Teška godina dana je prošla...

bez tvog zagrljalja, dodira, mirisa... svega tvoga...

tvoje jutarnje pjevanje, naše smijanje, naše svađe...

sve to jako fali za riknut... i meni i našem velikom tinejdžeru..

da se  vratiš na tren samo da ti mogu sve ispričat... opet te osjetit u blizini...

ali znam da tražim nemoguće... nema tih riječi šta mogu opisati to nešto unutra..

šta nosimo i nositi čemo zauvijek...

znam da si se riješio tijela koje te je sputavalo da živiš život onakav kakav si ti htio...

zato dio mene zna da si sada negdje gore... daleko... sretan i spokojan...

znaš da te volimo kao šta mi znamo da si ti uvijek tu... jedriš uz nas i čuvaš nas...

tvoji čobanići NINA i CARLOS