NA TOME SE NE ŠTEDI 'Za dobru pincu važni su jaja, cukar i puno ljubavi' Imamo i recept!
Piše: Mirjana Vermezović Ivanović
Štedjeti je, kažu, poželjno, ali ne baš uvijek. U slučaju pripreme pince nije dobro štedjeti ni kad su u pitanju sastojci, a ni osjećaji. Pokazala je to Mirjana Prgomet iz Barbana, čija je slastica na minuloj manifestaciji Istrijanske pinci pod čerepnjon na ugnjišće protekle nedjelje u Žminju odnijela titulu najštebeleje pince. Proglašena je ondje i najveća pinca na svijetu, teška 65 kila, a ispekla ju je Zdenka Jakus. No, najvažnije je, složit će se većina, da je pinca fina i ukusna.
A upravo je takva Mirjanina slastica, koja je odnijela prestižnu titulu u konkurenciji od čak 50 vrlo ukusnih pinci i vazmenih kolača. Kad kažemo vrlo ukusnih, želimo reći da smo kušali velik dio slastica izloženih minule nedjelje u Žminju i svaku od njih, priznajemo, ponijeli bismo doma.
U čemu je, dakle, tajna pince majstorice Mirjane koja je, važno je i to reći, treći put odnijela ovu lijepu titulu na sličnim manifestacijama: prvi put njena je pinca proglašena najboljom u Paladnjakima, drugi put 2019. na Pinca festu u Balama i sad, evo, u Žminju.
„Delan pincu od vajka, svaki ima svoj recept. Poli mene je moja kolegica, ona se smije kako ja delan pincu. Ja je delan odoka, kako i svaki drugi. Glejte, forši ja stavim malo više jaja i malo više cukra jer vajka smo govorili da pinca mora imati jaja i cukar, to je osnovno u njoj. Ne more pinca biti od dva jaja. Ako u tijestu nema dosta jaja i šećera, onda to nije pinca nego slatki kruh. Radim s puno ljubavi, u svakom zalogaju osjećam toplinu i duh moje Istre. Tajne nemam, znam da svako miješanje, premiješanje i pečenje radim sama, s puno ljubavi. Glejte, pinca je pinca, samo neki stave puno manje jaja, a tu su i arome, dizanje. Ona se mora dizat puno, ja je skoro dva dana delan, i onda bude puno mekša i puno rahlija. Treba puno strpljenja i ljubavi, nema bez tega, i ne štediti na namirnicama“, otkriva nam Mirjana alkemiju svoje pince.
Ovu slasticu priprema odmalena, to je, kaže, tradicija.
„Moja nona je pincu nikada delala u krušnoj peći, ni bilo špahera. Pravili smo je i pod čripnjon. More se jesti bilo kada, ali Vazan ni bez pince. Svaka fameja je ima, to je tradicija poli nas na Barbanštini, nema kuće da nema pince“, veli Mirjana pa potanko objašnjava što se sve nekad pripremalo za Uskrs, što se čini i danas.
„Pinca bi se napravila prvi dan, na Veliku subotu i u nedilju ujutro bi se narezala i ponesla u crkvu da se blagoslovi. I luka i špalete ča je bilo to se je narezalo i za marendu se vajka narezala pinca. Na Uskrs je za marendu obavezno bila narižena na stolu, uz špaletu i luk, vajka su bili pinca i kuhana jaja koja su se pičila kako i u Žminju, mi dica smo tekli ki će dobit jaje. Za ručak su obavezno bili janjetina, kuhani kapuz i juha, tako se radi i dan danas“, objašnjava Mirjana.

Potom objašnjava razliku između pince i slatkog kruha.
„Slatki kruh je slatki kruh, pinca je puno teža. Slatki kruh je više nadignut, kao da biš stavila u brašno cukra i malo limuna, a pinca mora imati puno jaja, barem u mom kraju su se šparala jaja za pincu i Vazan. Drugi je okus, drugo je sve, ona mora sadržavati cukra, jaja, limuna i naranče. To je osnovno, malo je teža, ali se zato dela dva dana da se dobro skisa i onda je rahla i sočna i dobra“, podcrtava Mirjana.
No, ona je majstorica još jednog, Barbanskog kolača, vrlo sličnog pinci.
„Još dok san bila mala, kad su bili svati, delao se jedan kolač ki ima škulju, ki se nosija na ruku, to se nosilo u svadbe, darivalo se mladu ili harmonikaše jer ni bilo šoldi. Ja sam to nakon toliko godina izvadila iz arhive i svake srijede, kad imamo barbanski markat, pečem za turiste Barbanski kolač.
I za kraj, sladokusce će razveseliti lijepa vijest: Mirjanina će se pinca, a možda i Barbanski kolač moći kušati 29. svibnja, u sklopu Smotre vina općine Barban. Prvo kušaj, pa ispeci.
PINCA MIRJANE PRGOMET
Sastojci:
1 kg brašna
8 dkg kvasca
20 dkg šećera
4 cijela jaja + 4 žutanjka
10 dkg maslaca
10 dkg domaće masti
2 dcl mlijeka
1 dcl ruma
Vanilin šećer
1 naranča (sok i naribana korica)
1 limun (sok i naribana korica)
20 dkg grožđica
Malo soli
Naranču i limun smrznemo i smrznuto naribamo (može i izmiksati svježe) i pomiješamo sa grožđicama i rumom i vanilin šećerom. U brašno dodamo dignuti kvasac. Jaja sa šećerom i mlijekom otopimo na pari i sve sastojke umiješamo u brašno. Umijesimo srednje mekano tijesto i ostavimo dizati otprilike jedan sat. Premijesimo i dodamo omekšalu masnoću.
Ponovno pustimo dizati dva sata. Najbolje je pustiti preko noći i ujutro premijesiti. Po potrebi dodati brašno.
Premijesiti – kad se digne premazati žutanjkom i prerezati u križ.
Peći 90 minuta na 160 stupnjeva Celzijevih. Važno je da svi sastojci moraju biti sobne temperature.