Otkrivamo tko očijuka u pulskom vijeću, ali i kome bi mogao pasti mrak na oči
Dragica
Pulska vijećnica Dragica Pršo, koja bez Filipa Zoričića ne bi postala vijećnica ni iljadu godina, napustila je Nezavisnu listu Filipa Zoričića i sad je nezavisna vijećnica. To je valjda povijesno prvi trenutak da netko napušta nezavisnu listu da bi bio nezavistan.
S obzirom da je vijeće napustio Kristian Družeta, koji je u odustsvu Filipa Zoričića bio prvo ime te nezavisne liste, a Zoričić je odselio u Norvešku, sada je prilično izvjesno da ta nezavisna lista više ne postoji. Odnosno, da u vijeću imamo čak petero nepovezanih ljudi koji imaju krupno male šanse da uopće izađu na sljedeće izbore, a kamo li da na njima nešto naprave. Bez lokomotive vagoni mogu samo poispadati iz tračnica.
Ali srećom po njih petero, u ovom gradu postoji Pet crtica i sad ćemo ih mi uputiti što da rade. Dragica Pršo lijepo neka se učlani u Možemo, skupa s Koviljkom Aškić koja je ionako tamo već bila. Možemo će se tako vratiti na četiri vijećnika, koliko su ih imali u prošlom mandatu, a imat će i klub. Jest da su ponekad iritantni do bola, ali oni su realno jedina kvalitetna oporba u tom vijeću.
U Možemo bi mogao i Daniel Deković, nekadašnji šef pulskog IDS-a, ali njemu savjetujemo da po drugi put okončna političku karijeru, ovaj put definitivno. Dušanko Babić je jedini iskonski zoričićevac koji je preostao i njemu preporučujemo da osnuje stranku pod nazivom "Autohtona Nezavisna lista Filipa Zoričića 2021. Oslo - Pula - Štinjan - Helsinki", i da s tom strankom hrabro i do posljednjeg časa čuva ostatke memorije na slavno doba kada se rušio IDS. Marin Giljanović je novi vijećnik pa nam je teško procijeniti što bi njemu bilo najbolje, ali on se na primjer može učlaniti u HDZ da pravi društvo Samanti Jadreško.
Svi skupa će mi zahvaliti drugom prigodom.
Noć
Od kad sam doselio u Pulu izmijenile su se tri gradske i dvije županijske vlasti, odigrana su dva svjetska prvenstva, izbila su dva velika rata, došla je i prošla velika pandemija, umjetna inteligencija se proširila planetom, Igra prijestolja je završila, muškarci su počeli biti trudni, u svemir je pušten novi teleskop, roboti pišu bolje nego ljudi, ali problem Kaštijuna još nije riješen.
Smrdi pa smrdi, smrdi, smrdi. Teško je nabrojati direktore koji su se izmijenili, još teže kartice koje su napisane. Bjelosvjetski stručnjaci su polomili zube, Pula je napala Rovinj i Poreč, Rovinj i Poreč su napali Pulu, Županija se pravi luda, ljudi zaustavljaju promet, aktivisti pune trgove, iznajmljivači režu žile, turisti režu vene...
I onda dođe Anja Ademi i kaže da bi smeće možda trebalo bolje pokrit, pa više neće smrdit.
Ako se ideja pokaže uspješnom, trebalo bi skupiti sve direktore, gradonačelnike, župane, vijećnike, novinare, aktiviste, galamdžije i drkače, zajedno ih metnuti pored smeća na Kaštijun i pokriti skupa s otpadom!
Da im padne mrak na oči.
Ljubav
Dok je trajalo pulsko vijeće uspio sam kupiti traperice, obići Lidl i oguliti krumpire. Svejedno mi ništa nije promaklo.
Kasnije je nešto vatre bilo kad se raspravljalo o novom režimu parkinga. Više nećemo imati kaos sa sto zona nego samo dvije zone, objasnio je Peđa Grbin. Ali Lorena Boljunčić se odmetnula od većine i ostala suzdržana. Pa neka netko kaže da je dobila posao preko veze!
U nedostatku ozbiljnih tema uvijek ima neozbiljnih, pogotovo ako ih sami izmislite.
Na primjer, postaje teško zanemariti određene simpatije među vijećnicima. Najbolji primjer su Belas i Matilda iz SDP-a. Pokazuje ona njemu nešto na mobitel pa pokazuje on njoj nešto na mobitel. Pa onda gledaju odjednom u dva mobitela, pa se malo hihoću pa došaptavaju. Ko da su u 4. c.
Jest, ima tu neka razlika u godinama, ali ako muškarci mogu biti trudni, onda mogu imati i mlade ribe. Uostalom, možda se Belas doista opredjeljuje kao maturant, a možda i kao crnac koji ima... Dobro, nećemo dalje.
Srećom po stranku, uspjeli su glasati, pa je novi parking ipak prošao.
Šok!
Pulsku javnost naprosto je šokirao podatak da redatelj Patrik Lazić napušta Pulski filmski festival. Kao da je Kubrick, Kusturica ili barem Vrdoljak, Lazić je neki dan obznanio javnosti da više neće režirati otvaranje festivala u Areni, i sada smo svi skupa u kolektivnoj žalosti.
Lazić je prošle godine režirao čuveno otvorenje s vatrom i Bellom Ciao, što je bio prvi put da se o otvorenju uopće nešto piše i govori, ali iz političkih razloga. Na stranicama PFF-a piše da je scenarist i redatelj otvaranja od 2015. godine, a on je tada imao jedva 20. Dakle, PFF je angažirao redatelja koji u to vrijeme nije bio redatelj.
No sve je to zapravo nevažno u odnosu na Lazićevu tvrdnju da Pula sliči na Vučićevu Srbiju! On naime demonstrativno odlazi jer ne želi gledati kako "politika otima grad". A sve zbog toga što je došlo do smjene u gradskoj knjižnici i što će doći do smjene u PFF-u. Drugim riječima, kada oni koji misle da su pretplaćeni na pozicije u kulturi izgube te pozicije, onda je to otimanje.
A ovo za Vučića, pa, svaka čast. Usporediti gradonačelnika Pule s jednim polumonarhom - zato što želi promijeniti ravnateljicu s kojom nitko u gradu nije zadovoljan - doista je na razini redateljske fikcije. Stoga na koncu ipak možemo zaključiti da je Lazić dobar redatelj, i da je zaslužio režirati otvaranje PFF-a još dok je bio tinejdžer.
Kao beogradski student režije Lazić sigurno zna onaj citat iz jednog popularnog srpskog filma:
"Pa da nam se vratiš, jednom."
Stablo
Dočekali smo i taj dan - Dušica Radojčić se preselila na stablo. Obznanila je to na svojim društvenim mrežama, uz fotografiju kao dokaz. Konačno imamo jednog možemovca koji živi to što zagovara. Svaka čast!
Za razliku od Sandre Benčić, koja voli skupe stanove, pa Ivane Kekin, koja doseže do vile u Istri, a onda i Urše Raukar, koja ima više nekretnina nego Ivica Todorić, našoj Puležanki je dovoljno i stablo. Navodno nema ništa ljepše nego kad vas probudi pjev sretnih ptica, a jutarnje sunce miluje po obrazu. Potom se zubi peru u potoku, a ruke na izvoru. Jaja se kuhaju u tavici od gline pa se veselo muzu kravice.
Ono što očekujemo je da ostatak ekipe slijedi šeficu. Slaven Boljun, na primjer, može se smjestiti u Šijansku šumu, a Miha Paus u Titov park. Ja ću im, obećajem, po potrebi donositi kišobrane. Noela Mirkovića točno možemo zamisliti na onom prvom stablu pored drugih klupica šetališta Lungomare. Kad krenu radovi na hotelu, pratit će sve u realnom vremenu.
Davor Vuković se čini kao gradski tip, pa će se dobro snaći u deblu na Giardinima. Ima li šta bolje nego kad vas razbudi miris kave, a vi iskočite i posrčete. Anu Fonović vidimo sezonski na boru na Forumu, i to kao ukras umjesto kuglice.
Nema ljepše nego kad čovjek počne živjeti politiku. Još da netko u blizini prodaje jeftino pivo, i pušta rock iz osamdesetih, mogli bismo mirne duše porušiti sve što smo ikad izgradili.