je to ozbiljno. Ali ne mogu bez trećeg poluvremena. Roštiljaju nakon svake partide, maznu koju kašetu piva, druže se nakon treninga. Čak i izlaze zajedno subotom.

Potvrđuje nam to i njihov trener Robi Čalović. U klubu je sezonu i pol. Stigao je kad je mlada momčad slabo stajala. Kakav vrli kolega na takvu ponudu samo bi odmahnuo rukom, no Čalović je prihvatio izazov. Sada se hrabrost isplatila. Mnogi ga smatraju glavnim „krivcem“ za ovakav uspjeh.

„U klubu je odlična atmosfera. To kakvi smo si izvan terena, prelilo se na igru. Blizak sam s igračima, poštujemo se i znamo kad je vrijeme za znoj, a kad za feštu“, kaže Čalović.

Kao u Ligi prvaka

O njegovom strpljenju dao bi se napisati mali elaborat. Nakon brojnih pehova, nesretnih poraza, sve mu se vratilo u prošlom kolu.

Gotovo istodobno, pet minuta prije kraja utakmica, Potpićan je poveo 2:1 protiv Istre Pula, a vineška Iskra - izravni konkurent za šesto mjesto i prolaz u doigravanje - doma je primila gol i izgubila. Sportska drama.

Slavlja će se dugo prisjećati.

„Erupcija oduševljenja s našim navijačima Maglarima! Čulo nas se do Vineža. Ovaj put riješili smo brige prije Prvog maja. Rekao sam dečkima: sada uživajte u igri, neopterećeni pokažite što znate“, veli Čalović.

„Bilo je kao u Ligi prvaka. Mi smo, u toj borbi za mjesto koje vodi dalje, imali naše dojavljivače u Vinežu, a vjerojatno i oni svoje ovdje“, dodaje.

Mi bismo još malo u revijalnom tonu, ali trener vuče na sport. Ističe da su mladci, nakon dobrih temelja u omladinskom pogonu, stasali u seniore uz velik doprinos njegovog prethodnika, trenera Roberta Fablea. Ipak, za iduću sezonu morat će razmišljati o pojačanju, jer u ligi ostaje svega deset klubova, sama krema regije.

Pohvaljuje i kvalitetan rad uprave na čelu s predsjednikom Elvisom Rančićem, koja je omogućila dobre uvjete. I to za svih pet uzrasnih selekcija, od pionirskih nadalje, odnosno stotinjak djece i mladih, uključujući i tri nogometašice.

Ova škvadra iz Potpićna pokazuje da rezultat nije uvijek stvar, kako ono, velikih imena. Elem, ponekad su dovoljni volja i klapa. Dobro, ajde, i nešto kvalitete.

Nije to neka topla voda, ali je – zgoditak u rašlje. Zgoditak koji odjekuje: Po-po-potpićan!