Foto Svaki je pršut u Tinjanu po nečemu najbolji! (video)
Dok sam se vozio prema Tinjanu na ovogodišnji sajam pršuta na mnogim sam mjestima prolazio pored pocrvenjelog lišća. To je prava jesen, kada u prirodi nalazimo obilje crvenih listova. A već desetu godinu za redom na Poluotoku jesen ne bi bila ona prava bez listopadskih crvenih feta pršuta u Tinjanu. Na tragu toga bio je i plakat Internacionalnog sajma pršuta – ISAP: fete pršuta koje se suše na žici kao rublje.
Crvenilo u vegetaciji ne bi onako žarilo da nedjelja nije bila okupana suncem. Tko se tome mogao nadati, pogotovo imajući na umu pljuskove subotu ujutro? Kao da i nebo voli pršut. U glavnom šatoru ne da je bilo toplo, bilo je pretoplo! Zbog toga je cirkulacija posjetitelja tekla nešto brže i više se ljudi zadržavalo vani, na svježem zraku, ali to je samo naglašavalo jednu drugu činjenicu: da ISAP zamalo može funkcionirati i bez pršuta!
Naime, prateća ponuda je toliko jaka da u Tinjan vrijedi doći samo zbog nje. Izuzmemo li kobasice i ostalo suhomesnato što ulazi u svitu njegovog veličanstva pršuta, ISAP je i neformalna izložba sira, vina, meda, maslinovog ulja, ekoloških proizvoda i domaćih rukotvorina, a ove smo godine razgledavali i oldtimere. Sve to uz iće i piće koje ne štedi na kalorijama, pa vam energije za razgledavanje ne može uzmanjkati. Samo za ilustraciju: kući sam se osim s nekoliko vrsta pršuta vratio i s medom i novim kišobranom.
Što se tiče samoga pršuta i onih koji ih proizvode, bio je to susret sa starim znancima, neumornim „tesarima“ i „tesaricama“. Neki su na štandu imala plaketu o ovoj ili onoj medalji i da, ima razlike, u kvaliteti po ovom ili onoj kriteriju, ali svaki je pršut u Tinjanu po nečemu najbolji. (Tekst, foto i video: Robi Selan)

























