Najvažnija riječ u pulskom jeziku nije ni kafel, ni malvazija, ni orada, ni manča, ni tapija. Najvažnija riječ je...

Buraz

Neki dan na plaži pored mene dvoje mladih. Kontam jesu li iz Pule ili su turisti. U jednom trenutku on počne ispaljivati iz svih šaržera: "buraz ovo, buraz ono, kužiš buraz". Nema veze što je druga osoba žena. Isto je buraz.

Mislim da je došlo vrijeme da se ovo notira. Najvažnija riječ u pulskom jeziku, a vjerojatno i šire, nije arena, ni kafel, ni tapija, ni orada, ni daž, ni Istria, ni pare, ni manča, ni mižol, ni vino, ni malvazija, nije čak ni promaja. Najvažnija riječ je buraz.

Kako je zagrebačka poštapalica uspjela doći do Pule i toliko se čvrsto usaditi da je mladima teško izgovoriti ikakvu rečenicu bez barem tri buraza, zauvijek će ostati enigma.

Ako ipak ima nade, molim sociologa Krolu da istraži ovo i da nam javi odgovore.

Hvala buraz.

Brother

A kad je riječ o burazima, moramo notirati da je ovaj tjedan umro Hulk Hogan.

Jest, nema taj čovjek nikakve veze ni s Europom, ni s Hrvatskom, ni s Istrom, ali je legenda.

Bili smo djeca kad smo voljeli kečere. Hogan je bio najveći od svih. Kasnije su stvorene i veće zvijezde, poput glumca s nadimkom The Rock, ali Hulk je ostao sinonim za sport. Pišem sport, iako je sve samo predstava, ali takva za koju su potrebne nadljudske vještine.

Kad se pojavio Hulk, kečeri su od stupidne zabave postali svjetski događaj. Njihov glavni spektakl, čuvena WrestleMania, došao je na razinu Superbowla. Neki će reći - i iznad.

Zato je Hoganov odlazak kraj jedne ere. Njegova fraza "Let mi tell you something brother" ide u besmrtnost.

U prijevodu - Slušaj me sada, buraz!

Dogma

Razmišljao sam pisati ovu crticu ili ne, ali sam ipak odlučio da.

U nekoliko navrata na službeni mail naše redakcije ovaj tjedan se javio Sandro Pettener, frontman grupe Dogma. Njegov band nastupio je neki dan u Rojcu uoči Fun Lovin' Criminalsa. Na koncertu je bila novinarka Istarskog Mirjana koja je napisala izvještaj, mali dio kojeg se odnosio i na nastup Dogme.

"Počelo je s uvertirom, pulskim bendom Dogma (i gošćom Barbarom Munjas), koji je trebao zagrijati publiku, no u tome, čini se, nije posve uspio. Iako je svirka solidno odrađena, nedostajala je interakcija i zera emocije koja bi nagnala publiku na cupkanje, ako ne i ples. Nakon mlakog uvoda, na scenu su stupili Criminalsi", napisala je Mirjana.

Ovaj usputni odlomak toliko je uznemirio Pettenera da je odlučio tražiti povlačenje teksta i ispriku, a prijeti i tužbom! Ja sam mu napisao da mi je žao što ga je izvještaj pogodio, ali naša novinarka ima pravo na svoje dojmove s koncerta. Badava!

Pettener nam je poslao izvještaje drugih medija, u kojima je Dogma dobila pohvale. Smatra da je to krunski dokaz kako Mirjana nije napisala istinu. Jer eto, svi mediji moraju pisati jedno te isto. Ako se nekome ne sviđa ono što radi Dogma, onda ga treba kazneno goniti!

Teško je objasniti u kolikoj mjeri naš dragi dogmaš nije u pravu. Zbog toga neću ni počinjati. Naziv benda mu je svakako pogođen.

Najgore od svega je ionako nešto drugo. Zar nekoliko benignih rečenica doista može napraviti problem bendu koji je uvjeren u svoju kvalitetu?

Nešto tu ne štima, buraz.

Vikend

A kad smo već kod muzike, ovaj vikend, koji je počeo sinoć, doista je luđački. Toliko toga ima da će uberovcima pregorjeti ručne.

Sinoć su nas zabavljali Maja Šuput (Valdebek), Prljavo kazalište (Arena) i Richie Hawtin (Cave Romane). U krugu deset kilometara narodno veselje, rock spektakl i svjetski party.

Danas su zakazani Petar Grašo (Ližnjan) i Sisters Of Mercy (Cave Romane). Opet lokalno i opet globalno. U nedjelju je trebao biti Dalmatino u Medulinu, ali je to odgođeno zbog kiše. Možda i bolje. Sjest će Dalmatino i neki drugi dan.

Ako netko kaže da ovaj vikend nema ništa, e onda jebiga, buraz.

Zaborav

Kad sam tražio naslov za intervju s Filipom Zoričićem, koji je izašao ove srijede i skupio skoro 30.000 pregleda, premišljao sam se između nekoliko varijanti.

Najzanimljiviji mi je bio onaj dio u kojem Zoričić govori o svom budućem poslu, o tome kako namjerava otvoriti firmu i baviti se konzaltingom. Kroz glavu mi je prošla i dionica u kojoj žestoko napada IDS-ovca Danijela Morettija. Potom ono gdje kaže da Hrvati ne vole svoju zemlju. Svakako i dio gdje napada svog nasljednika Peđu Grbina i novog predsjednika Vijeća Valtera Boljunčića. Zanimljivo je i parče o Thompsonu, pa i ono o Splitu.

Ipak, u naslovu je završila od svega navedenog najmanje zanimljiva rečenica, ona u kojoj Zoričić govori o tome kako su ga neki već zaboravili.

"Zaboravili su me oni koji su se vrtili oko kaše i nadali se da bi nešto mogli ušićariti. To što su me oni zaboravili je moja najveća sreća".

Možda ovo nije ekstremno zanimljiv naslov, a nekima je malo i nejasan. Svejedno, za mene je bio najbolji. Za razliku od ostalih, koji su notorno prolazni, ima određenu dubinu.

Svi smo mi iskusili, ili ćemo iskusiti, neki slobodan pad. Ono kad si bio, pa više nisi. Vrijeme nas neumitno lomi i od toga nema bijega. Tko je pokušao, nije uspio. I to je u redu, jer je ljudski.

Nekima je Zoričić bio zanimljiv kad je bio gradonačelnik. Meni je zanimljiv sada, kad više nije.