Teško ću nekoga uvjeriti da ovo nije reklama, ali zbilja nije...

Mimohod

Legendarna istarska umjerenost, koja ponekad zna ići na živce, u najboljem izdanju pokazuje se na mimohodu hrvatskih branitelja u Puli.

Nema tu junačkog busanja u prsa, nema "branitelja" koji su na frontu (ili negdje oko njega) bili sedam dana, nema politike, desničarenja ni rubnog domoljublja. Častan je to skup na kojem se obilježava činjenica da je Istra dala mnogo u Domovinskom ratu, iako je ostala pošteđena izravnih razaranja.

Branitelji se okupljaju, druže, pozdravljaju. Svake godine sve je više bora i sijedih glava. Nema sumnje da im je bilo teško, da je rat usmjerio njihove živote. Zato će ostati upamćeni kao generacija koja je stvorila ovu zemlju. Za vijeke vjekova.

Cijene

Radili smo ovaj tjedan kratku anketu o cijenama u Istri i ispada da postoje dva mišljenja. Jedno je da su cijene u redu jer "ipak je ovo Hrvatska", a drugo je da cijene nisu u redu jer "ipak je ovo Hrvatska".

Koliko god ludo zvučalo, čini se da je jedno i drugo mišljenje u redu.

S jedne strane, ovdje je skuplje nego u državama u kojima su plaće dva ili tri puta veće. S druge strane, ako želimo da i ovdje plaće budu velike, moramo taj novac zaraditi. Oni koji cijene određuju vjerojatno znaju što rade.

A svi ostali, kojima je preskupo, uvijek mogu vježbati kuhanje doma. Ili zvati Valfresco...

Mikrovalna

Teško ću nekoga uvjeriti da ovo nije reklama, ali zbilja nije.

Valfresco je servis gotove hrane koju proizvodi Valamar. Odete na internet, izaberete, poklikate, i oni vam donesu na kućni prag. Hrana je dobra, cijene također. Može li bolje?

Preporučujem žgvacet, šugo, musaku, pohanog oslića, kelj, pasticcio, sarmu, parmigianu, srdele, bišteke, fažol, gregadu, rižoto... Ne sviđaju mi se burrito, arancini, cannelloni, krafi i one loptice od oslića, a naročito umaci koji idu s njima.

Primjetno je da pluseva ima mnogo više nego minusa. Plus je i priprema - pogotovo ako imate mikrovalnu. Ako nemate, može se grijati u padeli ili na tavi.

Kako kaže pjesma, godine prolaze, dvadeseti vijek. Sad smo 21. i uskoro više nitko neće kuhati.

Je li to dobro ili loše, ostaje za raspravu.

Spektakl

Koncertna sezona u Istri ide prema kraju, ali tempo ne popušta. Evo danas je čuvena Bumbarska uz Indiru, a u Areni će pičit Plavi orkestar. U Raklju je sinoć bila klapa Rišpet, a u najvećem istarskom hramu glazbe Grace Jones. Dan prije u Malom rimskom imali smo tri koncerta u jednu večer.

I ovo je samo ovlaš nabrojeno, onako iz glave, bez guglanja i truda. Do kraja ljeta svirat će u Areni Parni valjak, Tomislav Bralić, Jose Carreras i Tony Cetinski. Na Kaštelu će nas zabavljati Vojko V, u Malom rimskom Urban & 4.

Uz sve to, ostaje dojam da nešto fali, a to je pravi, istinski spektakl. Nešto da o tome priča cijela Hrvatska. Nešto poput - Thompsona.

Ok, shvatili smo, u Puli ništa od toga, ali što je s ostalim dijelovima Istre? Možda ima negdje neko polje, neki teren, napuštena parcela. Možda ima neki (grado)načelnik, koji se ne boji da će nas pojesti crni vrazi.

Ili je možda, ipak, to za Istru previše?

Previše

Ove lagane, ljetne crtice zaključimo kako i doliči. Laganim nadjebavanjem s kolegom.

Jedan pulski kolumnist napisao je neki dan da naš medij za Filipa Zoričića "uvijek ima vremena i prostora". I to je u redu, u današnje vrijeme sve je normalno, pa tako i pisati o drugim medijima.

Ipak, jedna sitnica, jedan detaljčić, jedan mali kamenčić u cipeli, komarac na desnoj nadlaktici, ostao je nejasan.

Jer ako smo mi medij koji "uvijek ima vremena i prostora" za Filipa Zoričića, što je tek onda medij koji već godinama, iz nedjelje u nedjelju, uporno i dosljedno kao greška u matrixu, piše o liku i djelu tog istog Filipa Zoričića?

Možda mi je negdje promaklo, ali taj oblik opsesije u blaćenju jedne osobe, u historiji ove naše dične profesije još nije zabilježen.