Ako studentima ne valja smještaj i hrana, uvijek mogu iznajmiti vilu s bazenom

Studenti

Pulski studenti nisu zadovoljni!

Ne radi se o tome da nisu zadovoljni kvalitetom profesora, stečenim znanjem ili, na primjer, upotrebnom snagom onoga što su naučili u stvarnom životu. Njih muče jednostavnije stvari. Konkretno, nezadovoljni su jer moraju imati svoju posteljinu, u vešeraju se stvaraju gužve, a na meniju nema svježe ribe. I ne samo to, vjerovali ili ne, nego su vege opcije ograničene!

Podsjeća to na legendarni skeč Nadrealista, koji su se sprdali sa studentima jer su im najveći problem bile male porcije mesa. Od onda do danas prošlo je 40 godina, a ništa se promijenilo nije. 

Studentima bi možda trebalo objasniti da sve što oni dobivaju, uključujući "besplatne" školarine i jeftini smještaj i hranu, netko drugi plaća. Pa ako im nije dobro, uvijek mogu unajmiti vilu s bazenom, a za ručak jesti po istarskim konobama. Ima u Puli i vešeraj, u kojem se ne čeka red ni sekunde. 

Naravno, studenti su naša svijetla budućnost, pa ne treba biti previše strog sa njima. Neka ovo shvate kao dobronamjeran savjet. Ako ga ne razumiju sada, razumjet će ga jednom sigurno.

Rab

Neki dan me zvao moj prijatelj Boro Matijević s Raba. On i Mrga Ribarić su se negdje na najljepšem otoku veselili i družili, pa su se sjetili da me malo cimnu. Svaka im čast!

Rab je ovih dana bio tema u cijeloj zemlji jer su proglasili Thompsona počasnim građaninom, premda Thompson s Rabom nema nikakve veze. Nije tamo nikad imao čak ni koncert. Štoviše, nije poznato je li ikad kročio nogom na područje grada Raba.

Thompson je imao koncert u susjednom Loparu, to je jedan od tri njegova koncerta na kojima sam i ja bio. Prvi u Rijeci na Zametu, a treći nedavno u Poreču. 

Dakle, znat će svatko tko barem sporadično prati ove crtice, meni je Thompson prihvatljiv, ali svejedno mi nije jasno zašto ga je Grad Rab proglasio za počasnog građanina. Takva suluda politika podsjeća na Keleminca i onih njegovih sedam čudaka.     

U svakom slučaju, nadam se da ćemo o ovim i sličnim temama Boro, Mrga i ja uskoro raspravljati uživo...  

Poljud

Kad smo već skrenuli iz Istre prema jugu, idemo još južnije, ali obećavam da ćemo se do kraja ove crtice vratiti na poluotok. 

Dakle, ako sam dobro shvatio, Split neće rušiti Poljud nego će graditi još jedan veliki stadion za 30.000 s atletskom stazom. Tako će uskoro imati dva stadiona za 30.000 s atletskom stazom. Na jednom, novom stadionu za 30.000 s atletskom stazom igrat će Hajduk i trenirat će atletičari. Na drugom, starom stadionu za 30.000 s atletskom stazom (Poljud) neće se dešavati ništa.

Taj drugi u načelu će biti spomenik, samo još ne znamo čemu. Nije originalno, ali jedini ispravan odgovor je da će to biti spomenik ljudskoj gluposti. Kako je došlo do tog idiotskog rješenja? Tako što je dio splitske javnosti rekao da se "ne smije rušiti Poljud".

E sad se vraćamo u Istru. 

Imamo i mi ovdje svoj Poljud, a zove se Uljanik. Također ima slavnu prošlost, također se nitko nije brinuo o njemu, također je propao, također više ne služi skoro ničemu, također samo troši novce, također polako postaje spomenik (ljudskoj gluposti) - i također ga se ne smije dirati!

Forum

U jednoj od prošlih crtica napisao sam da je za mene centar Pule spomenik Joyceu ispred Uliksa. Ali sada moram napisati da je centar Pule realno, dakle za većinu, ipak Forum.

Forum je, uz Arenu, najljepši dio grada. Trg je velik, prostran, prozračan, impresivan. To je jedno od onih mjesta gdje Pula izgleda kao metropola. Kao da ima petsto, a ne pedeset tisuća stanovnika. 

Nećemo se sada žaliti ne izgled okolnih ulica, to smo odradili već previše puta (i još ćemo). Ali Foruma se sjetismo jer će tamo, uskoro, gostovati Svjetsko prvenstvo. Veliki mag takvih priredbi, Sponza s Radio Pule, već je sve pripremio.

Najljepši trenuci u Puli za mene su oni iz ljeta 2018. Što se tada dešavalo, valjda ne treba pisati. Forum je bio u glavnoj ulozi, i kad je scena prebačena u Arenu, Hrvatska je prvi put izgubila. 

Zato smo za Forum spremni. Odnosno, spremni su oni koji će tamo gledati utakmice. 

Neki će, je li, ipak kod Joycea. 

Rekvijem

Neki dan su u Puli porinuti POS stanovi. Sa tri godine kašnjenja zakopan je kamen temeljac. Vještim manovrama učinili su to Peđa, Boro i Baćo. 

Prvo su lopatu dali Baći. On i Peđa su se malo gurali po onoj "ajte vi, ajte vi". Baćo je ipak gost, i to s juga. A tamo mrze lopate više no ovdje. Ho-ruk, rekao je Baćo. Kukovi nisu zaškripali. Nadamo se da je ostalo force za drugi POS u Vrsaru. 

Potom je zemljicu zatresao Peđa. U njegovim rukama metlica za plažu. Osvrće se gdje je kantica. Ja se sjetim one epizode Alan Forda, kada Bob Rock krade djeci pribor za more. Peđa je precizan. Samo za njega rupu su napravili u obliku koša.    

I onda Boro. Opet ima nove mokasine. On se malo nećkao, a onda je ipak ulovio dršku. Prekrižio se tri puta i krenuo u zamah. Fotići se povukoše. Neki su zatvorili oči. Pojedinci izvadiše mrežu iz gepeka. Srećom, nije trebala. 

Ne znam tko je planirao muziku, ali svirao je nekakav rekvijem. Tužno brate tužno, a prigoda vesela. 

Valjda za sve one koji su umrli čekajući POS.