Potvrđen još jedan spektakl u Areni ovog ljeta: Div i Orao!

Kunfin

U ovom trenutku u svijetu se vode tri velika spora oko granice - Rusija i Ukrajina, Izrael i Palestina i Vodnjan i Pula. 

Teatar Naranča ima predstavu "Kadi je ti kunfin", koju je napisao omiljeni pulski političar Goran Mihovilović. Radi se o tome kako mladi ne mogu prodati zemljište jer im se nonići nisu dogovorili oko granice. Ta tema baza je za jednu sasvim urnebesnu komediju.

Ali život često nadmašuje fikciju pa ni Mihovilović nije mogao zamisliti da će njegov koalicijski kolega Peđa Grbin imati slične probleme. I to ne sa svojom ostavinom, nego sa cijelim gradom. Konkretno, na Peđu se okomio gradonačelnik Vodnjana Igor Orlić, koji polaže pravo na dio pulskog teritorija! 

Ako možemo reći da je u slučaju Rusije i Ukrajine negativac Rusija, a u slučaju Izraela i Palestine to je valjda Izrael, u slučaju Pule i Vodnjana u ovom trenutku je nemoguće znati tko pije, a tko plaća.

Stoga postoji samo jedan način da se taj čvor razveže. A to je, kao u stara vremena, borbom vojskovođa jedan na jedan. Prsa o prsa. Mano o mano. S jedne strane Div, a s druge Orao. Lokacija je, naravno, Arena. 

Ne znam za vas, ali ja bi kupio karte za taj meč.   

Knjiga

Neki dan smo radili anketu "Koju ste knjigu zadnju pročitali". To je nezgodno pitanje jer većina ne čita ništa, osim vremenske prognoze. Dosta ljudi baci oko i na portale, možda na koji Facebook status, i to je uglavnom to.

Umjesto knjiga danas vlada kratki video. Ne znam koliko ste svjesni, ali te dvije riječi - kratki video - mogle bi uništiti civilizaciju. Pošast je to čijih ćemo razmjera tek postati svjesni.

Ja na primjer, evo priznajem, već sam rob kratkog videa. Posljednje dvije knjige koje sam čitao nisam pročitao do kraja jer su mi bile dosadne. To mi se prije nije dešavalo. Ali sad sam radosno zaklopio korice i otvorio mobitel.

Događa mi se da otvaram video usred serije, ili nogometne utakmice. Dembele nasrće prema golu Bayerna, a ja spuštam oči i otvaram Tunu Fasadera. Pada gol, podižem obrve, brzinski pogledam akciju i vraćam se na Pina Pingvina.

Naravno, na mobitelima ima i sjajnih stvari, naročito onih edukativne prirode, ali pitanje je koliko se te stvari koriste. I koriste li se uopće. Ima li za išta više vremena, osim za kratki video?

Prvi

Ne znam kako je biti vegan, ali za Prvi maj im nije lako.

Kao što je Božić danas praznik purice, odojka i francuske salate, a vjera je u trećem planu, tako je ljevičarski Božić praznik ćevapa, pljeskavice i krmenadli, a radnici su u trećem planu.

Danima prije opsjedaju se mesnice, Libero u Puli svakog prvog maja zaradi za auto. Svi razgovori završavaju temom "gdje ćete na roštilj". Pa ako ne idete na roštilj, ako nećete u prirodi udisati opojni miris nakurenog mesišta, onda ste izopćenik. 

Čini mi se da je ove godine u modi privatni party. Livada, parcela, šipražje, po mogućnosti kuća za odmor. Bilo šta, samo da nas je malo i da smo svoji. Masovke poput one na Hidrobazi ispale su iz đira. Premda, kada čovjek dođe tamo, vidi se da baš i nisu. 

Vegani sve to gledaju sa pristojne udaljenosti. Kad se malo razmisli, možda je njima super, a mi smo ti kojima nije lako?      

Maj

SDP-ovci obožavaju praznik rada iako radnika ne prepoznaju ni u slikovnici. Danas je to stranka biznisa i ambicije, koja je prisiljena surađivati s Možemo iako ga vole manje od HDZ-a.

Možemovci također vole Prvi maj, a u naravi su zeleni elitisti. Oni nisu zaboravili što su radnici, oni to nikad nisu ni znali. To je ekipa koja uživa u kapitalizmu, ali prezire kapitalizam, a najviše vole popovati s visoka.

Od cijele ekipe koja je jučer slavila Prvi maj najgori su ipak sindikati. Oni se ne pretvaraju da imaju neku politiku, oni samo žele pare. Sindikati su u Hrvatskoj danas najbolje organizirana mafija. Osnovna djelatnost im je ono što i svakoj drugoj mafiji, a to je reket. 

Eto, tako stoje stvari.

Sretan vam Prvi maj.

Zvončica

Upravo sam završila esej na temu "Cionizam je novi fašizam". Pošto židovi ne mogu biti fašisti, iz razumljivih razloga, oni su onda cionisti. To je u biti isto što i fašizam, ali je prilagođeno za židove.

Ovaj tjedan nažalost nije uspio atentat na Trumpa, ali je uspio prosvjed u Zagrebu. Obožavam taj Filozofski, to je najbolji faks u ovoj propaloj Hrvatskoj.

Na prosvjed smo išle ja i Tončica. Ne bi to propustile ni za šta na svijetu. Kad smo došle na ulazu je stajao natpis: 

Zabranjen ulaz:
1. Muškarcima
2. Ženama koje nemaju kosu obojanu u jarku boju 
3. Ženama koje nemaju prsten u nosu

Mi naravno ispunjavamo sva tri uvjeta, premda se ja ponekad osjećam kao muškarac. Ali to ne zna nitko, osim tebe dragi Dnevniče. Da se mene pitalo, stavila bi ja i uvjet da je zabranjen ulaz onima koji jedu meso. 

Poslije prosvjeda išle smo na kavu. Tončica, ja i dvije iz Zagreba. Ova jedna imala je samo pirs u nosu pa sam je pitala gdje je prsten. Rekla mi je da se malo prošvercala. Nije mi to baš bilo drago. Ali dala mi je recept za Buddha bowl pa sam bila zadovoljna.

Zaključile smo da je provjed u potpunosti uspio. Pokalaze smo tom židovu da nije dobrodošao u Jugosl... u Hrvatsku. Cionisti!