Priče o zabranjenim ukopima, katakombama i simbolima koji govore

Vodnjansko groblje čuva mnogo više od imena i godina uklesanih u kamen. Pokazalo je to posebno vođenje održano ove subote u organizaciji Turističke zajednice grada Vodnjana, u sklopu ciklusa „Upoznajmo Vodnjanštinu – Conosciamo il Dignanese“. Sudionike je kroz povijest, sjećanja i zanimljivosti na hrvatskom i talijanskom jeziku provela novinarka i književnica Carla Rotta.

Obilazak je pratio razvoj groblja od njegovih početaka, preko brojnih izmjena i proširenja, do današnjeg izgleda. Među zanimljivostima izdvojila se priča o razdoblju u kojem je zbog nedostatka prostora korištenje groblja bilo zabranjeno. Kao privremeno rješenje pokušalo se urediti groblje uz crkvu sv. Antona, no ono se iz više razloga pokazalo neprikladnim. Naposljetku je odlučeno proširiti postojeće groblje.

Liječnik koji je gradu zahvalio vrijednom ostavštinom

Važnu ulogu u uređenju groblja imao je dr. Antonio De Volpi. Premda nije bio Vodnjanac, ulaganjima je želio iskazati zahvalnost gradu i stanovnicima koji su ga prihvatili.

Zahvaljujući njegovu doprinosu, groblje je prošireno i obogaćeno vanjskim zidovima, monumentalnim portalom s osam stupova u toskanskom stilu, kućom čuvara i mrtvačnicom. Uređene su i takozvane katakombe, koje su sudionici upoznali u nastavku obilaska, zajedno s pričama o obiteljima ondje sahranjenima.

Kako 'čitati' nadgrobne spomenike?

Poseban dio vođenja bio je posvećen simbolima na grobnicama i nadgrobnim spomenicima. Križevi, ukrštene ruke, vatra, anđeli, bršljan i lovor otkrivaju poruke o vjeri, nadi, vječnosti i sjećanju, ali i društvenom statusu pokojnika. Pozornost je privukla i simbolika čempresa te mit koji se veže uz ta stabla.

Sudionici su naučili i kako „čitati“ nadgrobni spomenik, na primjeru spomenika obitelji Pietra Marchesia, poznate industrijske obitelji. Uz imena pokojnika nekada su se navodili rodbinski odnosi, zanimanja i društveni položaj. Takvi zapisi danas predstavljaju vrijedan izvor za upoznavanje života i društvene strukture nekadašnjeg Vodnjana.

Dokumenti otkrivaju sudbine vojnika

Tijekom obilaska predstavljena je i priča o devetorici talijanskih vojnika koji su nakon Prvoga svjetskog rata preminuli u sanitetu u Vodnjanu. Njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su tijekom različitih godina i vraćeni u mjesta prebivališta ili podrijetla. O njihovim sudbinama svjedoče sačuvani povijesni dokumenti, predstavljeni sudionicima vođenja.

Obilazak je zaključen ispred grobnice obitelji Cecon, pričom o Angelu Ceconu i njegovoj ostavštini. Time je zaokružen pogled na ljude i obitelji koji su ostavili trag u povijesti grada.

Cjelokupno vođenje bilo je potkrijepljeno izvornom povijesnom građom, među kojom se posebno istaknuo Pravilnik o groblju iz 1907. godine, kao i kasniji dokumenti s podacima o vojnicima i mjestima njihova ukopa. Uz stručno vodstvo Carle Rotta, groblje se tako otkrilo i kao mjesto na kojem se povijest Vodnjana može iščitavati iz arhitekture, simbola i životnih priča.