Ako mi laptop nije prasnuo kad sam vidio ovu dvojicu skupa na slici, nikad ni neće

Divovi

Čitam neki dan najavu Srenjovjekovnog festivala u Svetvinčentu i tamo crno na bijelo piše da je ulaz besplatan za djecu do 14 godina, ako su niža od 115 centimetara. Onako od oka, to je visina prosječnog šanka. Iako je usporedba možda neumjesna, jer ipak su u pitanju djeca.

Dakle, dijete do 14 godina koje je niže od 115 centimetara, bez obzira na to koliko ima godina, može ući besplatno. Neumitnom logikom iz ovoga proizlazi da dijete do 14 godina koje je više od 115 centimetara, bez obzira na godine, ne može ući besplatno.

Nisam upućen u statisike i prosječne visine djece određenih godina, vjerojatno tu postoji neka konstanta, ali sam prilično siguran da postoje i iznimke. Svi znamo da ima djece koja prerano narastu, ali i one koja narastu prekasno.

Svakako smo svjesni da postoje jako visoka i jako niska djeca, pa i do 14 godina, kao što postoje jako visoki i jako niski ljudi. Poanta ovoga što pokušavam napisati je da je visina vrlo nestabilan kriterij. Čak dapače, čini se prilično okrutnim, dapače srednjovjekovnim.

Pa tako zaključujem da je u tome caka, da je ovo zapravo šala. Da će biti dobra zabava i da će djeci biti smiješno to da ih netko mjeri. Ali isto tako znam da neće biti smiješno roditeljima, ali samo onima koji moraju platiti kartu.

Tko im je kriv kad su rodili divove.

Furio

Ako mi ekran na laptopu nije puknuo kad sam neki dan otvorio mail iz Županije i u njemu ugledao sliku na kojoj su Boki i Furio, onda nikad ni neće.

Dvije legende istarske politike, pa i same istarske i same politike, dva hodajuća spomenika javnog pozorišta, Boris Miletić i Furio Radin, sastaše se povodom odlaska potonjeg u saborsku mirovinu. Nisam sad zapamtio broj, ali jedno pedeset i šest godina je bio u Saboru, navodno je sjedio na Markovom trgu još u vrijeme kad je Ranković bio živ.

Pustio je naš Furio korijenje, oteglio od obrane talijanskih interesa, sve je učinio što se moglo, podupirao sve vlasti i oporbe, vodio sjednice na lošem hrvatskom, donio nam prekrasnu dvojezičnost, zbog koje ja u svakom priopćenju od Rovinj - Rovigno obavezno brišem ovo drugo, i eto se sad penzionisao.

Kaco, nije se penzionisao, eno ga bit će savjetnik premijera Plenkovića. Ne zaboravlja Plenki kako mu je Furki hrabro branio većinu, kao što je Zenga hrabro branio penale u Italiji 90.

Uglavnom, sastanak u Puli je bio srdačan, Boki i Furke nasmijani, a mene samo zanima koliko je puta izgovorena riječ multikulturalnost. I može li Furio uopće to izgovoriti?

A Miletić? Pa Miletić je novi Furio. I to ne samo, khm, khm, po dugovječnosti.

Lorena

Političku karijeru Lorene Boljunčić pratim od prvog dana i moram priznati da mi je sve manje jasno.

Ono u što sam siguran je da Lorena ima veliku radnu energiju, dobre ideje i iskrene namjere. Nažalost, također sam sve više siguran da ima kriminalan talent za politiku.

Zašto je izašla iz koalicije u kojoj je mogla, s vremenom, realizirati nešto od svojih ideja, to nemam pojma. Jednako kao što nemam pojma zašto je odustala od radnog mjesta u gradskoj upravi, koje je također bilo zamišljeno kao prilika da nešto napravi. A ona silno želi nešto napraviti u ovom gradu.

Koja je svrha sjediti u oporbi i od tamo nešto prigovarati, tek tako da bi se prigovaralo, i to mi je u magli. Jedino ako se kani pretvoriti u Dušicu Radojčić, što je ipak teško zamislivo.

Jedino objašnjenje je stoga da se Lorena namjerava polako spremati za sljedeće izbore.

Good luck with that.

Paola

A kad je otišla Lorena, postavilo se pitanje što ćemo s Paolom Orlić, pročelnicom za kulturu koja je na to mjesto došla kao članica njezine nezavisne liste.

Moje mišljenje o tome je - ništa. Ja sam tek svježi Puležan i više volim sport i politiku nego kulturu, ali svejedno znam da je Paola Orlić nezaobilazno ime pulske kulturne scene. Pa je kao takva valjda zaslužila biti pročelnica za kulturu, bez obzira na sport i politiku.

I ne samo to, nego se od njezinog dolaska vide i pomaci. Trenutno mi na pamet padaju tri stvari.

Lansirana je online platforma Pula Events koju ja, na primjer, koristim gotovo pa na dnevnoj bazi. Pula ima nikad bogatiju sezonu s odličnim eventima u Areni, ali i na drugim lokacijama. I na koncu, kao što su se mnogi složili, ovogodišnje otvaranje PFF-a bilo je jedno od najboljih u posljednje vrijeme.

U kojoj mjeri je Paola Orlić zaslužna za sve to, nemam pojma, ali u određenoj sigurno jest. I zato tema smjene za mene nije tema. Kako se tko zaposlio i tko je u kojoj stranci ili listi... Koga briga?

Jedino što je bitno je - učinak.

Reka

Na koncu ovih crtica moram priznati da sam se malo udebljao ovo ljeto, a jedan od glavnih krivaca za to je Fast food Reka.

Ja sam jedna od onih osoba koja je napravila full circle, potpuni krug kad su u pitanju burgeri. Od običnih, old school hamburgera prešao sam na famozne moderne burgere i sad sam se opet vratio staroj školi. Jednostavno sam zaključio da nam prodaju muda pod burgere, da je to industrija novca a ne hrane, da su burgeri postali mali kao obod šalice za kavu i da u suštini jedemo pomfrit s malo mesa i kruha. Hvala.

A kad su u pitanju old school burgeri, tu Reki (ili se piše Reci?) nema ravnog. I zato njojzi hvala.

Jednostavno je fascinantno koliko ljudi tamo jede u sitne sate i koliko brzo i spretno, ali i kvalitetno, oni rade svoj posao.