Tužno sjećanje na moga voljenoga brata 

IGORA

Prošle su tri godine otkad si otišao, a čini se kao da je bilo jučer.

Vrijeme prolazi, ali tuga ne prestaje. Naučila sam hodati dalje, ali bez dijela sebe – bez tebe.

Fališ u svakom danu, u svakom smijehu kojeg više ne dijelimo, u svakom trenutku kada pogledam prema vratima i poželim da ih otvoriš ti.

Nisi otišao… Samo te više ne mogu zagrliti.

Ali osjećam te. U tišini noći. U snovima.

U svakom dahu tuge i svakom osmijehu kroz suze.

Tamo gdje jesi, nadam se da znaš koliko si voljen.

I koliko nedostaješ.

Zauvijek ćeš živjeti u meni.

Jer ljubav poput tvoje ne umire. Ona ostaje. I traje.

Volim te, brate moj.

Zauvijek.

Tvoja sesta BLANŠA s NIKOLINOM