Koviljka Aškić govori o "megalomanskoj investitorskoj pohoti", iako je i ona gradila stanove u Puli

Otpad

Dakle, jedan buzetski restoran baca svoj otpad, a možemo misliti što sve ima u tom otpadu, u spremnike za tekstil. Ne znamo koji je to restoran, buzetski komunalci nisu objavili. I bolje da ne znamo.

Jer, teško da postoji veća svinjarija. Ni "običnim" građanima ovo se ne smije tolerirati, a restoranu pogotovo. Oni su ti koji, je li, zarađuju od tog smeća.

Kazna koju su dobili je 565 eura. Naravno da je premalo, da bi tu možda trebalo dodati koju nulu, pa im nešto slično više ne bi palo na pamet.

Ili još bolje, pribjeći alternativnim metodama kažnjavanja. Na primjer, zabraniti odlaganje otpada bilo gdje, pa nek se snalaze. Ili im ga istovariti natrag u restoran usred sezone.

Najgora kazna ipak bi bila da - pojedu ono što su bacili.

Prozor

Bio sam prošli tjedan u Poreču na medijskom danu Agrolagune. To je jedan od onih događaja koje novinari najviše vole. Družiš se, piješ, jedeš i još dobiješ poklon pakete.

Nego da prijeđem na stvar - trusili smo i bijelo i crno. Kad se kuša više različitih flaša, postoji ona posuda u koju se izlijeva vino, da se ne popije previše. Jednom sam na Rabu bio na sličnom događaju u organizaciji Badela, ali nisam imao pojma čemu ta posuda služi. Naučio sam na teži način. Konkretno, na izlazu nisam znao što su vrata, a što je prozor.

Svaka škola košta i ja sam tada ceh platio. Ovaj put sam dobro znao da nije mudro ispijati sve redom i do kraja. Em je previše, em miješanjem crnog, bijelog, muškata, rosea i tko-zna-još-čega-sve-ne u trbuhu nastaje masakr. A i u glavi također. 

Dok se probavaju vina vrti se čašom. Navodno se vrti zato da bi se vidjelo kojom brzinom se kapljice spuštaju niz čašu. Nemam pojma je li to istina, ali i ja vrtim. Mislim da mi je malo izletjelo. Treba imati mot za to. 

Može se reći da je Badel organizirao i ovaj event u Poreču jer su vlasnici Argrolagune. Dobili smo i njihovo uvjerljivo najbolje piće, a to je naravno Antique.

Ma voli me Badel više nego Šeksa.

Pical

I onda veliko finale, noćenje u hotelu Pical. Sve novo, ispod čekića. 

Na ulazu momak uzima prtljagu. Ja imam samo jednu torbu, i to onu školsku. Kontam šta da nosim kofer za jednu noć. Uzima on torbu i pita gdje je prtljaga. Ja se crvenim i govorim - pa to je prtljaga. Onda je metnuo taj moj bijedni ruksak na ona velika kola i krenuo.

Do parkinga su me vozili u papamobilu. To jest, vozili su me nazad, do tamo sam išao autom jer inače kako bi parkirao. Nisam mogao odoljeti pa sam malo mahao rukama, onako kao papa. Srećom, nitko nije vidio. 

U sobi tipki ko u kokpitu. Ne trudim se skopčat čemu služe. Strah me upalit svjetlo. Ako treba, mogu posvijetlit i mobitelom. A ručnika barem deset komada. Kontam šta će mi silni ručnici a bit ću gost 13 sati. Uključujući noć, spavanje, izlazak i doručak. 

A za doručak tražim gdje je. Pita me jedna radnica koji ste hotel. Ja kažem pa ovaj hotel. Ona kaže da su tri hotela. A kako da ja znam koji sam hotel? Kad sam konačno našao i napunio tanjur hrenovkama, jajima i majonezom, dobrih 15 minuta tražio sam gdje je beštek. I onda mi je sinulo da je već na stolu.

Prije odlaska sam tri puta provjerio jesam li sve uzeo. Ili iskreno, tri puta sam provjerio je li u torbi Antique. Jest, sve je tu. Nema šanse da nešto zaboravim. 

Naravno, navečer sam kući zube prao prstom.

Lift

Nije mi jasno zašto su se svi u pulskom vijeću, od vlasti do oporbe, a i oni koji tamo dođu malo odrijemati, složili s odlukom o financiranju liftova. Naime, Grad Pula će građanima pomagati da metnu lift u svoju zgradu, naravno pod uvjetom da ga već nema.

Ali kad im se ugrade liftovi, stanovnici tih zgrada drastično će smanjiti dnevni broj koraka, naročito onih uzbrdo, koji vrijede za tri. Onaj tko živi na trećem katu, na primjer, napravi barem 50 stepenica do svog stana, a to je 150 normalnih koraka. I tako triput dnevno već smo na 450. Puta 365 dana to je 164.250 koraka godišnje! Kondicija baj baj, kile idu gore.

Umjesto da promovira zdrav život i fizičku aktivnost, Grad Pula promovira lijenost. Što je sljedeće? Besplatni Netflix za sve? Novi madraci? Dijeljenje lula na tržnici?

Puno pametnija odluka bila bi da se zabrani ugradnja liftova u sve buduće stanove, pa da Puljani kolektivno klipsaju. Ili se kaže lipsaju?

Na kraju, taj lift troši i nešto struje, a struja zagađuje prirodu. I uništava stabla.    

Pohota

S dosadne rasprave o Delfinu neki dan na pulskom vijeću može se izvući nekoliko zanimljivosti.

Kao prvo, jedan od glavnih "argumenata" kontra gradnje je da Puli ne trebaju luksuzni stanovi, kao da će nekim čudom zabranom gradnje luksuznih stanova početi nicati jeftini stanovi. Jedino što ima smisla je upravo obrnuto - da ćemo izgradnju jeftinih stanova pokrenuti izgradnjom luksuznih stanova. Izgradnja luksuznih stanova naime puni proračun. Slušajući raspravu ispada da je investitor u stanove na Delfinu Grad Pula. Jer onda bi ovaj argument imao smisla. Ali nije investitor Grad Pula.

Druga zanimljivost je Katarina Jukić, (vrlo) neuspješna kandidatkinja za gradonačelnicu na prošlim izborima, koja je došla na vijeće kao odvjetnica ekipe kontra stanova. Katarina je na izborima dobila cijelih 1,5 posto, kao uvjerljivo najgora od svih kandidata. Ali eto, ipak je uspjela govoriti u vijeću. 

Treća zanimljivost je čuđenje možemovca Davora Vukovića. On kaže da mu se čini kako Peđa Grbin "čak naginje na favoriziranje gradnje". Pa je li moguće? Peđa, kako te nije sram? Dakle, ako gradonačelnik želi da se nešto gradi u njegovom gradu, i to na zapuštenim parcelama koje nisu u nikakvoj funkciji - to je nešto nevjerojatno!

I na koncu, najveća zanimljivost, pravi unikat i raritet, možemo reći i pulsko narodno blago, je ono što je ispalila Koviljka Aškić. Mrtva-hladna, ona je rekla da se u Puli odvija "megalomanska investitorska pohota", iako je i sama, vjerovali ili ne, dio te iste pohote. Prije nekoliko godina, u suradnji s vrlo poznatim pulskim investitorom, također je gradila stanove na Stoji.

I onda, šta reći?

A najbolje ništa.