'Neki novinari se bave politikom kroz medije. Ja sam se odlučio baviti politikom kroz politiku'

Elvis Morina, pulski novinar i poduzetnik, vlasnik Radija Maestral, prvi put se uključio u politiku 2001. godine. U vrlo jakoj konkurenciji, jer tad je osim IDS-a djelovao i IDF, a vrlo jaku listu imala je Loredana Štok, tada nije uspio ući u Gradsko vijeće.

Njegov drugi ulazak u politiku, kaže, vezan je za potrebu da bude društveno aktivan. 

- Da se direktno uključim u političku utrku i probam svoje argumente, potrebe, želje, razmišljanja i vizije proširiti, i da dobijem uporište za realizaciju svega toga, kaže Morina.

- Međutim, novinari u politici - to baš nije uobičajeno.

- Ustvari je uobičajeno. Moj prvi susret s argumentom da su novinari bazen iz kojeg se crpe političari je iz knjige Politika kao poziv Maxa Webera. Jadranka Kosor je uostalom bila premijerka. Kod novinara postoji opasnost da se počnu baviti politikom kroz medije, a ja to izbjegavam i odlučio sam se baviti politikom kroz politiku. Kroz medije progovaram o svojim životnim stavovima i komentiram sve što se događa oko mene, jer uvijek imam jasan stav i ne krijem ga, ali gledam da ne pretjerujem i da ne budem pristran. Kod novinara na našim prostorima vidljiva je opasnost od politikantstva i uključivanje u političku arenu kroz novinarstvo, što nije ispravno.

- Možete li navesti neke primjere?

Ne, to je nezahvalno. Ali je jasno vidljivo. Jedno je kad je novinar angažiran, ekološki ili prostorno, ali mislim da mora zadržati svoju nepristranost. Slušateljima ne treba docirati.

- Znači Radio Maestral vam neće pomagati?

- Nije nikad, pa neće ni sada.

- Je li to u praksi uopće ostvarivo, s obzirom da ste vi vlasnik tog radija?

- Mislim da jest. Radio Maestral je stvorio svoj identitet i to se neće mijenjati, kao što se neće mijenjati moj identitet novinara, voditelja, poduzetnika. Ne treba bježati od sebe, to sam sve ja. 

- Kakva su vam očekivanja?

- Treba biti realan. U prvoj kampanji 2001. sam shvatio da nisi realan kad te povuče ludilo izbora. Sve ti se čini super. Ljudi ti se javljaju, kažu da će glasati za tebe. Tu si zapravo dosta izgubljen. Moj savjet je zato svima koji idu u politiku da nađu nekoga tko će ih držati na zemlji. Ljudi vole stranke, identifikaciju kroz njih. Filip Zoričić je imao veliku priliku koju je propustio. Njemu je vlast upala u krilo i danas su se ljudi jednim dijelom vratili strankama. Zato mislim da će svima ostalima biti teško. Neki dan sam pozvao sve nezavisne kandidate da se udružimo, pa mogu i danas. Svakom od nas samom će biti teško. Predviđanja je teško dati. Onaj tko je na poziciji je svakako vidljiviji, kao i oni koji su u Saboru. Moja prednost je da mogu biti neopterećen i staviti, na primjer, Dominika Janovića, koji ima cerebralnu paralizu te je diplomirao novinarstvo, i koji je izuzetan, kao kandidata za zamjenika. 

- Tko je još u vašoj ekipi?

- Zgotovili smo listu, a predstavit ćemo je ovaj tjedan. Radi se o ljudima koji su vrijedni svaki u svojoj domeni. 

- Možete li navesti vaše glavne programske smjernice?

- Osnovna smjernica je ljudsko lice grada. Dominik je vidljiv primjer što to znači. Mislim da smo mi izgubili vezu s ljudima, što se desilo i aktualnom gradonačelniku. On je upao u tu zamku da je pomislio kako intenzivnim PR-om može prikriti sve ono što nije dobro i što nije napravio. Osnova mog programa je brzo uključivanje u funkcioniranje Grada i rješavanje malih stvari kao što su najbitnije potrebe građana, parkinzi i infrastrukturna uređenja, koja se mogu brzo napraviti. Veliki projekti su uvijek zamka i drže te na čekanju. Za svakoga tko dođe u tu poziciju nužno je da se prvo upozna sa sustavom, da ga sustav prepozna, jer inače se vrtiš u krug dok ne polovite jedni druge. Ključno je biti servis građanima i poduzetnicima. Oni nisu krave muzare i treba prestati koristiti svaku mogućnost za otimanje novca od njih, računajući parking, najam prostora i ostalo.

- Dakle, ova kandidatura je i svojevrsna kritika Filipa Zoričića?         

- Zoričić je direktna motivacija svima koji su se uključili. IDS se pokušava vratiti na svoje stare staze, SDP se pokušava etablirati jer u Puli nije vidljiv, Možemo jedini ima konstantu, a imaju i predstavnicu u Saboru. Teško je vjerovati da bi ona napustila Sabor, sa svim privilegijama, i došla raditi ovdje 24 sata dnevno. Goran Mihovilović je motiviran stanjem u gradu i željom da se stvari promijene. Ta prilika za promjenu je bila i mi svi zajedno je nismo iskoristili. Aktualni gradonačelnik nije imao elemente, alate, znanje i iskustva da to realizira. Četiri godine proveo je u borbi za preživljavanje i pokušajima da opravda zašto ništa nije napravio. Pročistač, Kaštijun, Prvomajska, Kandlerova, uređenje oko Arene... ništa nije riješeno. Ima niz potreba koje nisu riješene. 

- Možemo sada proći nekoliko kroničnih pulskih tema. Prva je hotel Valkane. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

- Na početku sam to pitanje promatrao kao političko ali samo brzo shvatio kako se radi o ozbiljnom građanskom pitanju. Nisam sudjelovao u prodaji zemljišta ni prostornom planiranju. Ovo pitanje trebalo bi postaviti onima koji su omogućili da se taj hotel dogodi. Šumica na Lungomareu mora ostati šumica. Protiv sam toga da se u šumici bilo što gradi. Protiv sam i zatvaranja Lungomarea, ali to nikad nije bilo ni predviđeno. Protiv sam da se Valkane privatiziraju. Tamo sam odrastao, naučio plivati, pecao... Istinska borba za Lungomare je da se uredi, da se šumica i plaže očiste, da se napravi moderan pročistač ili premjesti, a što se tiče samog hotela, radi se o ozbiljnim investitorima te s njima treba profesionalno razgovarati.

- U posljednje vrijeme dosta je aktualno proširenje rive.

- Riva je još jedan primjer zapuštenosti grada. Nitko o njoj nije ozbiljno razgovarao godinama. Rivu je trebalo odavno riješiti. U dogovoru s ACI-jem bi trebalo vidjeti što se tamo može napraviti. Na koji će način građani komunicirati s rivom, kako će funkcionirati promet. Što se mene tiče, što veći prostor je imperativ i prioritet.

- Kako vratiti ljude u grad, u centar?

- Za početak reguliranjem parkinga. Holders Only je nasilno rješenje. Potom treba odvojiti poduzetnike koji rade cijelu godinu od onih koji samo uzimaju novce tijekom sezone. Treba imati i originalnu ponudu u centru. Stvoriti tradiciju, podržati lokalne OPG-ove, proizvođače.

- Što s prostorom Uljanika, s obzirom da je firma poluživa, a polumrtva?

- U novim globalnim odnosima svatko se zatvara u svoje granice. Europa je izgubila brodogradnju i trenutno postoje tri aktivna brodogradilišta koja proizvode samo kruzere, a nekad je proizvodila sve vrste brodova. Uljanik postaje strateška industrija i brodogradnja će se sigurno vratiti. Mi smo u dobroj situaciji jer ga nismo uništili do kraja. Treba mu pomoći da preživi dok brodogradnja ponovo ne postane strateška odrednica Europske unije, što će se dogoditi ubrzo. 

- Konkurencija je velika, kandidata je puno. Je li vam netko od njih blizak, ili možda netko skroz neprihvatljiv, u smislu moguće buduće suradnje?

 Mislim da je suradnja na lokalnom nivou nužna sa svima i da svi moraju surađivati. Nema ideoloških razlika ako netko želi nešto dobro za grad.

- Prvi potezi, ako postanete gradonačelnik?

- Da vidim uopće gdje sam došao, koji su resursi, čime se može raspolagati. Što postoji oko mene, što ljudi znaju i što mogu, gdje smo jaki i gdje smo slabi. I kad se sustav stabilizira, onda bismo mogli krenuti s realizacijom. Onaj tko kaže da će nešto napraviti u roku tri dana... neće napraviti ništa. Nakon toga treba odrediti strateške smjernice zajedničkog razvoja i krenuti zajedno s Vodnjanom, Medulinom, Fažanom, Ližnjanom, Savičentom, Marčanom i Barbanom.