'Moj odlazak u Sloveniju bio je pun pogodak'

Božićni i novogodišnji blagdani, uz ljetnu pauzu ponekad su uspješnim sportašima koji svoje vještine prikazuju u klubovima izvan granica naše zemlje, jedina prilika da malo dulje osjete duh svog doma i druženje sa svojim najmilijima. Tako je i Medulinac Tony Macan, vratar u Primorju iz Ajdovščine, nakon klupskih obveza pronašao vremena ove praznike provesti kod kuće i za kratki razgovor uz medulinski Malin.

Karijera mladog Medulinca odvijala se prilično brzo, gdje je nakon samo dvije sezone od svog lokalnog školskog igrališta gdje je, kaže, naučio najviše o nogometu i kluba stigao do prilike da zaigra u najvišem rangu nogometnog natjecanja.

- Bio sam igrač u Medulinu do petnaeste godine i sjećam se da smo bili dobra ekipa, ali nitko nije htio biti na golu pa sam onda stao ja. Uspjeli su me nagovoriti i tako je počela moja vratarska karijera. No vrlo brzo samo tri treninga tjedno bila su mi malo, htio sam više raditi i napredovati te se već nakon samo dvije godine javljam na jedno testiranje Istre 1961 zajedno sa još pet golmana i negdje oko četrdesetak igrača, gdje sam prošao kao jedini vratar i našao se među juniorima. Na početku sam sjedio na klupi s obzirom da je prvi vratar bio Lovro Majkić sadašnji prvi golman seniora, jer nedostajalo mi je mnogo kao mladom vrataru koji je tek nedavno stigao iz amaterskog kluba, za razliku od njega koji je tada bio četiri klase iznad mene. Bilo je to taman vrijeme kada su pulski klub preuzeli španjolski vlasnici. Njegovim prelaskom u seniorske redove postao sam prvi vratar juniora i pridružen sam radu sa seniorima, kaže o svojim vratarskim počecima Tony Macan.

No, suradnja s Istrom 1961 ipak nije dugo trajala i Macan je redove pulskog prvoligaša zamijenio okolnim klubovima.

- Vidio sam da sam tamo višak i da ću teško dobiti priliku i da bih mogao biti vječna rezerva, a to nisam želio. Usprkos tome produžio sam ugovor s Istrom i taman u to vrijeme dobio upit za posudbu u Uljanik i tamo sam branio godinu dana, no po povratku sam raskinuo ugovor i potpisao za labinski Rudar gdje sam također bio prvi golman, dodaje Macan.

Nakon dvije sezone, gdje je intenzivno branio u Trećoj hrvatskoj nogometnoj ligi - zapad, mladi je Medulinac htio još više raditi na sebi i svojim vratarskim vještinama, što mu je otvorilo priliku da svoju karijeru nastavi u Primorju iz Ajdovščine, nekadašnjem slovenskom prvoligašu, koji se trenutno natječe u Drugoj nogometnoj ligi susjedne države. 

- Moj odlazak u Sloveniju stigao je posredstvom mog prijatelja i golmana ljubljanskog Brava Matije Orbanića. Mi smo tada u Istri 1961 jedno kratko vrijeme trenirali zajedno i sprijateljili se. Njegovim prelaskom u ljubljansku Olimpiju pozvao me na zajedničke privatne treninge u Ljubljanu, a nedugo nakon mog povratka kući zvali su me kako je jedan klub iz Druge lige zainteresiran za mene i tako je došlo do suradnje s Primorjem iz Ajdovščine, dodaje Macan. 

Primorje je trenutno trećeplasirana momčad drugoligaškog prvenstva sa tri boda zaostatka do mjesta koja vode u prvoligaško društvo. Sredinom jesenskog dijela prvenstva bili su i vodeća momčad lige te se svi u klubu nadaju kako bi se ove godine mogao ostvariti povratak u elitno nogometno društvo susjedne ‘dežele’. 

- Klub ima velike ambicije ući u prvu ligu. Ekipa je stvarno dobra, ali prijelazni rok koji je pred nama će biti ključan. Ako se dovedu pravi igrači vjerujem da možemo napraviti i taj iskorak. U jesenskom dijelu sezone imamo  bolji međusobni omjer od Nafte i Beltinaca, dvije ekipe koje su ispred nas na tablici. Ukoliko se izbori viši rang vjerujem da bi i ja ostao tamo, jer imam s klubom usmeni dogovor o produženju suradnje. Klub se razvija i infrastrukturno pa ćemo ubrzo dobiti i drugi pomoćni teren što će sigurno poboljšati uvjete za rad, kaže Macan.

Već i sada kaže medulinski vratar uvjeti za rad s vratarima su bolji nešto što su bili u domovini. I s te strane odlazak u Sloveniju bio je pun pogodak.

- Rad je puno intenzivniji i puno se više radi s vratarima. Vidi se to i po tome je što je Slovenija posljednjih godina ‘izbacila’ nekoliko top vratara poput Handanoviča i Oblaka. Tu se igra od golmana što obožavam te mislim da je to moj ‘forte’. I vjerujem da bi gotovo svi vratari koji tamo brane u Prvoj ligi mogli bez problema braniti u HNL-u, dok je igrački situacija već puno drugačija. Drago mi je da sam tamo otišao nešto kasnije, jer već sad mi je bilo onako, neću reći teško, ali drugačije. Jezik sam polovio jako brzo, udaljenost od kuće isto tako nije prevelika, no samački život gdje si moraš sam spremati, oprati i kuhati je nešto na što još nisam bio naviknuo. Od primanja u Drugoj ligi može se jako pristojno živjeti. Naravno u top pet klubova lige, dok je u klubovima iz donjeg dijela tablice to ipak malo teže iako se i tu može, kaže Tony Macan. 

Naravno, redovito se prate i događanja u HNL-u, pa tako i pulskoj Istri 1961 za koju je nekad nastupao. A upitali smo ga bi li prihvatio ponovno poziv ‘zeleno-žutih’ da on stigne na njegovu adresu te ponuda iz koje od najjačih europskih liga bi ga najviše obradovala.

- Svakom Istrijanu je to želja, pogotovo meni. Nažalost nisam uspio debitirati u prvoj ekipi i volio bih se da se to dogodi. Žao mi je međutim što se od tako lijepe sredine ne može napraviti jedna još ljepša nogometna priča. Iako je prošle godine s tim petim mjestom bio zaista dobar rezultat, mislim da ta sredina zaslužuje više. A kada bi stigao poziv iz Liga Petice najradije bih igrao u Italiji. Njihov stil mi se najviše sviđa, jer su oni još uvijek ‘nogometni romantičari’. A sigurno malo i zbog mentaliteta jer su najsličniji nama Istrijanima. Već sam imao ponude nekih klubova iz zemalja bivše Jugoslavije, no procijenio sam kako tamo ne bih bio prvi golman pa sam rađe ostao u Sloveniji, dodaje Macan.

Uz nogometne obaveze malo ostaje vremena za ostalo, a i izlasci su rijetki.

- Prije odlaska u Sloveniju, dok sam igrao u Trećoj hrvatskoj ligi, krenuo sam na fakultet kojeg polažem online i završio sam prvu godinu. Sada mi je to malo teže jer uz klupske treninge imam i privatne, a kada se uzme da od Ljubljane gdje živim do Ajdovščine treba i putovati ostane premalo vremena za te obveze. No, Ljubljana je predivna i ima puno opcija. Vremenske prilike su malo tmurnije, ima dosta magle. No u ovo blagdansko vrijeme je predivna i ima se gdje izaći, iako vremena za izlaske baš nema mnogo, kaže Tony Macan, medulinski vratar koji trenutno branio boje Primorja iz Ajdovščine.