Mate Parlov sad ima tri spomenika. Pogledajte koji vam se najviše sviđa

Bio je to trenutak koji se iščekivao mjesecima. Stotine Puležana okupljene na Giardinima, među njima sportaši, prijatelji, poznanici. Svi željno iščekuju trenutak kad će s novopostavljene statue pulskom sportskom junaku, višestrukom svjetskom prvaku, biti skinuta koprena.

Svojedobno se razmišljalo da se kip postavi u Valerijinom parku, na rivi, u nekom zapećku, ali obitelj je to odbila. Junak ipak zaslužuje više. Bilo je prijedloga da kip bude na Portarati, ali je umjetnička komisija to odbila uz riječi koje su glasile otprilike ovako: tu nije bio spomenik ni duceu ni ikome drugom, pa neće ni sportašu. Na koncu je odabrana kompromisna lokacija: Giardini, odmah preko puta kafića u kojem je desetljećima radio i stvarao. I recitirao Ujevića. Poezija mu je nakon profesionalne karijere bila važnija nego sport.

I onda, stigao je i taj trenutak: tadašnji gradonačelnik Boris Miletić i Matko Parlov uoči Dana grada, 3. svibnja 2021. konačno su otkrili koprenu ispod koje se promolila brončana statua Mate Parlova. Umjesto razdraganog pljeska i uzvika oduševljenja, malo je reći šok i nevjerica. Umalo da su neki od šoka pali u nesvijest. Nema one jake pesti ni rukavica, nema boksačkog garda, nema sportskih hlačica, kanotijere i mišićavog torza. Ispred Puležana koji su stajali razjapljenih vilica stajala je mršava, gotovo asketska figura čije su crte lica, doduše, sličile Matinim, u isposničkom haljetku kao da je kakav fratar. Puležani su bjesnili na društvenim mrežama: ta što je ovo, ljudi!?

„Mate Parlov, najveći sportaš Pule, Istre, Hrvatske svih vremena. Za ovakav spomenik našoj legendi netko pod hitno mora odgovarati. Ovo je totalni promašaj, pravi fijasko. Sram Vas i stid bilo. Oprosti nam Mate. Pa jbt zašto nema boksačke rukavice? Ovo ko da se radi o Šenoi“, bili su neki od komentara pobješnjelih građana.

Autorica, kiparica Marija Ujević-Galetović uoči otkrivanja spomenika kazala je da „nije željela jednostavno napraviti boksača s rukavicama i naglašenom muskulaturom jer je smatrala da Parlov nije bio samo fizički snažan sportaš, nego i vrlo senzibilan, intelektualan čovjek“. U tom smjeru razmišljala je i komisija koja je postavila smjernice prilikom izrade kipa. Pulska povjesničarka umjetnosti Gorka Ostojić Cvajner, koja je sudjelovala u konceptu, kazala je pak da spomenik nije zamišljen kao klasičan herojski prikaz boksača. Opisala ga je kao „nepatetičnog i nemonumentalnog, ljudskog i elegantnog“.

Mnogi su se tad pozivali na spomenik Parlovu postavljen tri godine ranije u Fažani, čiji je autor Anto Jurkić, iako su treći, s druge strane, sumnjali u njegovu umjetničku vrijednost. A onda je i sam Jurkić najavio da će napraviti još jednog Parlova koji je prije dva tjedna i postavljen u njegovom rodnom Imotskom. Kip visok tri i pol metra u pobjedničkoj pozi, visoko uzdignutih ruku u, jasno, boksačkim rukavicama, postavljen je na ulazu u Gradski stadion Gospin dolac.

Parlov je u obje Jurkićeve varijante naturalistički eksplicitan, mnogima dopadljiv, a mnogima baš i ne, pa čekamo četvrtu verziju, nekakvog stiliziranog Parlova, koji bi balansirao negdje između lika koji voli poeziju i grubog sportaša. Dotad, prosudite sami koji vam se spomenik najviše sviđa.