Hrvatska je balkanski superstar!
Nedjelja
Nedjelja je uvjerljivo najgori dan u tjednu. Jedina funkcija joj je da bude potpora suboti. Nešto kao stalak ispod fotoaparata. Ili još bolje, odjavna špica na kraju filma.
Nedjelja je dobra jedino kad pada kiša, a vi ste mamurni od subote pa naručujete masnu hranu i binđate seriju. Sve ostalo nema smisla. Gradovi prazni, zvukovi rijetki, ljudi po livadama. Ispunjavaju svoju potrebu za boravkom u prirodi, iako nisu sigurni da imaju takvu potrebu.
Ali prošla nedjelja bila je drugačija. Rijeka je osvojila drugi naslov prvaka Hrvatske. Znam da u Puli boli nekog lijevo uvo, ali postoje dijelovi Istre gdje se za Rijeku navija.
Slavlje na Rujevici bilo je spektakularno. Ulet navijača, opći kaos, helikopter, medalje i pehari, Miško u suzama, fešta na Korzu...
Ali ja imam jedan problem. Istinski mi je bilo stalo do nogometa u vrijeme kad se Rijeka borila za ostanak. Od kad sam manje-više ravnodušan, osvojili su dva prvenstva i pet kupova.
To se zove loš tajming, ali emocije se ne mogu glumiti.
Garcia
Kad smo već na nogometnim temama, jednu crticu svakako treba posvetiti treneru Istre. Odnosno, bivšem treneru Istre.
Garcia dakle ide u Hajduk. Ako mi nešto nije promaklo, to je gotova stvar. Čini se da je ljudima u Istri stalo do nogometa koliko i meni. Nitko se nije previše nasekirao.
Ali svejedno, šteta što odlazi trener koji je napravio dva najbolja rezultata u povijesti kluba. Već je jednom otišao pa su nastali problemi. Čovjek ima ambicije i želi u veći klub.
Srećom, postoji rješenje. Istra treba postati veći klub, pa im trener neće odlaziti. Svi preduvjeti za to postoje.
TV
Nije nama lako.
Na primjer, ja već neko vrijeme tražim novi televizor. A o televizorima nemam pojma. Odnosno, nisam imao pojma donedavno. Mislim da sam trenutačno vodeći TV ekspert s ove strane Dunava.
Nekad si došao u trgovinu i uzeo prvi koji si vidio. Naravno, pod uvjetom da odgovara cijena. Donio si ga doma i bio je super.
Danas agonija počinje pretraživanjem interneta. Jebeni algoritam (valjda se tako kaže) odmah te lovi u šemu i sljedećih mjeseci bombardira reklamama. Meni trenutačno televizorići opsjedaju ekran sa svih strana. Upadaju kao mravlja vojska, nadiru u valovima. Dok ovo pišem, tri Samsunga, dva LG-a, pet Kineza i nabrijani Philips uporno svijetle i prodiru.
Ali to je tek početak. Ubrzo završavate u bespućima recenzija koje vas valjaju kao pijanog ribara i uvjeravaju da morate imati točno taj ekran i točno te karakteristike, jer inače će vam TV biti sranje. Naravno, pritom su i duhoviti, pa svaki od njih barem tri puta po recenziji posegne za dosjetkom da je veličina ipak bitna.
Krenuli ste dakle od 55 inča i maks 500 eura, a došli na 85-icu i preko dvije milje. Jedino vam nije jasno kako ćete toliki televizor unijeti u stan. Ali, koga briga? Može i labudicom preko balkona. Nema veze što nemate zid takve veličine. Što ga nitko nema. Vi baš želite to.
Onda ima ta OLED tehnologija za koju svi kažu da je čudo. Otišli ste vidjeti svojim očima i ne primjećujete nikakvu razliku. Stoji telka od 379 i pored nje od 1.979, izgledaju identično. Prodavač vam kaže da pogledate sa strane jer tu se vide čuda tehnike. Stanete na mrtvi kut i od tamo, vireći iz kornera ko idiot, pobjedonosno uočavate da jeftinija ipak gubi boju, a skuplja isto gubi boju, ali manje.
Vrijedi li to milju ipo razlike? Naravno da vrijedi.
Odlučujete da je to to, ali ćete ipak još malo razmisliti. Cijelu noć ne spavate jer još malo razabirete detalje. Tu su bolje boje, tamo bolji zvuk. Ovdje 3 posto bolji kontrast, ondje 2 posto bolja svjetlina. Razlika koju ne vide ni sokolovi.
Ali nema veze, ko ga jebe. Jednom se živi.
30. svibnja
Uz sve svoje mane, Hrvatska je na koncu ispala okej. Baš tako. Not good, not terrible. Podnošljivo.
Prošlo je 35 godina od kad je konstituiran Sabor. Isti broj godina unatrag i dođemo do 55. Tito je još friški predsjednik.
Došlo je do toga da je Hrvatska nekim drugim narodima postala ono što je nama Njemačka. To je valjda dokaz da smo napredovali. Da smo i mi za nekoga Zapad.
Nikad nećemo saznati što bi bilo da se Jugoslavija održala. Ali znamo da se Hrvatskoj samostalnost najviše isplatila. Jest, Slovenci su bogatiji, ali uvijek su bili. U očima svijeta, Hrvatska je najpoznatija zemlja bivše države. Mi smo balkanski superstar.
Koliko to vrijedi, i vrijedi li uopće, to je već drugi par rukava. Odnosno, opanaka.
Glas
Skoro zaboravismo da su sutra izbori.
Dakle, izađite na izbore.
Dajte svoj glas.