Pojeli izvrsni ručak pa se rastužili: 'Nema ga više, mučio se'

U nedjelju smo ručali u dobrom, konvencionalnom ribljem restoranu Toni, u Zambratiji kraj Savudrije. Jeli smo odličan sashimi od tune, još bolju salatu od rakovica, sočnog velikog romba al forno i nešto veoma finih, naglašeno svježih dondola i dagnji, piše Plava kamenica s koje prenosimo dio članka.

Sve smo to, uz butelju Benvenutijeve malvazije Anno Domini iz 2018. i butelju Radovanove mlade Malvazije platili 180 eura, što je odlična vrijednost za novac. Stoga Tonija možemo srdačno preporučiti.

U Toniju smo do ove nedjelje bili samo jednom, prije pet ili šest godina. Na ulazu u vrt dočekao nas je lijepi, veliki nasmiješeni samojed Obi, vjerojatno najšarmantniji restoranski pas kojeg smo dosad upoznali. Konobaricu smo pitali gdje je Obi danas, je li možda uzeo slobodan dan. Gospođa je, sjetno i tužno, rekla da Obija više nema: “Netko ga je otrovao. Umirao je danima. Mučio se, a mi mu nismo mogli pomoći.”

Tko god da je otrovao tako lijepog i dobrodušnog psa, teži je psihopat. A Zambratija, kad malo zagrebete iza prvih redova kuća s pažljivo uređenim vrtovima , nažalost lagano podsjeća na Mad Maxa na moru. Poslije ručka krenuli smo u šetnju tim malim mjestom punim velikih, idiličnih crnogoričnih stabala. Zambratija, za razliku od mnogih drugih mjesta u Istri, zasad nije preizgrađena. Ona je, međutim, neobično zapuštena i neuređena. Automobili masovno parkiraju po maslinicima, valjda zato što nema parkinga ili im je tako jeftinije. Lokalni hoteli neke su polupiramidalne građevine koje formom i bojom fasade podsjećaju na rubna zagrebačka naselja nastala u sedamdesetima, piše Plava kamenica.