Tek mu je 14, a već matira velemajstore i sanja o najvišoj tituli. 'Čini mi se da drugi moraju malo više vježbati'

Tek mu je 14, a već matira velemajstore. Dok vršnjaci masovno trče za bubamarom, svijet Zvana Sošića stane u 64 polja. Beskraj mogućih kombinacija, tabla i nad njom ovaj šahovski genijalac iz Rovinja. Jedno sutra, možda i drugi istarski velemajstor u povijesti, nakon Nenada Ferčeca iz Pule, koji jedini na Poluotoku ima tu najvišu titulu. O tome sanja.

Zasad je na pragu titule majstorskog kandidata, što je korak prema velikim ambicijama. Prije dvije godine je – spomenimo samo najveće dosege – bio državni prvak u standardnom šahu (U-13), a 2022. prvak Balkana i Hrvatske u onom ubrzanom (U-12).

No, krenimo redom. Pustimo Zvanu da povuče prvog pijuna.

„Mat? To je jako lijep osjećaj, pogotovo ako je s druge strane neki jaki igrač. Pali su, da, već i velemajstori. Jednom čak i Ferčec, ali i drugi. No, to je bilo u brzopoteznom šahu. Više volim onaj standardni, to je prava stvar“, otvara priču naš „Kasparov“.

Igra za seniore rovinjske "Batane" u Drugoj ligi – zapad. Uz to, nastupa i za AŠK "Junior" iz Rijeke, u Prvoj juniorskoj ligi, gdje odmjerava snage s mladićima do 20 godina.

Podrška obitelji

Figure je počeo vući sa sedam godina. Osnovama ga je naučila majka Ljiljana, a dosta je igrao i s tatom Robertom. Djed Vaso Cvijanović iz Pule posebno mu je drag protivnik. Oni su mu ujedno i najveća podrška.

Dobar je, dakle, zbog šahovskih gena?

„Ma ne, tata puno igra, ali nije neki dobar šahista. Više je početnik. Puno sam igrao online i na brojnim turnirima, gdje sudjeluju i velemajstori. Završavao sam i u prvih pet, što rijetkim mladim igračima pođe za rukom. Jednostavno sam talentiran. Radim na sebi, ali ne toliko kao ostali. Čini mi se da oni moraju malo više vježbati“, kaže Zvan.

Na prvu može zvučati pomalo prepotentno, no zapravo je samo samouvjeren – kako i priliči jakim igračima.

Nastavlja u istom stilu i kad ga pitamo što ga čini boljim od drugih.

„Jak sam kad se partija lomi, daleko najbolji u kategoriji. Tu znam, u teškim pozicijama, nadmašiti i jake igrače. Volim kad se sve 'figure razbiju'. Vješto kombiniram i kalkuliram, služi me dosta dobra memorija“.

Priznaje da mu to pomaže i kod učenja.

„Frendovi su za knjigom po tri, četiri sata. Ne kužim kako to mogu. Meni za dobru ocjenu treba, bez lažne skromnosti, maksimalno sat vremena“, veli Zvan.

Na prekretnici

Na šah tjedno potroši deset sati - što na treninge, što na samostalne igre i proučavanje zanimljivih mečeva. Radi s dva mentora: Nenadom Dorićem iz Kostrene, koji ga podučava otvaranjima i općoj strategiji igre, te Enricom Gerzinichem, s kojim analizira partije i završnice.

Ništa od toga ne pada mu teško jer - voli igrati. „Uživam u šahu, posebno kada pozicije nisu dosadne, kad je sve dinamično i kad je svaka odluka važna“, dodaje Zvan, kojem je najdraža figura konj, jer s njim protivniku može čuda napraviti.

Vjeruje da će se ostvariti svoj cilj i opet postati – prvak Hrvatske. Uspije li, valjda će to okruniti nastupom na svjetskom prvenstvu. Nažalost, taj san izmaknuo mu je posljednji put zbog problema u poslovanju Hrvatskog šahovskog saveza. No, to je jedna tužna i posebna priča, kojom nećemo kvariti ovu lijepu.

Zvanov trener Nenad Dorić, koji vjeruje u ogroman potencijal svog pulena, smatra da je pred njim vrlo zahtjevan put, ali i da će, ako se posveti šahu, postati sjajan igrač.

„Zvan je sada na prekretnici. Kako je rekao i veliki Robert Fischer, svi smo mi do neke godine talenti. Ali to je samo pet posto uspjeha, ostalih 95 je rad“, kazao je ovaj fide-trener.

Uz sav respekt prema Dorićevom iskustvu, razgovarajući sa Zvanom, tih pet posto talenta doimalo se kao ravnih – sto.