Istra bi se odvojila od Hrvatske, a ne može ni od Rijeke

Mikovizija

Na festivalu MIK ove godine pobijedile su Donne, četiri pjevačice sa riječkog područja koje su slavile u najviše festivalskih večeri, ali ne u svima. Donne su pobijedile u tri od sedam večeri - u Kastvu, Krku i Rijeci - dok su u Puli i Ližnjanu prvo mjesto osvojili Alen Vitasović i Silvija Rejec.

Drugim riječima - MIK je kao Eurovizija, odnosno gori od Eurovizije. Dok se na Euroviziji glasa za susjede, jer se ne može za svoje, na MIK-u se glasa samo za svoje. Fiumani pobjeđuju na fiumanskom području, a Istrijani na istrijanskom.

Da je to doista tako potvrđuju pobjednici preostale dvije festivalske večeri. U Bakru je to bio Alen Polić koji je - pogađate - iz Bakra, a u Crikvenici Joso Butorac, koji je iz susjednog Novog Vinodolskog.

S obzirom da su Fiumani imali pet večeri, a Istrijani samo dvije, jasno je da će pobijediti netko iz Rijeke. Koliko to ima smisla, neka svatko procijeni. Možda bi festival trebalo preimenovati u Festival malo Istre i puno Kvarnera? FMIPK.

Jedno je sigurno - Istra bi se odvojila od Hrvatske, a ne može ni od Rijeke...

Demonim

Ljudi ne prestaju daviti s izrazima pripadnosti mjestu, stručno bi se to reklo demonim. To je tema koja narod očito strašno zanima, a bome i uznemirava.

Neki dan je na naš mail došla primjedba, i to dosta zajedljiva, jer smo napisali Pazinac, a ne Pazinjan. Jednako tako, redovno stižu primjedbe na korištenje izraza Puljanin jer se, je li, kaže Puležan.

Ima međutim i obrnutih primjera, a to je ono kada ljudima smeta jer pišemo Puležan. Na primjer u anketi, jer tamo bude sugovornika koji baš ne govore puležanski. To su obično Bosanci, Slavonci, Pakistanci. I onda raja podivlja, jer kako to može biti Puležan?

Sve što mogu reći je - ljudi, opustite se. Uglavnom je dovoljno par piva ili udaranje u vreću. Ako vas to ne radi, može i praksiten. Nećemo sada reklamirati travu jer to nije zakonito.

Svatko koga uznemiruje demonim, može biti samo demon.

Event

Iako sam po prirodi posla posjetio puno takvih evenata, događaje poput otvaranja resorta Pical neki dan u Poreču ne volim ni blizu.

Nije naravno problem u Picalu, ni u Valamaru, koji je još jednom pokazao da je vodeća istarska i hrvatska firma. Problem je u samoj prirodi okupljanja "važnih" ljudi, koja mi jednostavno ne odgovara. Najkraće rečeno, više volim sjediti u Uliksu, u malom društvu ili bez društva, svejedno.

Naravno, ljudi se razlikuju. Ovo što pišem nije osuda onih koji u mondenim masovkama uživaju. Dapače, i to se mora, pogotovo ako želite uspostaviti i njegovati kontakte. A kontakti su, realno, najvažnija imovina koju čovjek ima. S druge strane, siguran sam da ima puno onih, poput mene, koji na takve evente idu kao po kazni.

Zato svakome njegov gušt. A kontakti koji mene trebaju, znaju gdje me mogu naći.

Obično je to prvi stol do vrata.

Tuce

Fotografija mjeseca, a možda i stoljeća, snimljena je u srijedu u Poreču, gdje je Isus Plenki okupio 12 istarskih apostola. Da, nije šala, matematika odgovara. Plenković i tri ministra sastali su se sa tuce Istrijana.

Onako od oka, po redu važnosti, to tuce činili su Boris Miletić, Irena Hrstić, Anton Kliman, Loris Peršurić, Valter Flego, Damir Kajin, Dalibor Paus, Anteo Milos, Gordana Antić, Ivan Glušac, Ivica Butorac i Monika Udovičić. Prebrojite, 12 ih je. I onda neka netko kaže da ovdje žive nevjernici i partizani?

I ne samo to, nego je u sljedbu Plenkoviću Istra poslala najbolje što ima. Doslovno, svoje najdraže kćeri i sinove. Da iscijedimo svih dvjesto iljada Istrijana i Istrana, provučemo ih kroz najuži tratur, udaramo batom za sušenje, ne bismo iscijedili bolje od ovoga. Dobro, možda su falili Peđa, Sanja i Vili, ali oni su SDP-ovci. Dakle komunjare, nisu vjernici, i nisu poželjni na sastanku sa Isusom.

Je li Plenki u srijedu u Poreču zapravo riješio parlamentarne izbore, ostaje da se vidi. Ali ova slika, ovi osmjesi, ovo tuce i ovaj sastav, neodoljivo mirišu (a možda i smrde) na podršku. Ili barem projektnu potporu.

Uime oca, sina...

Bećari

Živim u Puli od 2018. i nikad nisam bio ponosan na taj svoj novi grad (nakon Rijeke i Raba) kao neki dan kad sam čuo sljedeću informaciju. To je informacija koju je izrekla Mojmira u RTL Direktu, a glasi da će se samo u Sinju i Puli (od većih gradova) moći gledati noćne utakmice svjetskog prvenstva u kafićima.

Svi drugi dakle kjuzo, mane štani, ako treba i na poluvremenu idi ća. Samo u dva junačka grada, jednom ustaškom i jednom partizanskom, u dvi ure tek će početi večer. Genijalno!

Pula je odlučila da za cijelog prvenstva kavane mogu raditi do 4. Rijetki će to iskoristiti, osim kad igra Hrvatska, ali lijepo je moći. Ne znam točno kakva je odluka u Sinju, ne da mi se sada guglat, ali je pozdravljam.

Bulj & Peđa, pozlatila vam se junačka leđa. Vatrene vam večeri bile, sve se pive u kavani popile. A ujutro koga boli glava, taj ni nije za bećara prava.