Je li INK teatar, ili samo zgrada u kojoj se dešavaju predstave?

INK

Kada je u pitanju pulska politika, kraj godine obilježila je smjena Sanele Pliško iz Kazališnog vijeća INK. Nije to ništa novo, Peđa Grbin i njegova ekipa uzeli su onaj vatrogasni šmrk i peru sve od reda. I to je ok, barem za sada.

Je li doista u redu - znat ćemo kada vidimo rezultate. Nova vlast ima pravo birati svoje ljude, a jednako tako će imati obavezu biti kriva ako stvari krenu po zlu. Nije to tako komplicirana koncepcija, trebalo bi biti jednostavno za shvatiti.

Osim toga, zanimljivo je da kritike vezane za INK pljušte samo zbog formalnih razloga, ali ne i materijalnih. A to je ono što bi trebalo biti jedino važno. Koga uopće briga tko sjedi u Kazališnom vijeću i tko je kako imenovan, kada godinama nismo čuli ni vidjeli niti jedan osvrt o tome kako INK zapravo radi. Je li to kazalište dobro, ili nije dobro? Neki će reći da bi trebalo postaviti i pitanje je li to uopće kazalište. Imamo li na križanju Smaregline, Laginjine i Anticove teatar, ili samo zgradu u kojoj se dešavaju predstave?

Eto, to su problemi kojima bismo se svi skupa trebali baviti, a ne tričavim smjenama i imenovanjima. 

Stranci

Kraj godine obilježio je i nemili napad na strane radnike u Puli. Policija je srećom brzo pronašla počinitelje, za koje ne može postojati bolja riječ od idioti. 

Hrvatska je još uvijek početnik kada su u pitanju migracije. Dijete koje je krenulo u prvi razred, ali mnogo toga može naučiti od drugih. Njihova iskustva pokazuju da treba paziti na ilegalne migrante i očuvanje europskih vrijednosti. Legalni migranti koji rade svoj posao i žive normalno, uklapajući se u društvo i okolinu, ne bi smjeli biti problem.

Uostalom, oni su nužnost, ako ne želimo da nam ekonomija kolabira. Pametna politika mora odrediti koji je broj doseljenika nužan da potrebe budu zadovoljene, a da se ne dovede u pitanje sve ono što ovu zemlju čini našom. Baš zato što imamo brojna iskustva drugih zemalja, to možemo odraditi pametno. 

Kako drugdje, tako i u Puli.

Elektrana    

U velikom novogodišnjem intervjuu za Istarski.hr župan Boris Miletić kaže da nuklearnoj elektrani nije mjesto u Istri. Reakcija je to na nedavnu vijest da bi se nešto slično moglo zamišljati za područje Termoelektrane Plomin.

Miletić objašnjava da bi nuklearna elektrana bila opasnost po istarski turizam. Tu je svakako u pravu, ali moramo biti svjesni da nitko u zemlji neće htjeti nuklearku u svom dvorištu, a ona će se negdje morati smjestiti.

Priča o nuklearnoj elektrani ujedno je podsjetnik na to koliko su štorije o obnovljivoj energiji zapravo prazne. Morat ćemo se uzdati u fosilna goriva ili cijepanje atoma, nema nam treće. Ili ćemo biti bez struje, kao Dalmacija u ljeto 2024.   

Paradoks je da Miletić ne želi nuklearku zbog turizma, a upravo zbog turizma je ta nuklearka ovdje potrebna. 

Zvijezda

Nakon uspješne akcije za Badnjak, kada je sretni dobitnik 100 eura zbog udaranja glavom u zvijezdu bio 35-godišnji mladić iz Pule, Grad Pula je raspisao natječaj i za Novu godinu.

Princip je opet bio isti - tko spontano udari glavom u zvijezdu na Forumu dobit će nagradu. Ovaj put nagrada nije 100 eura, jer su iz Grada odlučili podignuti priču na višu razinu. Iz Maroka su nabavili zlatnu ribicu koja će sretnom dobitniku ispuniti jednu želju. 

Pitali smo može li to biti bilo koja želja, rekli su da može. Zlatna ribica je toliko moćna da ispunjava doslovno sve.

Nova

Sjedimo ja, Zoki i Cigo dan nakon Božića u Stelli. Još se trijeznim od Badnjaka. Mislim da lagano hvatam i gripu ali nisam siguran je li gripa ili mamurluk. Jedno i drugo boli. Kaže Zoki da ga je zvao konobar iz Rustica jer smo ostali dužni 103 eura. Znaju se s padela. Ja kontam uzeo sam 20 sa stola, nisam više. Jebalo majku možda je bilo tamo još para pa je pobro neko drugi. Ali šutim i kimam glavom. 

Gledam imaju novu konobaricu. Maše guzicom lijevo desno dok prilazi. Izgleda kao džepna Venera. Sydney Sweeney s Valdebeka. Samo kosa joj smeđa a ne plava. A košulja otkopčana taman da malo vire sise. Ima i naočale uskih okvira. I tetovažu na gležnju. Da nisam ovako sjeban sigurno bi mi se digo. Naručujemo tri makijata i tri vode. Zoki želi smeđi šećer. Konobarica pita hoćemo s toplim ili hladnim mlekom, pa skužim da je iz Srbije. Sad me pali još i više. 

Zoki se opet sredio ko za vjenčanje, a Cigo i ja smo u trenerkama. Cigo je uvijek dobre volje a danas još i više. Nije mi jasno koji mu je kurac. Stalno gleda u mobitel i nešto tipka. Čak mi se čini da je u jednom trenutku nešto pisao u whatsapp. Gledam u svoj mobitel jer kontam sigurno nešto piše u grupu. Ali grupa nije aktivna već sat vremena. Tada smo se dogovorili za kavu. 

Pokušavam vidjet s kim se Cigo dopisuje. Sjedi odmah pored mene ali drži mobitel blizu glave. Kad ga spušta na stol okreće ga naopako. Ja virim al da me ne skuži. Zoki se gleda u staklenu stijenu i popravlja frizuru. Neka riba vani umire od smijeha. Ja mu pokazujem a on kaže da se ne smije njemu. U tom trenutku vješto okrećem glavu prema Cigi taman dok piše poruku. Na ustima mu onaj iritantni smješak. Uspijevam vidjet sličicu osobe s kojom se dopisuje, ali je jako mala. Čini mi se da piše Marin ili Marina, ali slova se jedva vide.

Raspravljamo šta ćemo sa dugom. Srećom, nitko se ne sjeća da ja nisam platio nijednu turu. Zoki usipava smeđi šećer u kavu. Kaže da je zdraviji. Osim na padel Zoki ide u teretanu, ali vježba samo ruke. Konkretno, biceps. Noge mu izgledaju ko visibabe. Cigo nije prisutan u razgovoru jer stalno tipka i ide mi na živce. Sada sam već prilično siguran da piše Marina, a ne Marin. Možda piše i Mama. Ali ne dopisuje se valjda s mamom. Odlučujemo da ćemo javit Kikiju da on plati. Ko ga jebe ionako je stalno zvao ture. I ima šest apartmana. S Perom se nećemo zajebavat jer Pero u teretani radi sve mišiće. I ne ide na padel.

Krene Cigo vadit pare kažem pusti, ja ću. Odlazim na šank i čujem da našu konobaricu zovu Dora. Kontam kakva je to Srpkinja koja se zove Dora. Tri kave su sedam i pol eura a ja joj puštam 10 i kažem u redu je. Nabacujem smješak. Smije se i ona, kaže hvala lepa. Ipak je Srpkinja. To je taj trenutak. Kažem šta si iz Beograda. Ona kaže iz Novog Sada. Bio sam jednom u Novom Sadu al se ničega ne sjećam jer se nismo trijeznili. Hoću nešto reć ali ne znam šta. Ona me gleda par sekundi pa se okrene. Grčka tragedija. Ali dobro, kontakt je uspostavljen.

Za Novu godinu smo u gradu. Nismo u kafiću nego tamo po kućicama. Ubila me gripa pet dana pa nisam pio po danu. Ali sad sam ok. Pero i Kiki su u điru od tri popodne. Kiki je riješio dug u Rusticu. Ja i Zoki stižemo oko devet navečer. Cigo se nikom nije javio. Zovem ga još jednom ali se javlja slovenska sekretarica. Reko koji kurac. Kontam ajde barem nas neće sramotit s trenerkom. Kiki se posvađao sa ženom. Pero je doveo onu Sanju ili Sonju, šta ju je upoznao na Badnjak. Ipak je Sonja. Gledam baš i nije neka riba. Dora je za nju premija. Ali kakva je to Srpkinja koja se zove Dora?

Rekao sam da neću pit previše. Večeras želim sve imat pod kontrolom. Kiki me zajebava i naručuje mi dupli pelin. Ja ne odbijam ali pijem polako. Pijuckam. Ima masu rulje. Odjednom vidim svi se sele prema Portarati. Selimo i mi. Počeo je koncert. Licul s harmonikom. Curice vrište u prvim redovima. Šta ja ne znam svirat harmoniku. Nekad sam učio svirat gitaru al mi je pukla žica. Jebiga, nikad nisam imao sreće.

Ali možda ću imat večeras. Stojimo tamo kod kućice od Britvića, pratimo koncert s boka. Kiki ždere jotu, dolazi k sebi. Zoki bleji u mobitel pa kontam koji kurac, s kim se sad on dopisuje. Bacim oko a ono okrenuo kameru k sebi. Opet popravlja frizuru. Mislim da nije normalan. Pero baca neke fore a Sonja umire od smijeha. Ja držim ruke u džepovima, gegam se i skeniram okolinu. Neki lik čeka u redu na kućici obučen u onu božićnu majicu na sobove. Kontam taj neće niš jebat sigurno. Dora mi se vrti u mislima. Nova godina je, možda je i ona negdje u điru. Na Portarati je parsto ljudi. Kasnije su Gustafi pa će ih bit više. Gledam ljude. I onda tamo u masi vidim Doru. Nevjerovatno. Mislio sam da sanjam. Stoji sama. Kontam pa da, tek je došla iz Srbije. Još nikog nije upoznala. 

Napuštam društvo bez pozdrava i dolazim do Dore. Sad mi je malo žao šta ipak nisam više pio. Al jebiga. Stanem pored nje. Djelujem kao random tip koji je zastao malo da baci oko. Kontam prepoznat će me, ali nije me prepoznala. Stojim tako ko idiot jedno deset minuta. Vrijeme ide. Ne znam šta da radim. Licul je završio i počeli su Gustafi. Ja konačno prekidam agoniju i kažem ćao. Nije me skužila. Ponovo kažem ćao. Ona me pogleda i kaže ćao. Kažem ime, ona kaže Isidora. Pa da, Isidora, pravo srpsko ime. Kako sam glup. Pitam je šta voli Gustafe, ona kaže da nema pojma tko su Gustafi. Ja govorim pa ovo su Gustafi. "Se je kako rabi, samo kad si tu", dodajem. Kakav jebeni ulet. Kaže mi da me ne razumije. Jebena jezična barijera. Taman krećem prevest kad dolazi onaj lik s majicom na sobove. Nosi dva kuhana vina i dvije kobasice. Daje Dori jedno vino i jednu kobasicu i kaže da je bila gužva na kućici. Ona odlazi bez pozdrava. S tim likom. Slušam taman ovi sviraju Kurijeru. 

Vraćam se do ekipe. Pitaju me gdje sam bio, ja im kažem da sam bio u tri pičke materine. Oni se smiju i pitaju me koji mi je kurac. Ja se smirujem i kažem da sam bio s nekom ribom. Pitaju me gdje je, ja kažem da je morala ić ća. Dodajem da je htjela ostat samnom ali ima dečka koji je agresivan. Ona je njegova žrtva. Tip bi je ubio da je ostala. Luđak. Ali dala mi je broj pa ćemo se čut. Pero i Kiki mi ne vjeruju. Zoki vjeruje. Pitaju me gdje je Cigo. Stvarno jebote, gdje je Cigo? 

U ponoć grme petarde. Portarata je proključala. Ima i onih malih vatrometa. Mi se kucamo a piće izlijeće iz čaša. Kiki naručuje 15 rakija. Tri za svakoga. Sve to eksiramo i dobre smo volje. Ali onda je neki lik bacio petardu prema nama i grunula je odmah pored stola. Pero je lud i oće ga tuć, ali Sonja ga zaustavlja. Zoki mu govori pusti ko ga jebe nije namjerno. Pero govori da je namjerno. Okreće se još jednom za njim. Ali lik je već nestao. Kiki naručuje 15 kuhanih ginova. 

Oko jedan Gustafi završavaju a ja sam već dobro pijan. Šta da radim, moram se napit od tuge. Udaše mi moju Doru, doveli i tamburaše. Oko dva na kućici smo ostali još samo mi. Derem se cuga za cijelu kućicu. Plaćam pet pića 20 eura. Neka ide sve u kurac. Tri pijanca još plešu ispred pozornice. Nisu skužili da više nitko ne svira. Kiki se ipak javio ženi i ide doma. Mi ostali se ne damo. Onaj lik šta je bacio petardu opet prolazi pored kućice. Pero ovaj put ne propušta priliku. Udara ga šakom. Sonja se dere nemoj, nemoj. Vrišti ko inače. Ja ga povlačim za kaput i kažem mu neoj Peo, neoj Peo, samo ubav. 

Krećemo prema Forumu, možda tamo ima nekog. Putem prolazimo pored one uličice gdje je na Badnjak onaj tip u trenerci, isti Cigo, jebo onu plavu ribu s crvenom torbicom. Ja im to pričam a oni me opet pitaju gdje je Cigo. Stvarno jebote, gdje je Cigo? Vadim telefon i stišćem "Cigo", ali opet slovenska sekretarica. Jebo mater gdje je Cigo. Kažem da je možda išo kupit novu trenerku u Trst pa je zapeo u Izoli. Ekipa se smije. Baš sam smiješan.   

Dolazimo do Foruma al ni tamo baš nema ljudi. Pedeset promrzlih cupka u mjestu. Mi stali sa strane i gledamo. Muk i tišina. Otvaram Instagram i vidim Cigo stavio story. Momentalno otvaram story a na storyju Cigo i ona zgodna plava s Badnjaka žderu palačinke u Ljubljani. Čak ju je i tagao, profil marrinnaaa. Ja gledam i ne vjerujem. Cigo je, naravno, u trenerci. Čak nije nova trenerka, nego stara. Toliko sam lud da ne znam gdje idem. Otvaram njen profil i gledam slike. Nije Marina uopće loša. Pitam se kako je ovo uopće moguće. I onda udaram u jebenu zvijezdu.

Budim se. Pored mene u krevetu leži Dora.