Istru zahvatio virus srars-cov-2. Opasniji je od korone

Laste

Istru je zahvatila pandemija za koju je korona dječja igra. Riječ je o virusu srars-cov-2, koji se širi brzinom kvantnog sprezanja. Ljudi masovno kenju na svaki građevinski projekt, a paradoks je u tome da drugi dobivaju proljev.

Posljednji primjer je iz Rovinja, gdje se u zoni poznatoj kao Laste trebaju graditi stanovi i mali hotel. Krenula je pobuna s uvijek istim objašnjenjima. Apartmanizacija, overturizam, velike cijene kvadrata. Baš kao laste, pamet se odselila, ali trajno. Samo tebe nema, lastavice mala.

Osim što su razlozi protiv izgradnje uvijek zamorno isti, oni su i postojano nelogični. Kako je moguće da se grad koji živi od turizma, i to vrlo dobro, buni protiv turizma? Zašto ljudi koji iznajmljuju apartmane ne žele da se izgradi još apartmana? I zašto im, dođavola, smeta da cijene nekretnina u njihovom gradu rastu? Pa to znači da rastu i cijene njihovih nekretnina i da žive u gradu koji se razvija i raste.

Ista situacija je u Puli, gdje se ljudi zgražaju kada čuju da su cijene kvadrata došle na pet, sedam ili više tisuća eura. Umjesto da budu sretni zbog toga, oni uporno kenju. Isto je i u drugim dijelovima zemlje. U Rijeci, na primjer, stvorila se cijela kenjkava oporba koja je kontra projektu novih nebodera na Kantridi.

I mogli bismo tako nabrajati do sutra, ali nema smisla. Odnosno, ima smisla jednako kao borba protiv korone. Baš kao korona, srars-cov-2 će proći samo ako ga se ignorira.

Sportaši

Postoji klip koji se vrti na TikToku u kojem govornik kaže da je Srbe iz Slovenije početkom 90-ih otjeralo lovačko društvo.

Možemo se nadovezati pa reći da Slovenci imaju više žrtava ovo ljeto u Istri, nego u cijelom ratu za nezavisnost.

Krenulo je iz porečkog Saint & Sinnera, a nastavilo se po cijeloj obali, s naglaskom na Umag. Ne prođe tjedan da neki Slovenac ne dobije batine. Znate koliko je sati kad sam i ja, a nemam veze s crnom kronikom, dva puta govorio za TV Sloveniju.

Naravno, napadi nisu motivirani nacionalnim predznakom, ili bismo voljeli vjerovati da nisu. Određena tenzija između dragih susjeda uvijek je postojala. Znate ono, Slovenci su bogatiji, mi smo bolji sportaši.

Ali kad pogledamo malo, od Dončića i Pogačara na dalje, više nije toliko očito da smo bolji. Možda baš zato što se ne ponašamo sportski.

Šibicari

Piše Istarski neki dan da će u Rojcu nastupiti Rosalie Cunningham, jedna od vodećih rockerica današnjice. Meni je odmah čudno kako je moguće da zvijezda tako velikog kalibra dolazi u tako mali prostor kao što je Kotač.

U našoj WhatsApp grupi povela se rasprava jesu li bolji mali koncerti u Rojcu, ili veliki u Areni. Ta rasprava nije od jučer, odvajkada postoje oni koji više vole umjetnost, i oni koji više vole zabavu za mase.

Problem je što nam se često pod umjetnost svašta uvaljuje, a pojedinci se na to pale kao šibice. Uvijek se nađe netko s tvrdnjom da je muzika koju sluša superiorna muzici koju sluša netko drugi. Netko tko sebe smatra umjetnikom, a druge seljacima.

I nema veze što je takva umjetnost obično sama sebi svrha. Što joj se pripisuje toliko veća vrijednost koliko je manje zanimljiva, zabavna i jasna.

Ako mene pitate, to nije ni umjetnost, ni zabava, ni išta. To je jedan veliki drek na šibici.

Kinezi

Nakon što je imao najluđeg kandidata za načelnika u povijesti, Pićan ponovo puni naslovnice. Ovaj put naknadama za bebe - prva 1.000 eura, druga 2.000, treća 3.000 ojro! Ni ojro ni kopo!

Ovo je svakako sjajna vijest, ali teško da će nekoga natjerati da ima djecu. U današnje vrijeme mnogi to ne žele i ćao. Da se nudi sto milja za prvo dijete, možda bi netko razmislio.

Sve je jasnije da problem nije ekonomske prirode, odnosno ekonomske je prirode samo manji dio problema. Veći je u tome da nam se pred očima odvija propast civilizacije.

Daleka je to budućnost, ali prilično izvjesna. Svako veliko carstvo počelo je propadati kad je ljudima postalo previše dobro. Takvo okruženje ne stvara lijepu budućnost. Ili preciznije rečeno, ne stvara nikakvu budućnost.

Stoga bi možda najbolje bilo da se pomirimo sa sudbinom. Nek Pićonci lijepo uzmu te ojre i s njima kupe narodu pretplate na Netflix.

Pićon će se ionako, sasvim je to jasno, prije ili kasnije zvati Pi-chon. Dobra je okolnost za njih što već sada govore kineski.

Bebači

Kada čujem Karojba, prvo mi trebaju Google mape. Lijevo od Pazina, desno od Poreča, malo ispod Motovuna. Dobro je, moglo je biti i malo ispod Katowica.

Karojba je ovih dana u medijima iz sličnog razloga kao Pićan. S tom razlikom da Pićonci žele natjerati ljude da se druže, a u Karojbi se to već događa. Ta istarska općina (doista je istarska, provjerio sam) državni je rekorder u broju rođene djece. Ili druga, svejedno.

Karojbljani (Karojbaši?) su, ispada, konzervativna sredina. Ne gledaju televiziju i idu u crkvu. Umjesto tri epizode Squid gamea, oni radije turaju lignju.

Istrijani su turali i prošle godine, kad se baby boom desio Svetom Petru i Tinjanu. Ako još malo konzultiramo mape, vidjet ćemo da se seks širi dijagonalno prema Sloveniji. Čini se da uskoro seli u Završje, a onda ćemo proći kao u sportu.

Ali šalu na stranu. Iako nas neki uvjeravaju da nije, Istra je najbolje mjesto za život. Dok čekamo sumrak civilizacije, ufamo se da će tako i ostati.