Utakmica pivo - vino završava 3:0 za pivo

Prvomajska

Ništa od ideje da se Prvomajska ulica u Puli ponovo nazove Prvomajska. Do daljnjeg ostat će Ulica Sergijevaca, vjerojatno za vijeke vjekova, iako je svi zovu Prvomajska. Amen. 

Ideja je zapela tamo gdje se to moglo i očekivati - na novcu. Kad su stanari skužili da bi ih promjena naziva mogla koštati, odlučili su odustati. Jer, ako se mijenja naziv ulice, treba mijenjati i dokumente. Pojedinci i pločice na fasadama, a mnogi, što je najgore od svega, podatke o apartmanima.

Možemo li uopće zamisliti veće zlo po žitelje staroga grada nego da turisti odjednom više ne znaju pronaći put do smještaja. Pa da im, onako iz osvete, počnu puštati negativne recenzije. A recenzija je, dobro je znano, jedan od stupova tamošnje ekonomije. Njezino srce i duša. 

Zašto smo ironični i zločesti prema stanovnicima Staroga grada? Pa kao prvo, zato što je ovo takva rubrika. Ako netko do sada nije primjetio, nije obraćao pažnju. A kao drugo, zato što se silan entuzijazam tako ludo brzo istopio.

Bila su im puna usta ponosnog naziva, radničkih prava i stoljetne tradicije. Sve to, naravno, pod uvjetom da netko drugi plati. 

Veruda 

Nakon pojasa Gaze i istočne Ukrajine, glavna bojišnica u ovom dijelu svijeta je pulska Veruda. Konkretno, Trg kralja Tomislava, kojeg maloljetnici teroriziraju petardama i topovskim udarima. 

Možemo samo misliti koliko pregleda i lajkova imaju ti klinci u bespućima TikToka, kada objave novu eksploziju u svom sokaku. Teško je i zamisliti neki drugi razlog zbog kojeg to rade, od hvalisanja na društvenim mrežama.

Dojam da je "prije bilo bolje" jedna je od konstanti ljudske vrste, možemo reći i njezin mentalni sklop. Najstariji žal za "starim dobrim vremenima" navodno datira još iz doba Babilona. Dakle, čak su i Babilonci, koji su živjeli prije 4.000 godina, smatrali da svijet ide u krasan kurac i da ništa više nije onako kako je bilo, kad su oni bili mladi.

U današnje vrijeme cijele grupe ljudi, pomno organizirane i ufitiljene oko Facebooka, pronose uvjerenje da je sve propalo i da današnji svijet nije normalan. Već bi i osrednji psiholog vjerojatno pronašao objašnjenje, koje se u pravilu svodi na godinu proizvodnje. Nije se svijet toliko promijenio, koliko smo se mi promijenili.

Zato je izvjesno da se u slučaju Veruda radi o pretjerivanju, samo je teško reći pretjeruju li djeca, ili oni koji na njih upozoravaju. Možda i jedni i drugi. Jer neke stvari koje smo svi mi radili u mladosti, danas bi vjerojatno izazvale opće zgražanje.  

Dobra stara vremena. 

Vino

Utakmica pivo - vino, ako mene netko pita, završava 3:0 za pivo.

Ove crtice su nekako krenule u tonu, da oprostite, podjebavanja svih redom, pa je red da se jednako i nastavi. Ići ćemo tako daleko pa ćemo dirnuti čak i u najveću svetinju Istre - njezine vinare. 

Neki dan sam bio u Medulinu na vinskom eventu i probao par primjeraka. Moj zaključak je uvijek isti - super je to vino, malvazija, teran, merlot, ima neka čarolija u bojama i bocama, naročito etiketama, ali dao bih šesti prst lijeve ruke za malo dobrog starog hladnog piva (ne benda, tekućine).

Vjerojatno je problem u meni, ali još nisam pronašao vino, naročito istarsko, koje mi neće biti kiselo, davati na žgaravicu i izazvati osjećaj da ga pijem samo zato što je više fancy nego pivo. A o cijenama, pogotovo u posljednje vrijeme, da se ne govori. One su otišle aj bok, kako bi se reklo po domaći.

I da ovaj atak na istarsko vinarstvo ode do kraja, napisat ću da ipak postoji jedno vino koje mi se sviđa, i zove se - Krauthaker. 

Fešta

Postoje ljudi koji naprosto obožavaju evente. Nema im ljepše nego ići na događaj gdje se na otvaranju okupljaju važna lica, gdje se potom dobro pije i jede, i gdje na koncu slijedi još i dobra veselica.

Iako nisam tip od evenata, a veliki broj ljudi na jednom mjestu u meni izaziva jezu, pa čak i laganu mizantropiju, često idem na takve događaje. Valjda po sili posla, ali i određenog mazohizma koji čuči u svakom od nas.  

Istra je takvih evenata krcata. Samo ovaj vikend imamo pršute u Tinjanu, tartufe u Livadama, gin u Rovinju, vino u Motovunu i kestene u Oprtlju! Već sljedeći orade i kalamare u Ližnjanu, tartufe u Oprtlju i rakije u Humu. 

Dakle, ako netko želi, u samo tjedan dana može pojesti i popiti sve što Istra nudi - iz šume, mora i s planine. U krugu 50-ak kilometara, da mu se kazaljka na gorivu pošteno ni se spusti.

Ali ako sve to pojede i popije, spustit će se nešto drugo.

Vrime

Došao je i taj dan, umro je Parti... Pardon, nitko nije umro. U nedjelju na Drosini gostuje Hajduk. 

Posvema se u Puli očekuje praznik nogometa. Domaći Demoni i splitska Torcida nisu na ratnoj nozi, zakopane su im sikire, pa nema opasnosti od navijačkih sukoba. Moći ćemo se muvati gradom bez straha da nas netko grune u glavu. A to nije mala stvar.

Tablica kaže da Hajduk dijeli prvo mjesto s 19 bodova, a Istra je u rasponu od četvrtog do šestog sa 12. Jednima i drugima su bodovi potrebni u borbi za naslov i Europu. Svaka čast Hajduku i njegovom nastojanju da se konačno okruni, da više rodi taj naslov, ali Istra ove sezone želi Europu. I točka.

Očekuje se lijepo vrijeme, more navijača i dobar nogomet. Ok, ovo posljednje je relativna kategorija kad je u pitanju HNL, ali takav je kakav je. Naš je, pa kakav bio. 

Po Puli su ovih dana osvanuli pozivi na utakmicu. Gazi Istro, kaže jedan od njih. Možda može i Gasi Istro - Hajdukove ambicije, ali i žeđ svojih navijača za dobrim rezultatom.

Kao što su Splićani nekad govorili vrime je, da se Ivan Perišić vrati u Hajduk, tako i mi možemo sada poručiti - vrime je - da Istra postane veći klub nego što jest. 

U nedjelju može napraviti prvi korak...