'U planu je novi stadion na Marsovom polju. Imamo i konkretan interes investitora'

Kranjčevićeva, Maksimir, Poljud, Kantrida, Slavonski Brod, Bjelovar, Šibenik, Velika Gorica, Koprivnica... Sve to su stadioni koji se grade ili se planira gradnja odnosno rekonstrukcija. Ovih dana stadioni su top tema i zbog neslavnog slučaja Maksimir, ali i dileme oko Poljuda.

Zato se ne možemo ne zapitati gdje je u priči Pula, tim više što je ovdašnji stadion Aldo Drosina također ozbiljno načet zubom vremena. 

Zanimljivo je da je priču praktički sam potaknuo gradonačelnik Peđa Grbin, bez da ga je itko o tome zapravo pitao. Od početka svog mandata u više navrata spomenuo je da bi Puli trebao novi stadion.

Čovjek za sport u pulskoj gradskoj upravi ipak je njegov zamjenik Siniša Gordić.  Sa njim smo razgovarali o temi stadiona i saznali više zanimljivih novosti. 

Startna točka je postojeći stadion Aldo Drosina, koji se u nekoj ideji može i obnoviti. No vrlo brzo u razgovoru saznali smo da to nije plan.

- Meni je, pod navodnicima, najveća tragedija to što se stadion Aldo Drosina počeo graditi devedesetih, nakon čega je sve stalo. Kada se već znalo da je riječ o zastarjelom projektu, odnosno stadionu koji zadovoljava tek određene UEFA-ine uvjete, išlo se dovršavati taj projekt samo da se završi, kaže Gordić.

- Danas imamo situaciju da Pula ima sportsku infrastrukturu koja teško može sama sebe održavati dovođenjem većih međunarodnih natjecanja. Dvorana Mate Parlov, primjerice, nema uvjete za organizaciju ozbiljnijih međunarodnih natjecanja. Bazen također, koji nije olimpijskih dimenzija, i nikad mi neće biti jasno zašto, pa ni on ne može ugostiti natjecanja većeg međunarodnog značaja.

Kod Drosine je, osim njezine zastarjelosti, najveći problem sigurnost i funkcionalnost. Stadion ima premali broj ulaza i izlaza. Kada se skupi tri ili četiri tisuće ljudi, potrebno je jako puno vremena da svi izađu sa stadiona, a kamoli pun stadion. Ne daj Bože da se dogodi situacija u kojoj je potrebna hitna evakuacija. Tko bi tada bio odgovoran? Potom imamo natkrivenu zapadnu tribinu, ali i taj krov ima svoj vijek trajanja. Kada dođe do potrebe za njegovom zamjenom uskoro, ponovno se otvara pitanje velikog ulaganja.

Ali treba gledati i pitanje zadovoljava li stadion potrebe NK Istre i grada. U svijetu se danas grade stadioni koji mogu ugostiti utakmice, koncerte i različite druge sadržaje. Drosina je, nažalost, projekt svog vremena.

NK Istra je zbog nedostatka prostora morala postavljati dodatne kontejnere za skladištenje. Nema dovoljno uredskih prostora. Oni koji su kupovali godišnje ulaznice mogli su vidjeti da je pult za njihovu prodaju bio improviziran u hodniku. Kada treba koristiti VIP prostor, ponekad se iz njega mora micati direktora kluba. O sanitarnim uvjetima na zapadnoj tribini neću niti govoriti.

Zato se postavlja pitanje je li Drosina danas uopće zadovoljavajuća za potrebe grada i kluba, ali i pitanje njezine lokacije. Promišljanje o novom stadionu zapravo je pitanje vizije razvoja grada. Stadion privlači veliki broj ljudi i stvara prometno opterećenje. Zato bi novi stadion trebalo smjestiti tako da bude dobro povezan s gradom, ali i prometno dostupan.

Zato je ideja da novi pulski stadion bude na Marsovu polju, odmah pored četverotračne obilaznice. Tako bi imao izravan pristup glavnim prometnicama, bez stvaranja dodatnih gužvi u centru grada, a istodobno bi ostao dovoljno blizu da se do njega može doći pješice iz grada.

Kada govorimo o sportskoj infrastrukturi, moje je mišljenje da je Pula posljednjih 30-tak godina bila neplanski vođena. Često se stvari radilo od izbora do izbora, samo da se nešto napravi i prereže vrpca. Pritom se nije dovoljno razmišljalo o tome je li objekt funkcionalan i je li primjeren prostoru u kojem se nalazi.

Zato je naša generalna ideja da se kroz prostorne planove počne definirati nova lokacija. Po nama je to Marsovo polje, kao što sam već rekao.

Tu bismo mogli povezati stadion s gradom velikom zelenom šetnicom kroz Pragrande koja bi vodila od centra do stadiona. Ideja je da stadion ne bude samo sportski objekt, nego da u sklopu njega postoji i drugi sadržaj te da taj prostor živi. 

- U kojoj je fazi ta ideja? Prvi korak bi bile izmjene prostornih planova?

- Izmjene prostornih planova su u tijeku. Predvidjet ćemo mogućnost gradnje na toj lokaciji jer Pula trenutno nema drugu koja bi na takav način odgovarala za sportsku infrastrukturu tih gabarita. Smatramo da je to primjerena lokacija. Sjećam se ranije suludih ideja da se na Marsovu polju grade trgovački centri i drugi sadržaji, ali to nama nije u interesu niti nam pada na pamet.

Pula općenito više nema velike slobodne površine koje bi sutra omogućile brzu realizaciju ovakvog projekta, a da stadion ostane dostupan svima bilo pješice, autom, ili javnim gradskim prijevozom.

- Sljedeće pitanje koje se otvara je financiranje. Upravo ovih dana vidimo koliko je država angažirana oko toga u drugim gradovima, Zagrebu, Splitu, Rijeci.

- Za sada o tome nismo razgovarali. Bilo bi neodgovorno otići u Vladu, odnosno ministarstvo, bez potrebne dokumentacije. Zato prvo tu dokumentaciju moramo pripremiti. Ako Gradsko vijeće usvoji izmjene prostornih planova i prihvati lokaciju, onda možemo razgovarati o projektu, financiranju i svemu ostalom.

- Koliki bi stadion Puli uopće trebao?

- Smatramo da bi kapacitet do 10.000 gledatelja bio dovoljan. Eventualno do 13.000 ako bi stadion bio multifunkcionalan, odnosno ako bi mogao ugostiti koncerte i druge velike događaje.

Puli objektivno ne treba stadion od 20 ili 30 tisuća mjesta. Treba nam stadion koji odgovara veličini grada, ali koji zadovoljava sve UEFA-ine uvjete i moderne standarde.

Zašto Pula ne bi imala stadion na kojem bi češće mogla igrati Hrvatska reprezentacija? Imamo kulturnu baštinu, povijest i turističku ponudu. Reprezentacija bi privukla domaće navijače, ali i turiste koji bi pratili svoje reprezentacije.

 

- Možemo li već sada govoriti još konkretnije, o vizualizaciji ili projektnom rješenju?

- Bilo bi neodgovorno raditi projektnu dokumentaciju prije nego što je definirana lokacija. Kada se naprave pripremne radnje i izmjene prostornih planova, možemo razmišljati o idejnom rješenju i natječaju.

Ne treba nam kontroverzno ili megalomansko rješenje. Treba nam objekt koji odgovara Puli i koji ima sve ono što moderni stadion mora imati. Smatramo da klub i grad zaslužuju stadion s natkrivenim tribinama.

- Ima li u priči mjesta za privatnog investitora?

- Ne bježimo od toga da bi novi stadion u ovom trenutku mogao biti velik zalogaj za grad, jer postoje i drugi prioriteti. Zato mogućnost privatnog investitora postoji.

To nije nikakva znanstvena fantastika. Privatni investitor može izgraditi objekt, upravljati njime i preuzeti troškove održavanja. Naravno, logično je očekivati da bi u sklopu stadiona želio imati i druge sadržaje – ugostiteljske, smještajne kapacitete, možda hotel i druge komercijalne sadržaje. Mi s takvim modelom nemamo problem.

Postoji konkretan interes jednog investitora. Razgovarali smo i dali do znanja kako smo otvoreni za tu ideju.

Ako privatni investitor uloži 50 ili 60 milijuna eura u objekt, logično je očekivati da će se brinuti o njemu i pokušati ostvariti prihod. Time bi se gradu smanjio teret održavanja koji danas postoji s Drosinom.

- Dakle, interes postoji, ali konkretni koraci zasad nisu mogući dok se ne definira lokacija?

- Upravo tako. Bilo bi neozbiljno razgovarati o projektu prije nego što definitivno znamo gdje bi se uopće gradio. Stadion je najveći i najskuplji, objektivno najvažniji sportski objekt svakog grada. Zato moramo dugoročno razmišljati što s njime želimo.

- Što bi u tom scenariju bilo s Drosinom? Postoji li mogućnost njezine revitalizacije i neke druge namjene?

- Postoje različite ideje kroz brownfield investicije za što bismo mogli vidjeti i EU sredstva koja će se pojaviti u budućnosti. Drosina bi se mogla u nekim segmentima natkriti i pregraditi, dobiti dodatne ''dvoranske'' sportske kapacitete i sadržaje. Primjerice, moglo bi se razmišljati o različitim dvoranama ili drugim sadržajima unutar postojećeg objekta jer tribine već imamo. Ali puno toga ovisi o tome što je tehnički i financijski moguće.

Bilo je i raznih špekulacija da će se Drosina srušiti i da će se na njezinu mjestu graditi neboderi ili stambene zgrade. To jednostavno nije točno.

Kao prvo, da biste nešto srušili, morate biti vlasnik. Na Drosini postoje privatni vlasnici poslovnih prostora. Ne možemo jednostavno doći i srušiti stadion i njihove poslovne prostore.

- A modernizacija Drosine ovakve kakva jest, primjerice natkrivanje svih tribina?

- O tome se razgovaralo, ali sve se svodi na pitanje statike i cijene. Danas je moguće napraviti prekrasne vizualizacije pomoću različitih alata, ali pitanje je koliko bi to stvarno koštalo.
Isto je s ulazima i izlazima. Ako želimo poboljšati funkcionalnost stadiona, morali bismo napraviti dodatne izlaze na istočnoj tribini. Za to bi opet trebalo riješiti pitanje privatnih poslovnih prostora, ne može se nekoga izvlastiti samo tako. A dogradnje traže i građevinske dozvole za što se trebaju svi vlasnici, odnosno suvlasnici složiti.

Takvi zahvati mogu postati vrlo skupi. Najskuplje je nešto popravljati i nadograđivati jer uvijek se pojavi nešto nepredviđeno.

Kada gradite na novoj lokaciji, imate čistu situaciju i unaprijed možete definirati troškove. Kod rekonstrukcije starog objekta uvijek postoji rizik da će se pojaviti novi problemi što dugotrajno ispadne skuplje u smislu dogradnje i posljedično održavanja.

- Znači dugoročno ipak više smisla ima novi stadion?

- Ja tako gledam na to. Naravno, treba uzeti u obzir sve mogućnosti i racionalno trošiti novac. Ali ako postoji mogućnost da privatni investitor uloži 50 ili 60 milijuna eura u novi stadion, onda bi bilo suludo unaprijed reći da to ne želimo.

Model bi bio da oni investiraju vlastiti novac, upravljaju stadionom, snose troškove i rizike poslovanja, dok bi grad zadržao vlasništvo nad zemljištem. Nakon određenog dugoročnog razdoblja, primjerice 50 ili 60 godina, objekt bi prešao u vlasništvo grada. Smatram da je to model o kojem vrijedi razgovarati.

Marsovo polje se i povijesno koristilo za sportske aktivnosti, pa smatramo da se ta lokacija dobro uklapa u širu viziju razvoja grada i rasterećenja centra.

- U zadnje vrijeme sve se češće spominje i interes za NK Istru. O čemu se radi?

- Održan je sastanak s ljudima koji su iskazali interes za kupnju NK Istre. Na sastanku su nam rekli da, ako uđu u klub s ozbiljnim kapitalom i žele se boriti za trofeje, sadašnji stadion nije objekt koji odgovara njihovim ambicijama.

Jedan od uvjeta, odnosno preduvjeta o kojem se razgovaralo, bio je i novi stadion. Pitali su nas je li grad zainteresiran za mogućnost da se izgradi novi stadion kojeg bi oni financirali, odnosno bio bi u njihovom vlasništvu i pod njihovim upravljanjem, a grad daje zemljište na 50-60 godina.

Naravno da smo rekli da smo otvoreni za razgovor. Mislim da je svima u interesu da klub i grad imaju moderan stadion te stabilne uvjete za razvoj.

- Je li nakon tog sastanka bilo daljnjih kontakata?

- Kontakata je bilo, ali mi se ne možemo baviti stvarima koje nisu u našoj nadležnosti. Privatni investitor iskazao je interes za kupnju većinskog paketa privatnog vlasnika nogometnog kluba. Prvo oni moraju riješiti odnose s aktualnim većinskim vlasnikom kluba ako su odlučili kupiti klub, a nakon toga možemo razgovarati o svemu ostalom.

Mi smo odmah jasno rekli da se novi stadion na novoj lokaciji ne može početi graditi preko noći. To je investitorima bilo jasno i nisu imali problem s time.

Ono što je važno jest da postoji interes i da je gradska uprava otvorena za razgovor ako se pojavi ozbiljan investitor i ozbiljan projekt.