Koliko moraš biti zločest da ti ovako nešto padne na pamet?

Kako se jednostavno riješiti starog namještaja i pritom dvaput ispasti papak? Pa, metnimo, tako da rashodovanu fotelju ne odneseš na odlagališe krupnog otpada, nego je fino uparkiraš u boks za onaj komunalni, tu ispred zgrade.

To je prvi korak. Tu si ispao ekološka hulja.

Drugi je korak slijedeći. Fotelju valja izrezati uzduž i poprijeko, da je netko - nećeš, bogami! - slučajno ne ponese doma. Jer, uvijek, je li, ima spremne ekipe koja na otpadu pronađe nešto iskoristivo, a usput i počisti grad.

E, tu si već ispao zločest.

Kako netko može tako nisko pasti da mu ovako nešto padne na pamet, pitate se?

Ali tako je to u životu: dok jedan radi dvostruku štetu, drugi će iz iste situacije, dozvoli mu se, napraviti dvostruku korist. U ovom slučaju iz jednog pulskog kvarta, sve je, eto, ostalo na šteti.

I, da, slabe su šanse da je u ovoj priči loš možda bio netko posve drugi - onaj, naime, tko je vlasniku iz obijesti izrezao naslonjač...