Jeste čuli vijesti s ratišta? Hrvati su ušli u Pulu!

Hrvati

Ima ona kultna rečenica iz filma Lepa sela lepo gore: "Jeli brate, jeste čuli vijesti s ratišta? Bugari su ušli u Sofiju!" Tako bismo i mi mogli reći za prošlu subotu - "Jeli buraz, jeste čuli vijesti s ratišta? Hrvati su ušli u Pulu!"

Ratište je srećom ideološko, a Hrvati sudionici Hoda za život, koji su napravili nekoliko gluposti u centru Pule kakve domaćem narodu nikad ne bi pale na pamet.

Prije toga svakako treba spomenuti da su bili provocirani, što naravno nije opravdanje, ali je barem objašnjenje. Uz opću medijsku podršku grupa djevojaka blokirala je prolaz Hodu za život i ponijela titulu heroina dana.

Veliki dio mojih kolega u tom njihovom činu ne vidi problem. Čak dapače, vidno ga simpatiziraju. Možemo samo zamisliti što bi bilo da se odvijala Parada ponosa, i da su je neki maliciozni desničari odlučili blokirati.

No dobro, to je ta posvemašnja "objektivnost" u kojoj živimo. Možemo reći da su blokaderke bile pobjednik dana, i na tome im treba čestitati. Ne samo da su zaustavile desničarsku paradu ponosa, nego su u pojedinaca izazvale primitivne reakcije.

Postoji li i neki objektivni pobjednik u cijeloj priči? Mislim da ne postoji. Moje mišljenje, na primjer, o jednima i drugima je sada još niže. A bilo je prilično nisko.

Jugoslaveni

Kad sam pogledao program ovogodišnjeg Adventa u Puli na trenutak samo pomislio da to netko slaže samo da bi ja imao o čemu pisati u crticama.

Dakle, advent počinje 29. novembra i ima tri dočeka nove godine. Na jednom nastupa Beograđanin Bajaga, na drugom Prti Bee Gee iz Beograda, a na trećem Gustafi, omiljeni istarski bend koji na koncertima voli spomenuti Jugoslaviju.

Uz to, ekipa iz Rojca dobila je Kaštel da tamo rade svoj rojcovski advent.

Ako sve ovo skupa nije dosta da Peđa Grbin u očima radikalne pulske ljevice malo popravi nagrišpani flanel, onda ne znam što jest.

Predlažem da dogodine poravna odnose s desnicom, pa da program bude ovakav: na Forumu za doček Thompson, doček u podne Škoro, a na Kaštelu Cro park i za doček Zaprešić Boysi.

Eto, 1:1 na Drosini.

Ikone

Jučer su u Puli niknule tri ikone. Koviljka, Dragica, Lorena. One predlažu opoziv gradonačelnika Peđe Grbina.

Oko tog opoziva sam već pisao, pa neću opet, ali sada moram pisati o tome da se u akciju uključila Lorena Boljunčić.

Za Koviljku i Dragicu kužim, one svoje političko postojanje temelje na kritici. I to je u redu, premda bih volio vidjeti koliko bi glasova dobile da ih netko drugi nije povukao u vijeće (Filip Zoričić).

Ali Lorena Boljunčić, to moram napisati opet iako već jesam nekoliko puta, doista je čuđenje u svijetu. Jedva pola godine je prošlo da je željela biti dio Grbinove uprave, a sada želi opoziv!

Doista ne razumijem o čemu se ovdje radi, ni uz najbolju volju, ali ako ovaj opoziv uspije, ikonama se moramo do poda nakloniti.

Ako ne uspije, nadam se da će nas sve tri poštediti svojeg daljnjeg političkog djelovanja.

Fuži

Čitam neki dan program Smotre istarskega tovara u Juršićima i u dijelu koji govori o gastro ponudi piše ovako: "fuži sa šugom od pulića, fuži sa šugom od boškarina, kapuz s kuhanim mesom, te ćevapi".

Pa za milu mjesečinu, zašto ćevapi?

Zar je moguće da će netko doći na nešto što se zove Smotra istarskega tovara i pored pulića (a pulić je mladi tovar, naučio sam davno na Rabu), naručiti ćevape? Očito je moguće, jer da nije moguće, ne bi ih bilo u ponudi.

Ćevapi imaju svoje mjesto u istarskoj gastronomiji, dapače. Na primjer, u PuSa Food Labu na Stoji, koji je jučer održao "akciju 11 ćevapa" u čast Edina Džeke.

Volimo ćevape, vjerovatno i više nego pulića (ok, sigurno, ne vjerovatno).

Ali, ne baš na fešti u Juršićima.

Zvončica

Prošla subota mi je bila možda najbolji dan u životu!

Nismo imali jedan, nismo imali dva, imali smo tri prosvjeda!

U gradu je taj dan bio onaj odvratni hod za život. Ogrezli desničari okupili su se na tržnici a mi smo stajali sa strane s porukom "Marš iz moje ...". Potom sam trčala u Prvomajsku a jedan lik mi je rekao da to nije Prvomajska nego Ulica Sergijevaca. Njega sam pogodila lijevom martom u jaja.

U Prvomajskoj su me čekale Tončica, Balončica i nekoliko novih cura. To nam je pomladak, zovemo ih pionirke, a ponekad i partizanke. Ovoj jednoj na primjer nadimak je Boška Buha.

Pripremale smo se za ovo cijeli tjedan u Šijanskoj šumi. Tončica je vodila trčanje a ja sam držala predavanja. Pričala sam im o ženskim pravima, fašizmu i uzgajanju avokada u Keniji. Na prijedlog jedne od njih imali smo i brzi tečaj bojanja kose u kričavo. Rezultat ste mogli vidjeti na prosvjedu.

Uglavnom, šta da vam kažem. Blokirale smo te krezube pičke! Ljudi su nas u prolazu tapšali po ramenima. Toliko ljubavi nikad nisam vidjela na jednom mjestu. Obožavam ovaj grad!

I kao da sve to nije dosta, imali smo i prosvjed protiv Kaštijuna! Balončica je vozila, vozio, vozili, vozile auto. Brzo smo se prebacile i izjebale majku svima koji dopuštaju da smrdi! Idite ća! Fašisti!