Zašto bi Fratarski imao poseban status, ili 'Poštenje' na njihov način

Bodovi

Ovo je zločesta rubrika pa ćemo se još jednom poigrati prezimenom stanovitog splitskog novinara, koji je uoči utakmice zbijao šale s Istrijanima. Prvo ispezzi pa reci, poručujemo dragom gospodinu, uz zahvalu što je motivirao igrače Istre toliko da su upisali pobjedu protiv Hajduka, i to usred Splita.

Nije baš to više neka velika novost, Istra u zadnje vrijeme nerijetko pobjeđuje na Poljudu, ali čovjeka svejedno veseli. Hajduku želimo sve najbolje u borbi za naslov prvaka, a Pezziju da možda malo pomnije bira riječi.

Spomenuti možemo i doskočicu Peđe Grbina, koji je u razgovoru za Istarski.hr, koji ćete uskoro čitati, poručio - Edo, jesi gledo. Netko će reći da se previše uzbuđujemo zbog izjave jednog čovjeka, koji je pritom poznat po nadrealnom grandiranju splitskog sporta, ali takvi su Istrijani (i mi koji smo nedavno stigli). Tuđe ne diraj, svoje ne daj! 

Ok, osim ponekad, no to je već tema za sljedeću crticu.    

Laste

Postoji plitak potok, plitak um, plitka formacija u nogometu, a svakako postoji i plitka politika. Jednu takvu imali smo prilike vidjeti neki dan u Rovinju, na sjednici Vijeća.

Odlučivalo se o projektu Laste, odnosno gradnji novog naselja na tom atraktivnom području blizu mora. Očekivano, kontra je bila opozicija SDP - Možemo, ali i Zajednica Talijana, koja je dio vladajuće koalicije skupa s IDS-om.

Na koncu je protiv Lasta glasao i IDS, jer žele i oni zajahati val populizma. Taj potez nije samo plitak, on je pomalo i smećkast, kao da je u potok netko, je li, obavio nuždu.

A prilično plitko, onako kao da ste u isušeni potok ulili cijeli čep vode, zvučali su argumenti kontra projekta. Odnosno, zvučali su kao da ih je netko prepisao sa popisa razloga kontra bilo kojeg drugog projekta u Istri posljednjih godina. Sve mi se više čini da negdje postoji udžbenik, Aktivizam 101, u kojem su po natuknicama navedeni razlozi "kako i zašto se protiviti građevinskim projektima". I onda iz tog istog udžbenika svi prepisuju.

Argument broj jedan je da se grade skupi stanovi/apartmani, a mladi Rovinjci nemaju gdje živjeti. Ali to je kao da netko kaže da je na rezultat utakmice Hrvatska - Njemačka utjecalo suđenje na utakmici Danska - Island. Jedno s drugim naprosto nema veze. U Rovinju se istovremeno mogu (i moraju) graditi i skupi i socijalni stanovi. Čak dapače, zarada od ovih skupih trebala bi olakšati gradnju socijalnih. 

Drugi "razlog" koji mi je upao u oko kao kamenčić u cipelu je da se "pogoduje tržišnom interesu". A kojem bismo to interesu trebali pogodovati, ako ne tržišnom? Nije li poanta tržišne ekonomije, u kojoj živimo 35 godina, da podržava tržište? Priče da se pogodovanjem tržištu zapostavlja društveni interes ionako su priče za malu djecu. U zdravom društvu interes pojedinca i interes zajednice nastoje se uskladiti, a ne posvađati. 

Osim, naravno, ako se provodi plitka politika.  

Fratarski

Nešto sično vidjeli smo ovih dana i na primjeru Fratarskog otoka. Odnosno, natječaja za ugostiteljski objekt koji je tamo nedavno proveden. 

Iz stranke Možemo (opet...) graknuli su jer su mislili da netko želi Puležanima otet Fratarski. Da će, onako preneseno, to mitsko mjesto i posljednja oaza dobra i normalnog otići u tri pizde materine.

Ono što se možemovci zapravo pribojavaju je da će narast cijene cuge na Fratarskom. Eto, baš to, ni manje ni više. Jer koliko god se oni trsili za pravdu i jednakost, ponekad im paše da nije baš sve jednako. Pa tako cijene na Fratarskom moraju biti manje nego cijene u drugim lokalima u Puli, jer eto, oni koji piju na Fratarskom važniji su od onih koji piju na Hidrobazi.

Na takvu vrstu protekcije, s egidom "dajte nam da pijemo", možemovci su odavno navikli. Cijelo ljeto se održava nekakav festival ispred Rojca, koji ima debelu pomoć gradske blagajne. A o izdašnom financiranju njihovih udruga, parapolitičkih ćelija za gerilsko djelovanje, ne treba ni govoriti.

I onda je tržište problem?

Svadba 

Crtice su nam prilično ozbiljne danas, nedostaje šale i zabave, pa ćemo se u nastavku osvrnuti na film Svadba. 

Vjerovatno ste ga gledali, jer u Puli film ima šest projekcija dnevno i još uvijek je sve popunjeno. Ljudi doslovno sjede u prvom redu, jedu kokice i nachose i odlaze doma ukočeni, ali zadovoljni.  

Meni je film dobar, mogu reći i vrlo dobar, ali ne odličan. Smješan je, ali ne toliko smiješan kako neki kažu da je smiješan. Ja bi to nazvao tipični hrvatski humor, koji je okej, ali bi mogao biti bolji. Hrvatski humor nikada neće biti srpski humor i ne mogu to promijeniti ni srpski glumci. 

Ali ima tu još jedna stvar, koju zapravo prepisujem sa Facebook objave na koju sam naletio. Dakle, film o ljubavi hrvatskog i srpskog naroda ruši sve moguće rekorde gledanosti, Srbi glazbenici nastupaju po Hrvatskoj i pune dvorane na dnevnoj bazi, a srpski konobari preuzeli su praktički sve kafiće i restorane u zemlji. I usprkos tome, netko tvrdi da se u Hrvatskoj provodi ustašizacija!?

Ode i ova crtica u crno...

Psi

Pa kad već ide u crno, završit ćemo u tom tonu.

Ovaj tjedan saznali smo da je neki idiot, lovac iz Vodnjana, pucao u psa na imanju nedaleko Pule. Pas ništa nije skrivio, valjda je lajao, onako kako psi već laju, pa ga je ovaj upucao.

Neil Degrasse Tyson kaže da su psi jedinstvene životinje jer su uvijek dobre volje. Nije važno gdje se ide, što se radi, koji je plan - oni su vječno spremni. Za razliku od ljudi, koji misle da se svijet vrti oko njihovih osjećaja i dnevnih raspoloženja, psi ne gube vrijeme na gluposti. Tyson kaže da je to zato što žive kraće, pa žele da se svaki trenutak broji.

Onome tko je upucao psa u Vodnjanu želimo samo jedno, a to je da i on pronađe neki razlog zbog kojeg će biti sretan. Jer inače, pasji život ima više smisla nego njegov.