'Hoće li Vlada nešto učiniti za trogodišnje obrazovanje?'

Predsjednik Kluba zastupnika IDS-a, Emil Daus u Saboru je 26. siječnja govorio o problemu strukovnog obrazovanja u Hrvatskoj.

- U Hrvatskoj nažalost više gotovo da nema mladih tokara, autoelektričara, instalatera grijanja i klimatizacije, elektromontera, brodograditelja, brodskog mehaničara i još nekih zanimanja koja bi nama bila itekako potrebna, a zašto je tome tako? Jedan od razloga je sigurno taj da se prilikom upisa u većini škola ne uzima u obzir minimalni bodovni prag, koji je bio zastupljen prethodnih godina, kazao je Daus i dodao da onda takav način upisa daje mogućnost da i oni s nešto lošijim ocjenama u osnovnoj školi ipak upišu gimnazijske, kao i četverogodišnje strukovne programe te zbog toga trogodišnji strukovni programi ostaju bez učenika i tako iz godine u godinu, bez zanimanja, a i bez škola. 

Napomenuo je kako smo trenutno primorani uvoziti radnu snagu za potrebe turizma, ugostiteljstva, građevine, a uskoro ćemo poput zapadnih zemalja za zanimanja u strojarstvu, elektrotehnici i slično.

- Jedan od problema s kojima se susrećemo u posljednje vrijeme je i nedostatak kvalificiranog stručnog kadra, kako nastavničkog u školama tako i onog kod poslodavca. Zanimanja u programima Jedinstvenog modela obrazovanja zahtijevaju praktičnu nastavu kod licenciranog obrta što otežava učenicima i školi pronalazak istih jer da bi dobili licencu, pružatelji naukovanja moraju učenicima osigurati uvjete za stjecanje kompetencija u stvarnom radnom okruženju, uključujući mentora s odgovarajućim kvalifikacijama i pedagoškim kompetencijama. I tu je problem jer danas malo poslodavca želi preuzeti odgovornost za naukovanje učenika, a da pritom od države ne dobije stimulaciju ili olakšicu, napomenuo je zastupnik IDS-a.

Postavio je pitanje hoće li Vlada napokon nešto učiniti za razvoj trogodišnjeg strukovnog obrazovanja te hoće li učiniti nešto po pitanju ulaganja u infrastrukturu i modernizaciju postojećih škola, modernizaciju zanimanja ili će i dalje potpomagati demografskom odljevu mladih naraštaja koji zbog upisa u gimnazijske i četverogodišnje škole ostaju bez posla ili s teretom doškolovanja i na račun vlastitih roditelja ili njih samih, lišenih svakakve pomoći RH.

- Zar nije pametnije školovati djecu za potrebe društva koji bez elektroinstalatera, vodoinstalatera, graditelja, jednostavno ostaje bez životno neophodnih zanimanja i upravo zato moramo dozvoliti školama koje obrazuju takve učenike da izmjenjuju trogodišnje strukovne programe i povećavaju razredna odjeljenja sukladno potrebama tržišta rada, ukoliko postoji interes učenika za takva zanimanja, zaključio je.