'Ronim preko 55 let. Ono prije dvajsete niti ne računam'

Ovih je dana u Koromačnu, zbog događanja oko tvornice cementa, prilično prometno. Dok sam jednog jutra zbog novinarskog zadatka boravio u tom mjestu, pažnju mi je privukao muškarac u ronilačkom odijelu s nekoliko lijepih primjeraka ribe na udici.

Anđelko Kranjac iz Viškovići pripada najstarijoj generaciji ronilaca s Labinštine, iz vremena kada nije bilo ni opreme ni organiziranog ronjenja kakvo poznajemo danas.

I danas, nakon više od pola stoljeća ronjenja, odlazi u more s istom strašću. Tog se jutra vratio s ulovom koji najbolje pokazuje da godine njegovu ljubav prema moru nisu nimalo umanjile.

More mu je, kaže, i danas najdraže rano ujutro. Roni s puškom, a podvodni ribolov za njega odavno nije tek način da se dođe do ribe. To je ljubav i strast koja traje više od pola stoljeća.

Na pitanje koliko dugo roni, Kranjac odgovara jednostavno: „Preko 55 let. Ono prije dvajsete niti ne računam.“

Prisjećajući se početaka, Kranjac spominje i druge ljude iz te prve generacije labinskih zaljubljenika u ronjenje. Među njima je Zvonko Mikić, s kojim je, kako kaže, zajedno počinjao. U toj su ekipi bili još Serđo Knapić, Dario Klapčić, Đani Knapić…

Danas, više od pola stoljeća poslije, ritual se nije mnogo promijenio. Rano ujutro prema moru, oprema na sebe pa pod površinu. A kada se iz mora izađe s dobrim ulovom, zadovoljstvo je, očito, jednako kao i nekada.