Zagreb je izumio penkalu, Rijeka torpedo, a Pula profesionalne aktiviste!

Stomak

Pulski Možemo okrenuo je svoju batinu prema buci. Znali smo da im smetaju građevine, poduzetnici, hoteli i nogometna igrališta, kao i svatko tko u ovom gradu nešto pokušava napraviti, a možda i svatko općenito, ali nismo znali da im smeta i zabava.

Naravno, oni su to upakirali u brigu za Puljane kojima je zabranjeno spavati. Tako i Kraš upakira čokoladu za kuhanje, ali svejedno znamo da je to i dalje sranje od čokolade.

Kad su oni u pitanju kazaljka na mjeraču populizma obično ide na maksimum, dostiže i preko one zadnje crtice, kao kazaljka vage na koju je stao klijent Života na vagi. Ali ovaj put mjerač je eksplodirao, rasplinuo se u paramparčad, otišao u tri pizde materine jadan i nemoćan da obavlja svoju dužnost.

U sve to možemovci su ubacili oštru kritiku turizma, čisto da se nađe, kao kad nekome za rođendan kupujete bomobonjeru, pa dodate još i jednu lizaljku, da si poliže malo kad mu bude dosadno.

To je način na koji Možemo komunicira s biračima, kao s bezumnim idiotima, prodaju grozne slatkiše upakirane u slatke omote, i nadaju se da će ih netko slasno progutati.

A od tih slatkiša na koncu cijeli grad boli trbuh. Odnosno, kako bi se to u Puli reklo - stomak.

Vrtići

U raznim kritikama kojima pulska oporba pokušava uzdrmati teško uzdrmljivog gradonačelnika Peđu Grbina, koji djeluje kao da su to sve muhe što mu slijeću po nosu dok on ugodno drijemka, pojavila se jedna koja zapravo ima smisla. A to je kritika besplatnih vrtića.

Autorica ove kritike je vijećnica Koviljka Aškić, koja je tu natuknicu nažalost smjestila negdje na dno podužeg niza, premda bi bilo dobro da se baš o vrtićima specijalno nešto kaže.

Besplatni vrtići su mjera koja je demagoški (a i praktično) toliko savršena da je svaka njezina kritika osuđena na propast. Ali pošto crtice vole gurati kontra općeprihvaćenih postulata, pokušat ćemo to napraviti i sada, i to u dvije rečenice, odnosno dva kratka odlomka.

Kao prvo, ništa nije besplatno. "Ne postoji besplatni ručak" vjerojatno je jedna od najboljih izreka ikad smišljenih. Ono što nam netko daje besplatno zapravo je naplatio na drugi način.

Kao drugo, nije pošteno ni ispravno da besplatne vrtiće imaju i oni s malim i oni s velikim primanjima. Već smo pisali da je to teški poraz socijaldemokracije. Besplatne vrtiće trebali bi imati samo oni koji si vrtić ne mogu priuštiti.

Eto, neka ostane zabilježeno.

Otrov

U prošlim crticama podržali smo kritiku gradnje parkirališta na Pragrandeu, pa posredno i aktiviste koji se tome protive, ali sasvim očekivano te dvije kritike imaju temelj u potpuno drugačijem razmišljanju.

Logika pet crtica bila je da je Pragrande predaleko od grada i da je pametnije graditi garažne kuće bliže, a logika aktivista je - tko bi rekao - "nemojte nas trovati" i "ne dirajte stabla".

Pošto često prolazim onuda moram reći da mi nije jasno koja su to stabla jer tamo stabala uglavnom nema, tamo ima samo šipražja, grmlja i žbunja. Osim toga, čisto sumnjam da će gradska uprava potrovati vodu izvora Pragrande, valjda postoji neki način da se uredi dio tog područja i bez trovanja.

Naravno, baš kao što je slučaj s prekomjernom bukom i stanarima koji ne mogu spavati, tako je i s trovanjem vode i rušenjem stabala najlakše izazvati bijes javnosti. A bijes javnosti je moneta s kojom je lijepo baratati.

Na koncu treba dodati da je i na ovom prosvjedu uočeno nekoliko profesionalnih prosvjednika, ali o tome više u sljedećoj crtici.

Aktivisti

U nekom trenutku, valjda to tako ide u aktivističkoj karijeri, čovjek se odluči postati profesionalac.
Nije to ništa čudno, ljudi su odvajkada hobi pretvarali u posao. Vidiš da ti dobro ide, da te ljudi u tome vole i cijene, i onda se odlučiš na iskorak.

Ne znam koja točno firma u Puli zapošljava prosvjednike, ali mora biti neka jer i površnim pregledom tekućih prosvjeda nemoguće je ne zamijetiti da se javljaju iste osobe. Primjerice, na građevini kod Arene i evo ovdje za Pragrande, kao i kod cijelog niza takvih i sličnih prosvjeda posljednjih godina i desetljeća u Puli.

Može se reći da pojedinici u ovom polju imaju jeben CV. Kad krenu nabrajati gdje su sve prosvjedovali i koliko su puta na transparent napisali riječ "stablo", komisija za zapošljavanje odmah se sagiba u naklon.

I da stvar bude bolja, nisu to samo veterani, vremešne legende o kojima se u aktivističkim krugovima govori kombinacijom pažnje i divljenja. Tu su i mlade nade, pulski prosvjednički Yamali i Vuškovići, bogomdani talenti koji se spremaju osvojiti prosvjedničku scenu.

E pa sretno im bilo, a i nama također.

Nogomet

No dosta je bilo ozbiljnih tema, ovo su posljednje crtice koje izlaze prije početka Svjetskog prvenstva u nogometu. To svakako treba obilježiti.

Svjetska prvenstva su najbolja na početku. Jedva ih dočekamo i od prvog dana redom gledamo sve utakmice. Ja sam se naoružao rasporedom. Prvi dan Meksiko - Južna Afrika i Koreja - Češka, drugi dan Kanada - Bosna i Amerika - Paragvaj. Već na samom početku gledat ćemo sva tri domaćina i Bosnu! Pa može li bolje?

Problem sa svjetskim prvenstvima je što ima previše utakmica. Ako gledate sve redom, postoji dobra šansa da ćete izgoriti. Da će vam taman tamo u nokaut fazi, kada postaje najzanimljivije, nogomet početi izlaziti na uši.

Sve ovisi o rezultatima Hrvatske. Sad smo se već navikli na epohalne rezultate pa bi moglo biti suza i muke. Je li došao kraj Dalićevim čudima? Odgovor ćemo dobiti uskoro.

Hrvatska prvu utakmicu igra u srijedu (onu sljedeću) protiv Engleske u deset navečer. Idealan tajming za Uliks, ladovinu i Budweiser. Kod nas noć, tamo usred dana. A potom, ako bude sreće, i fešta, jer kafići smiju raditi do četiri.