Istra bi bez turizma bila Afrika, i to bez struje

Posao

Ovih dana dosta se priča o tome kako je Lorena Boljunčić, članica pulske vladajuće koalicije, dobila posao u gradskoj upravi. Od sedam kandidata, eto, izabrana je baš ona. 

U razgovoru za Istarski Lorena Boljunčić kaže da ima sve kvalifikacije jer je već desetljećima uspješna u privatnom sektoru. Osim toga, ističe, financijski je situirana i ne treba joj uhljebljenje. 

Sve to su dobri argumenti, koji svejedno ne mogu odagnati sumnju da se pobjednik (pobjednica) na natječaju znao unaprijed. A ta sumnja može i ne mora biti važna. 

S jedne strane, gradonačelnik ima pravo birati suradnike, kao što trener ima pravo birati igrače. On je taj koji će na koncu odgovarati na izborima. Zapošljavanjem Lorene Boljunčić Peđa Grbin je dobio mir u koaliciji, ali i motiviranu osobu koja želi pokazati što zna. 

S druge strane, propisi se ne bi smjeli ismijavati. Zato je jedino rješenje da se propisi izmijene. Da se naprosto omogući izabranim političarima da zapošljavaju koga žele, ali da se isto tako jasno zna da će za taj odabir odgovarati. To bi bilo kud i kamo bolje rješenje nego ovo licmjerje kakvo imamo danas.

S treće strane, jedva čekamo vidjeti što uspješni privatnici mogu napraviti u javnom sektoru. Jesu li doista majstori učinka i produktivnosti, ili su sve to samo priče za malu djecu.

Lice

Na pomolu je koalicija liberalnog centra koju možemo nazvati i Lice. To bi trebalo biti drugačije lice od krajnje ljevice i krajnje desnice, koje malo po malo odlaze u teško podnošljive beskrajnosti. Povezivanje liberalnog centra inicirao je IDS, kojem je to najbolji potez još od kad je Ivan Jakovčić bio u điru. 

Centar je vrlo nezgodna politika jer je narod sklon glasati ili za ljevicu, ili za desnicu. Mnogima je teško uopće objasniti što bi to centar bio, a kad su ljevica i desnica normalne, onda prostora u centru gotovo da nema. No ljevica na pogon Možemo, i to njihove radikalne varijante, i desnica s Josipom Dabrom u njedrima, sve su samo ne normalne. To je idealna prilika za birače kojima se obje krajnosti gade, da pronađu novu ljubav. 

Ako se obistini ideja da se na jednom mjestu nađu IDS, HSLS, Fokus, Matija Posavec, Iva Rinčić i Marija Selak Raspudić, onda će to biti respektabilna opcija i na lokalnom i na državnom nivou. 

Mnogi bi u ovoj zemlji konačno imali za koga glasati. 

Sud

Da bi se svijet vratio u ekvilibrij nakon pohvale najvećoj istarskoj stranci mora ići i jedna kritika. Neki dan je naime osnovan Sud časti IDS-a. 

Kada čovjek pročita te riječi - čast i IDS - ne može se ne zapitati je li to oksimoron. Znate ono, suho more, okrugli kvadrat, pošteni HDZ-ovac...

Sud časti IDS-a svakako podrazumijeva da članovi te stranke pucaju od časti, što je prilično ambiciozna pretpostavka. Ne znači to da je IDS loša stranka, ali politika i čast rijetko idu ruku pod ruku. 

Zato bi IDS-u možda bilo bolje da osnuje nešto čemu radni naziv može biti "Sud masti". To tijelo sudilo bi nešto opipljivo, na primjer što je i koliko svaki član učinio za svoje mjesto. 

Čast bolje da ostave na miru, ona je ionako relativan pojam. 

Pust

Ispalo je na kraju da je glavni pust ove godine Tomislav Tomašević! Spališe ga čak i u Istri, gdje čovjek možda nikad nije ni bio. 

Banjolske maškare, koje su to napravile, pokazale su izrazit manjak muda. Jer ako su maškare ikad išta imale, onda su to cojones i doza duhovitosti. Banjolci nemaju ni jedno ni drugo. Dogodine mogu spaliti, na primjer, gradonačelnika Čabra. Zašto Čabra? Pa eto zato, Čabra.

Pulske maškare imale su ponešto muda, premda ne previše, pa su spalile Hudobu z Kaštijuna. Originalno kao Rambo 6. Da se mene pita pust bi prikazivao gay par, a zvao bi se Loris i Boris. Varijanta je i da to bude Sport Vili, koji u supersak gura malu Sanju. Svakako bi lijepo izgledao i Peđa s mikrofonom, pjeva naravno Čavoglave, ali po notama Gorana Mihovilovića. Ako bi pust morao biti baš samo jedna osoba, uvijek se moglo napraviti svetog Antona u liku Jurja Dobrile.

Ionako je sve to samo dobra zaje...!

Afrika

Možda sam uporan i dosadan s ovom temom, ali naprosto si ne mogu pomoći.

Pulski umjetnik Robert Pauletta u razgovoru za Istru 24 kaže da je "turizam devastirao Istru zauvijek". Ilustrirao je to scenom iz popularnog filma: "Dovoljna je samo jedna kuća unutar malog mjesta da se poremeti apsolutno kompletan život. To je kao ona Coca-Cola koja u filmu "Bogovi su pali na tjeme" padne na afričko tlo i cijelo pleme ode totalno k vragu", kaže Pauletta.

Ovo je definitivno najrigoroznija kritika turizma koja je ugledala svjetlo dana. Do sada smo slušali da se ne smiju graditi hoteli, nogometna igrališta i ski liftovi, stambene zgrade uz more, ali sada znamo da je problem bilo koja nova kuća. U biti, treba staviti potpuni moratorij na gradnju bilo čega, bilo gdje, jer će nam sjebati "apsolutno kompletan život".

Posebno je dojmljiva usporedba s Afrikom. Istra je, dakle, Afrika. Sa strujom. Nedostaju samo zebre i slonovi. Bilo kakav razvoj nam nije potreban jer, eto, treba živjeti onako kako smo živjeli stoljećima.

Jedino što još treba odgonetnuti je zašto idemo po hranu u trgovinu, umjesto da je lovimo po šumama. Zašto živimo u toplim stanovima sa centralnim grijanjem, umjesto da sječemo i palimo drva. Zašto dovraga stalno vozimo te jebene automobile, umjesto da jašemo konje i magarce?

U biti, Pauletta je u pravu. Istra bi bez turizma zbilja bila Afrika. I to bez struje. 

Netko je u cijeloj priči doista pao na tjeme, ali to nisu bogovi.