Rojcgate - ne samo da dobivaju prostor besplatno, nego su ga i uneredili

Zahod

Nakon svih ostalih u Puli imamo i aferu Zahod. Možemo je nazvati i Rojcgate jer se radi o wc-u u Rojcu koji je toliko odvratan da wc iz Trainspottinga i školjka u kojoj se okupao mladi Renton izgledaju kao da su iz spa centra. 

Prva stvar koja mi je pala na pamet kad sam vidio tu vijest bila je da komunjare nisu u stanju ni wc očistiti. Ali ja sam pomalo zla osoba pa s vremenskim odmakom moram reći da nisam bio u pravu. Naime, to nisu samo komunjare, ima tamo i običnih socijalista.

Prostori u Rojcu dobivaju se besplatno, ili uz simbolične naknade. Ne djeluju tamo samo ljevičarske udruge, ali su najglasnije. Uostalom, pojam Rojc u Puli je sinonim za taj dio političkog spektra. I to u njegovoj radikalnoj varijanti.  

Savez udruga Rojc tvrdi kako bi wc trebao čistiti netko drugi, što je pomalo i bezobrazno. Da, možda bi formalno trebao, ali ako netko koristi taj prostor iz dana u dan, mogao bi ponekad očistiti svoje životno okruženje. 

I onda je problem što Lorena Boljunčić koristi gradski prostor, ali ona taj prostor plaća i još ga je uredila, a ovi ovdje prostor dobivaju besplatno, i još su ga uneredili. 

Odnosno, posrali.

Početak

Ne, ovo nije još jedna varijanta Thompsonove pjesme, ovo nije dolazak Hrvata (iako ima i njih), ovo je početak turističke sezone. Tri, dva, jedan, pali!

Prvi sunčani dani i Uskrs znače da u Pulu počinju dolaziti turisti. Na potezu od Portarate do Foruma pa dalje Kandlerovom do Gradske knjižnice, već je sve otvoreno. Skida se prašina sa stolica i postavljaju novi stolnjaci. 

Ja prolazim i primjećujem da me oni mamitelji, zaduženi za vrbovanje gostiju s ulice, opet sumnjivo gledaju. Badava mi silni pulski staž, stotine đireva uzduž i poprijeko, još uvijek izgledam kao turista.

Odmahujem rukom i nastavljam dalje. Ništa se nije promijenilo. Nazirem dresove s kockicama. Ni to se nije promijenilo. Oni su roba i kad nema prvenstva, a ovo ljeto je svjetsko. 

Ako opet bude polufinale, pojest ću nešto na Forumu!   

Bosna

A kad smo se već dotakli svjetskog prvenstva, nepresušne teme o kojoj će se bjesomučno pisati u mjesecima što dolaze, moramo spomenuti i Bosnu. Da, Bosna se plasirala na Mundijal drugi put u svojoj povijesti, i to tako što je izbacila Italiju.

Uoči te utakmice vodila se rasprava za koga treba navijati. Svi koji su rekli da će navijati za Italiju ispali su izdajnici. Takva su vremena, u modi je biti privržen komšijama. Mislim da neki ljudi točno svrše u trenutku kada na Facebooku napišu "Čestitamo, susjedi". 

Moje navijanje za Bosnu bilo je pitomije naravi. Nemam potrebu pisati sulude čestitke po društvenim mrežama, niti mislim da je nogomet nešto što treba čestitati. U nogometu se navija za jednu reprezentaciju i jedan klub. Bosna je, eto, možda koračić iznad svih ostalih.

Ja za Bosnu navijam zbog dragih ljudi koje znam. Ima Bosanaca puno u Istri. Ćevape i burek volimo više od žgvaceta. Bosna je dio svih nas. I to je to.

Želim im puno sreće na Svjetskom prvenstvu.   

Kip

Nova sezona znači i dolazak novih ljudi, koji ovdje nikad nisu bili. Jedan od punktova koji ih oduševljava, barem iz mog kuta gledanja (doslovno), je kip Jamesa Joycea kod Uliksa. 

Mislim da moja fotka krasi stotine obiteljskih albuma, i to meni nepoznatih obitelji. To su oni koji su se slikali sa Joyceom, a u pozadini im ostao neki lik s naočalama kako čita novine. Druga opcija je da u pozadini bude Tigar. Tko je Tigar? Nije važno. 

Gledam tako jučer kako rumeni Švabo (možda i nije Švabo) mrda oko spomenika napred-nazad. Malo mu je neugodno jer netko gore sjedi. Zagledava i smijulji se. Ode pa se vrati. Taj je pročitao barem pola Uliksa.

Do kraja je malo tko stigao. Ali ni to nije važno. Kao što nije važno ni da nas Joyce nije volio. Za mnoge je centar Pule Arena, za mnogo je to Forum, za mnoge su Giardini, za mnoge tržnica, za mnoge Portarata, ali za mene je centar Pule taj kip tamo. 

I neka netko nešto kaže.  

Zvončica

Za Osmi mart su nam rekli da su jedini praznici koje treba slaviti Osmi mart i Prvi maj. To je dobro jer se ta dva praznika zovu po datumima na koje padaju. Od kad sam na ekološkoj dijeti slabo pamtim.

Ali ima jedan dan u godini kada ni ja nisam veganka. Taj dan je Veliki petak. Tončica i ja smo se spustile u grad i jele ćevape iz Pločice. Pojele smo svaka po šest pločica a onda smo se zajebavale da imamo six-pack.

Napravile smo đir po tržnici da vidimo koliko ima konzumerizma. Pa to je strašno! Neki tip je kupio trideset jaja a jedna baba nosila pod miškom cijelu šunku. Pitala sam ženu na štandu s jajima jel joj žao kokoški. Tončica joj je rekla da je ubojica. Onda nas je neki lik maknuo a mi smo se derale da je fašist. Fašisti!

U subotu idemo u Rojc na buvljak "Dugine boje". Ja sam pripremila hrpu šarenih komada. Tončica će biti zadužena za bojanje kose u crveno. Nakon toga ćemo svirati gitaru i pjevati. Glavna pjesma bit će "All we are saaaaayiiiiing..." U ponoć nitko neće čestitati Uskrs.

Ali zato u nedjelju idemo ispred crkve. Protestirat ćemo protiv fašizma. Ti koji idu u crkvu, to su sve fašisti. Fašisti! 

Malo me jebe jer su mi se svidjeli ćevapi. Ali, izdržat ću.