U Rijeci ili Slavoniji čovjeka se gleda, bit će, kao majmuna

Istra

U Istri se čovjeka gleda kao čovjeka - poručio je župan Boris Miletić neki dan na Festivalu multikulturalnosti u Vodnjanu. To je dobro znati, jer ako vam je slučajno promaklo, u Rijeci ili Slavoniji čovjeka se gleda kao majmuna.

Mnogo toga u ovoj regiji obožavam, doista mislim da je to jedna od najboljih regija za život u Europi, ali famozna istarska multikulturalnost je nažalost obična bljuvotina. Da, malo sam grub, ali tako stoje stvari.

Kada čovjek mora nešto reći sam za sebe, na primjer da je dobar ili pošten, onda je to obično znak da nije ni dobar ni pošten. Isto vrijedi i za to da je multikulturalan. Nikad, ali baš nikad van Istre, ili u Istri od ljudi koji nisu odavde, nisam čuo da je Istra multikulturalna, a pogotovo ne da se ovdje čovjeka gleda kao čovjeka. To govore jedino istarski političari, mahom oni iz IDS-a.

Ne znam kada, ali u nekom trenutku takve parole postale su dio njihove politike, ili bolje rečeno političkog marketinga. Imaju valjda negdje na šalabahteru zapisano da to moraju reći, jer to narod voli čuti. Ali narod to ne voli čuti. Odnosno, onaj narod koji to voli čuti je glup narod (opet grubo, al jebiga).

I na koncu, nije mi jasno što je to uopće multikulturalnost. Jasan mi je koncept što bi to trebalo biti, odnosno što se zamišlja da to jest, ali u praksi to nije ništa. To je samo lijepa riječ (za izgovoriti ružna), koja postoji tek tako da postoji. Kao bangaranga.

Kumrovec

Istarski.hr je neki dan izvijestio da je na Danu mladosti u Kumrovcu bilo i Istrijana. Dakle, Titov rođendan se i dalje slavi. I nek se slavi. S obzirom da smo bangarangaralni, sve toleriramo.

Čini mi se da o Titu nikad neće biti postignut konsenzus. Za milijardu godina, kad na ovom planetu više ne bude živih bića, a ni za pet milijardi, kada Sunce proguta Zemlju, dilema oko Tita ostat će neriješena.

Jedni ga vide kao teškog zločinca (pretjerano), drugi kao neviđenog velikana (isto pretjerano). Istina je negdje u sredini. Tito je nesumljivo za Hrvatsku i okolne narode napravio jako puno, kako u ratu tako i poslije njega, ali je za istu tu Hrvatsku i okolne narode koncem rata i nakon njega napravio i jako puno sranja.

No da polako tu raspravu privedemo kraju. Postoji samo jedno rješenje, jedan status quo koji ima smisla. Neka ljudi štuju Tita, odnosno dijelove njegove povijesti, široke im brajde. Ali pustite onda druge ljude da štuju i dijelove hrvatske povijesti, od četredesetih do devedestih i između.

Je li to može tako? Jesmo sada kvit?

Dioptrija

U Puli od svih obrtnika najbolje rade optičari, a sada je jasno i zašto.

Ovih dana po društvenim mrežama izlaze fotografije. Na njima je zgrada koja je nikla malo iznad Arene. Ljudi su zgroženi jer navodno grubo narušava prostor.

Takav stav imao bi smisla kada bi nova zgrada odudarala od postojećih. Kada bi bila, na primjer, znatno viša. Ali u naravi, ona se od svoje okoline ne razlikuje po ničemu. Osim po tome što je trenutno u cigli, ali to će se očito promijeniti.

Na fotografijama se jasno vidi cijeli niz zgrada koje su jednako visoke ili više od nove zgrade. Sva ta zdanja, i tako već desetljećima, a možda i stoljeće, nadvisuju Arenu. Naprosto je teren takav. Arena je dolje u rupi, okolo su brda. Sve što izgradite preko prizemlja bit će visoko kao Arena. Nitko nikad nije rekao da te zgrade narušavaju prostor. Ali ova nova zgrada, eto, narušava.

Možda bi trebalo u Kazneni zakon, ili barem Prekršajni, unijeti djelo "poticanje niskih strasti". Jer to je ono o čemu se ovdje zapravo radi.

Ili je ipak problem u dioptriji?

Parking

Nakon što sam nedavno složio s Dušicom Radojčić, na temu Zavoda za zapošljavanje, sad se moram složiti i s ekološkim aktivistima, ne temu parkirališta u Puli. Što je došlo na ovaj svijet?

Počela je izgradnja parkirališta i prometnice kod stadiona Drosina. Ta prometnica je dobra odluka jer će rasterititi (valjda) onaj semafor na uzbrdici kod Croatia osiguranja, gdje se stvaraju najveće gužve u gradu, a cesta je jedva široka da stanu dva automobila.

Ali parkiralište je druga priča, tim više što bi ovo trebalo biti tek prvo u nizu, a planiraju se još dva. I sva tri na pozamašnoj udaljenosti od centra grada. Svi znamo koja je to udaljenost jer znamo gdje se nalazi stadion Drosina.

Prosječnim hodom to je, onako od oka, 15 minuta do Portarate, a skoro pola sata do Arene. To ima smisla za one koji idu do tržnice i nazad, a za sve ostale baš i ne. No takva je odluka vlasti, jednako kao i odluka da se razmontira roto garaža, iako nitko nema pojma što s njenim ostacima.

A što bi trebalo s parkingom? Više malih garaža u samom centru, pet minuta od Portarate i Arene, a ne pola sata.

Pola sata je predugo i kavu piti.

Manjada

Prošle subote prolazim tržnicom kad tamo nema manjade. Kuku lele!

Nema Peđe, nema Siketa, nema Žiže, nema ljudi u redu, nema padele, nema jaja, nema čvaraka, nema njoka, nema gulaša, nema čak ni Sanje Kantaruti.

Došlo je do toga da smo zabrinuti kad se u gradu ništa ne jede. Pitaju me ljudi šta je bilo, da se nije netko prehladio?

Na Forumu imaju problem. Navukli su ljude na manjade. I sad kad nema, jebiga, fali.

Ali ne bi crtice bile crtice da nemaju rješenje. A rješenje je da oforme F&B odjel, dodijele pare iz proračuna i stave u kalendar manjadu 52 subote u godini.