Spametimo se na našega dragega

MARTINA VIŠKOVIĆA

Dok se sunce digiva

uzgora naše ladonji va Turinah,

dok tvoji krvovi lužeri cvatejo

fališ ćaća moj,

fališ nono naš,

a tvoje besedi va

našeh dušah

tvoje teple, prove ruki

tu so s nam.

Fala ti ćaća

ča si me goji s velo ljubov

fala na sake tvoje „kokica moja“

fala ča si saki do dajiva ljubov

svojemi nukicami, pomoga hi školovat

fala na semu ča si dela za nas.

Fala ti ćaća, fala!

S nami ste saki don

va našeh srcah i dušah

Branko, ti i si naši.

Imamo vas radi do neba i falite…

Neva vas čuvaju Anđeli.

Kći ZDENKA, nuki NATALIJA, LUCIA, KRISTIJAN, FRANJO, praunuki MARIN, MARTIN, TIN i LOVRO