Saznajemo u kojoj pulskoj firmi rade najveći jeb...

Pula i pula

Jefrrey Epstein je želio kupiti hrvatski ratni brod (manjih dimenzija) još prije 12 godina. Taj brod je tada bio vezan u Puli, piše u mailovima.

Možda nije u redu šaliti se s tim stvarima, ali to je vjerojatno prvi i zadnji put da se u životu Jeffryeja Epsteina spominje neka druga Pula, a ne njegova pula. On je naime svoju pulu gurao na razna mjesta, između ostalog i tamo gdje nikako nije smio, pa je zbog toga u više navrata završio u zatvoru.

I ne samo to, nego je omogućavao drugima, redom veleuvaženim jedinkama iz svijeta politike i biznisa, da svoje male pule guraju tamo gdje ne bi smjeli gurati. Pišem male, iako možda nisu male fizički, ali svakako jesu karakterno.

Ako nas svo to pularenje Jeffryeja Epsteina i njegovih pajdaša nečemu može naučiti, onda je to da je možda ipak bolje biti siromašan i glup. Jer ako je to ono što rade bogati i pametni, čak dapače, ako je to razlog zbog kojeg su postali bogati i pametni, onda je ovaj svijet jedna obična pula.

I to spuštena.

Overturizam

Čitam neki dan o kreditima koje dodjeljuje Istarska razvojna agencija IDA skupa sa županijom, općinama i gradovima. Na prvom mjestu po dobivenom novcu je prerađivačka industrija, što je jasan znak da gospodarstvo u našoj regiji ipak nije onakvo kakvim ga neki vide.

Danas je moderno tvrditi da smo dušu prodali za turizam. Da smo se odrekli svega što smo decenijama radili, zaboravili ono što su nas nonići učili, izdali tvornice, nebo i zemlju za lagan turistički dinar.

Ali čini se da baš i nije tako. Turizam čini velik dio istarskog gospodarstva, ali postoje i druge grane. Jedno naprosto ne dira drugo. Zaključak da će turizam uništiti sve ostalo pokazuje se kao prazna priča.

Prazna priča je i overturizam. Tu riječ koriste svi redom jer je poprimila značenje univerzalnog dobra. Onima koji je izgovaraju može donijeti samo simpatije. Ali overturizam je u suštini fatamorgana. Pula kojom se udara po javnoj sceni. Istri ne treba manje turizma, Istri treba drugačiji, bolji turizam.

No to je čini se razina rasprave za koju naše društvo još nije spremno.

Hakeri

Ako ćemo po nečemu pamtiti ovu zimu, osim po sjajnom adventu i koncertima, onda su to kibernetički napadi. Prvo je stradala Županija, koja još uvijek nije sredila problem, a sad evo i Herculanea.

Kad se spomenu hakeri meni na pamet prvo padne Angelina Jolie. Potom se sjetim srednje škole i onog nesretnog Pascala. U nekom trenutku imao sam iz informatike jednu dvojku i pet jedinica. Pošto su se ocjene upisivale u kockice po datumima, grafički je to izgledalo tako da su brižnu duju komadi okružili sa svih strana. Zamišljao sam ih kao stražare s puškama, ali dvojka je na koncu uspjela pobjeći.

Pulske službe ne uspijevaju pobjeći od hakera. Pritom još lako za Županiju, ali što ako nam sjebu Herku?

Zamislite da zli kompjuteraš naloži kamionima da cjelodnevni ukip izbace ravno na Forum. Koliko ljudi trenutno tamo prolazi, možda nitko ne bi ni skopčao. Ili da promijeni šifre na karticama, pa ljudi smeće počnu bacati okolo po špiražju. To bi stvarno bilo grozno.

Lijepo su nam roditelji govorili da moramo učiti u školi. Realno, informatika je jedino što je doista imalo smisla. Mi ostali, koji nismo za to nadareni - nama pula.

Vozači

Dok se Herculanea muči s hakerima, Pula usluge i upravljanje morio je štrajk. Ali, na kraju je ipak propao. Moram priznati da sam nekoliko puta čitao što je rekao sindikalist Cerovac, ali nisam uspio shvatiti zašto je propao. Nisam pa nisam. Za mene će to ostati nedokučeno, baš kao Pascal.

Onako od oka čini mi se da su od tri sindikata dva odustala, a onaj treći vodi Cerovac. Zajebaše ga.

Da su Pula usluge i upravljanje, skraćeno PUSI (može i pussy) otišle u štrajk, ništa se ne bi desilo. Oni se brinu o poslovnim prostorima, sportskim dvoranama i cijeloj tržnici, ali sve bi to i dalje radilo. Zakupci nemaju vremena igrat se štrajka jer moraju zaradit za plaće. Tko zna, možda bi štrajk bio prilika da zaključimo kako nam cijeli pussy realno ne treba. Skupa s direktorima.

No pustimo mi i Herculaneu i PUSI, treća pulska firma je ta u kojoj rade najveći jebači. Ta firma je Pulapromet, kojeg bismo mogli zvati i pulapromet. Oni konstantno pile o malim plaćama i konstantno dobivaju sve što žele. Nema tamo štrajka ni halabuke, samo smješak, stisak i potpis na aneksu.

Nema eto jednakosti ni među pulskim firmama. Badava ti, Cerovče, poso. Lijepo reci ljudima da polože kategorije, pa da i oni mogu postat jebači. Pardon, vozači.

Netko se možda pita što je s Pula Parkingom? Tamo jebača više nema.

Od kada direktor nije Bane.

Zvončica

Totalno sam popizdila kad sam čula da će fašisti napravit doček s Tompsonom iako Tompson ne smije pjevat u Zagrebu. Pa jesu li oni normalni? Kako se usuđuju? Fašisti!

Toliko me to iznerviralo da sam bacila avokado kroz prozor. I to onaj najtvrđi. Pao je na cestu i kad ga je neki lik šutnuo, s prozora sam se derala da je smeće fašističko. Rekla sam mu da mi vrati avokado ali mi nije htio vratit avokado, pa sam mu rekla da si nabije avokado u guzicu. Onda je on otišao a ja sam za utjehu pojela tortu od mrkve.

Tri sata sam pisala komentare na fejsbuku. Jebala sam im sve po redu. Oni će meni da su rukometaši tražili Tompsona, a svi znamo da je HDZ tražio Tompsona. Objasnila sam im da su fašisti. Fašisti!

Popodne sam gledala doček i kontrolirala kockice. Dizala sam se s kauča i prilazila televizoru. Jebemu mater fašističku, stalno vrti zastavu pa ne mogu vidjet jel prva bijela il crvena. Ipak je bijela. Odmah vadim laptop i pišem dopis HHO-u, IHF-u, EHF-u, CMS-u, FBI-u i SDP-u. Poslala sam jedan Babama i jedan u Brisel. I jedan u Moskvu.

Sreća da mi u Puli nemamo ni jednog igrača pa nećemo imat doček. Razmišljam ić u Rijeku na njihov doček da ih gađam crvenim pomidorima. Taman mi ujutro dolazi dostava.