Iz cijele Istre stigli u istu školsku klupu, a 45 godina poslije opet su tu: 'Postali smo mladi penzioneri'

Maturanti generacije 1980./81. tadašnjeg Centra odgoja i usmjerenog obrazovanja u Puli proslavili su 45 godina od završetka srednje škole. Otad se promijenilo mnogo toga, ali neke uspomene ne blijede.

Druženje je počelo prisjećanjem na školske dane i 1979. godinu, kada su nakon pripremne faze upisali usmjereno obrazovanje, odnosno treći razred srednje škole. Bilo je to vrijeme danas već pomalo zaboravljenih „Šuvarica“ i velike reforme obrazovanja.

Završnu fazu pohađali su u današnjoj Tehničkoj školi Pula, a razred su činili učenici iz gotovo svih krajeva Istre – od tada udaljenog Višnjana, Motovuna, Lanišća i Cerovlja do Pule.

Putovanje do škole u ono je vrijeme znalo biti prava mala avantura. Autobusne i željezničke veze nisu bile ni približno kao danas, pa su kašnjenja na prvi sat bila gotovo svakodnevna. Danas su i ona dio uspomena koje se prepričavaju uz smijeh.

Uz veliko zalaganje pokojnog profesora Lucijana Sinkovića, njih 31 završio je školovanje i maturiralo 1981. godine.

Sada se okupilo njih 25. Nedostajali su prerano preminuli kolege Petar Bratulić, Velimir Dušić, Boris Maurović i Marin Šilić, kojih su se prisjetili s poštovanjem i tugom.

A onda su opet krenule priče. O školi, profesorima, prijateljstvima, zgodama i nezgodama iz mladosti, ali i o svemu što je došlo poslije – životnim putevima, obiteljima, djeci i unucima. Uz pjesmu, smijeh i razgovor, godine između mature i ovog susreta kao da su nakratko nestale.

Danas za sebe, kroz osmijeh, kažu da su generacijski postali „mladi penzioneri“. Ipak, među njima je još uvijek i troje zaposlenih.

"Vrijeme može odnijeti mnogo toga, ali ne i uspomene na mladost i prijateljstva koja su tada nastala", poručuju slavljenici.