U Premanturi održana promocija nove knjige Albina Crnoborija

U prostoru Javne Ustanove Kamenjak (Škola) na Placi u Premanturi održana je 4. prosinca promocija nove knjige autora Albina Crnoborija naslova "Naši ljudski resursi od ‘edanpút".  O knjizi posvećenoj Premanturi, Premanturcima te prije svega premanturskom govoru, te o njezinom autoru pred brojnom publikom koja je tom prigodom ispunila dvoranu nadahnuto su govorili urednik knjige prof.dr.sc. Nevio Šetić, dr.sc. Lina Pliško, Katja Mezulić, magistrica hrvatskog jezika i književnosti koja je diplomirala upravo na govoru Premanture te autor knjige Albino Crnobori. U programu je, čitajući na dijalektu odlomke iz knjige, učestvovao i Mattias Stojanović, a moderatorica promocije bila je dipl. Oec. Sonja-Barbara Bader, viša stručna suradnica za društvene djelatnosti u Općini Medulin.

Nevio Šetić tom je prigodom rekao da je Albino Crnobori čovjek koji je ostavio veliki trag u kulturnom i društvenom životu Istre, te vrsni pisac porijeklom iz Premanture, koji svoje suptilno pisanje temelji na vrlo jasnim činjenicama koje proučava i analizira, ne dopuštajući provincijalizaciju ovog mikro svijeta Premanture i Premanturaca.

"Samo veliki ljudi govore sažeto", aludirao je Šetić na Crnoborijevu haiku poeziju, koja broji preko dvije tisuće objavljenih radova. U toj poeziji, ističe Šetić, ključne su autorove bilješke koje prate tekst, koje prerastaju u autobiografske elemente koje je autor proživio. To ovu knjigu čini knjigom "s ključem".

„Likovi i protagonisti Albinovih avantura stvarni su ljudi, bili su i jesu subjekt života i civilizacije ovih prostora. Znalački je dotakao ne tako davnu premantursku stvarnost. Svojom knjigom na premanturskom govoru dodatno je ojačao hrvatsku literarnu baštinu, a za njega je taj govor najjače sredstvo koje su Premanturci imali na raspolaganju u cilju očuvanja svoje vlastite samobitnosti i životnog prostora. Dakle, riječ je o osebujnom štivu, društvenom ekstraktu Premanture i Premanturaca, činjenicom da su Premantura i Premanturci važan dio naše društvene stvarnosti te neponovljiva točka na Zemaljskoj kugli“, zaključio je Šetić.

Lina Pliško govorila je o književnoj vrijednosti Crnoborijeve nove knjige, napomenuvši kako pisanje haiku stihova nije nimalo jednostavno, a istakla je i kako Albino Crnobori jako dobro vlada premanturskim dijalektom zaključivši kako ponekad bolje govore i više čuvaju jezik oni koji žive izvan mjesta govora nego li oni koji u njemu ostaju živjeti. Nadalje Pliško je vrlo detaljno prezentirala zanimljivu "kartu" dijalektalnog govora na području Istre, ujedno poučivši prisutnu publiku o povijesti i porijeklu pojedinih dijalekata.

Katja Mezulić, koja je prošle godine diplomirala upravo s temom premanturskog govora, osvrnula se ukratko na taj govor koji je okosnica knjige Albina Crnoborija te je rekla da je govor Premanture slabo istražen.

Potom je Mattias Stojanović na dijalektu pročitao nekoliko zanimljivih odlomaka iz knjige Albina Crnoborija, a autor je zatim publici pripovijedao kako je nastala ova knjiga te da je prvi haiku nastao "24. ferbara ovega lita", a do ljeta je, upornošću izdavača i urednika Nevija Šetića, do ljeta knjiga već bila i otisnuta.

„Glavni junak ove knjige je premanturski govor. Ljudi prolaze, a govor ostaje. Inaće, prvi haiku sam zapisao 2008. godine nakon jednog tragičnog događaja u kojem je stradala spisateljica haiku poezije, a do danas sam ispisao preko dvije i pol tisuća tih malih formi pod imenom "haiku". Ono inicijalno što me "gurnulo u pisanje haiku poezije bila je zapravo tragična smrt moje kolegice Jasne Boras udate Međimurec, koja je tada pisala haiku a da ja to nisam ni znao. Ona je nažalost poginula u automobilskoj nesreći, u kojoj sam ja tada ostao živ, te nakon toga počeo i sam sa pisanjem haiku poezije. Nadalje, haiku je u Japanu zapravo moralni čin. U Japanu su na primjer moleri ofarbavši jednu kuću vlasniku ostavili napisan haiku u kojemu se zahvaljuju vlasniku na poslu koji im je dao. Haiku potječe iz različite kulture od naše, iz suspregnutog izražajnog okružja, koji je zapravo vrlo sličan našoj "škrtoj" prematurskoj riječi. Ne znam ima li netko sažetiji način izražavanje nego li ga imaju Istrani. Tako na primjer, najkraća istarka drama, roman ili pak  novela mogla bi glasiti: "Tone pije". To ne znači da samo to da Tone efektivno pije, već da to čini već 10-15 lit. Kamo to već meće? Kamo to već slaže? O tome nonice iz moje knjige na placi raspravljaju, čudeći se da "Kamo je to liva?". Dakle, iza te male kratke haiku poezije stoji jedna čitava ljudska drama“, rekao je Crnobori, koji uz kratku formu haiku stihova unutar knjige piše i petnaestak dužih formi.

Autor je na kraju naglasio kako su čudni putevi haikua te da je primijetio jedan fenomen i zanimljivost, a to je da se u pisanju haiku poezije u Istri javlja sve više mlađih obrazovanih žena, i to uvijek iz određenih mjesta u Istri. Vjerojatno je to zbog 45. paralele koja obuhvaća Istru i neke dijelove Japana, zaključio je Crnobori.

Za kraj promocije ulomke iz knjige još jednom je čitao mladi Mattias Stojanović, nakon čega je uslijedilo druženje uz zakusku.

Albino Crnobori je pravnik, novinar i esejist rodom iz Premanture koji od 1985. godine živi u Zagrebu i Stubičkim Toplicama. Od 1993. Zaposlen kao savjetnik u Vladi RH i Hrvatskom saboru, umirovljen kao tajnik saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu.

Ljerka Car Matutinović ga je opisala kao "pozitivno opsjednuta svojim istarskim kantunom, osebujnošću zavičajnih prostora koji su dali smisao njegovu životu i po kojima je opstao kao – Istranin i Hrvat".

Objavljivao je u časopisima Istarski borac, Istarski mozaik, Istra i Nova Istra u Puli te Dometi u Rijeci i u godišnjaku Jurina i Franina. Objavio je samostalne naslove Losture, 1957., Protiv kulturnih feuda, 1981., Pedeset pulastri, 2006. Organizator premanturske promocije bila je Općina Medulin. (Tekst i foto: Mario Rosanda)