Istarski 'Forrest Gump' i 'Srebrić' oživljavaju svoje selo: 'Nikad se nećemo štufat'

Jedan je „Srebrić istarskog nogometa“, drugi je „istarski Forrest Gump“. Robi Fonović i Ivan Stanić. Prvi: tajnik Istarskog nogometnog saveza, ali i puno više od toga. Drugi: legendarni atletičar, mentor i nadahnuće mnogih trkača, ali i puno više od toga.

Dvije (ne samo) istarske sportske veličine.

I oboje su – zato i ovi reci o njima – članovi Boćarskog kluba Tupljak iz istoimenog sela na Pićanštini, sa svega 220 stanovnika, poznatog i po tome što je ovdje zatvoren posljednji rudnik ugljena u Hrvatskoj.

Rijetka je, priznat ćete, zgoda da jedan tako mali, ali za svoju sredinu veliki kolektiv ima ovakva dva „igrača malo jača“. Ovakve dvije sportske veličine.

Imao je, doduše, Boćarski klub Povile s područja Novog Vinodolskog do jučer u svojim redovima potpredsjednika Vlade i ministra mora, prometa i infrastrukture Olega Butkovića, ali Tupljak je – na stranu lokalpatriotizam – ipak jači.

Smiju se na tu opasku Cici i Giovanni, kako ih zovu prijatelji, dok razgovaramo u oštariji poli njihovega paežana Izidora.

„Nije on Srebrić, nego Mamić, tako ga baren ja zoven“, daje vergla priči Stanić. „Fonović je opasan, ima funkcija više nego Mateša.“

S Potpićnom do europske Lige prvaka 

I stvarno bi čitatelj digao ruke da krenem nabrajati Fonovićeve reference.

Ali ipak, samo kratko. Većina ga poznaje kao saveznog nogometnog suca i delegata. Bio je prvi i jedini povjerenik iz Istre u državnim ligama, tajnik u nogometnom i rukometnom Rudaru, ali i dugogodišnji sportski novinar…

A Stanić? To znaju i osnovci u Potpićnu.

Prvi Hrvat koji je istrčao šest najvećih svjetskih maratona. Maratone je, uz to, trčao na svim kontinentima, a ukupno ih je nanizao 101! Ostale sportske dosege ovog puta izostavljam, ali ne i Stanićev širi angažman: bio je, primjerice, tajnik Malonogometnog kluba Potpićan ’98 kad je osvojen naslov državnih prvaka.

„Te 2009. godine bili smo zajedno na završnici malonogometne europske Lige prvaka u Portugalu, predstavnici kluba i na zajedničkoj večeri, čiji je domaćin bila velika Benfica“, prisjećaju se uglas.

I otad piče svojim utabanim sportskim stazama, a danas, kad su već ulovili neke godine – Robi 52, Ivan 61 – više nego ikad, svatko na svoj način, udahnjuju život svom malom selu.

Fonović se upregnuo, kao novi tajnik, voditi boćarski klub, za koji je počeo i ozbiljnije igrati.

„Otac Serđo nastupao je, i to uspješno, za Tupljak, no zbog bolesti više ne može. Imao je nove boće i bilo je sasvim logično da nastavim gdje je on stao. Iako nemam previše vremena, obećao sam pomoći ekipi. Vidio sam da imam ruku za koštivanje, počelo mi se sviđati. Inače ne bih ni igrao…“, kaže kroz smijeh.

Tukljačani su se na jogu počeli ozbiljnije okupljati, treninzi su dvaput tjedno.

„Ali uvijek je u prvom planu druženje, rezultat je manje važan. Treće poluvrijeme u našoj kućici protekne u veselju uz pizzu, kolače, kulen, a Giovanni je naš novi DJ Nikola z Kukurini“, vraća Robi prijatelju fugu za onog ranijeg Mamića.

„I DJ, kao boćari, mora biti malo podmazan, onda je i muzika bolja, idu one najskuplje pjesme“, prihvaća podbadanje Stanić.

On je, čujemo, prvi na svim druženjima. Redovno prati treninge boćara, a da zagusti, da netko usfali, spremno bi zaigrao u prvenstvu Treće županijske lige.

A sad - briškula i trešete

Nedavno je na pulskoj X-ici trčao pod klupskim obilježjem BK Tupljak, a vjernost svom selu pokazuje i organizirajući dvije atletske utrke – onu već etabliranu u sklopu Istarske zimske lige i noviju pod kapom mjesne fešte Korta.

„I mještani su skužili vrijednost utrka u Tupljaku, počeli su ih više pratiti. Uostalom, sad im veći i unuci sudjeluju, osvajaju nagrade… I lipo in je videt ta šušur sprid praga.“

A Stanić ne misli odustati od svoje misije. Ipak je on, je li, maratonac. Čovjek za duge staze.

„Malo te sve, ku ćemo pravo, i umori to vajk nanovo organizirati, ali nikad se neću štufat jer je to za moje selo. Želim da se ti ljudi zabave, da bude živo…“, poručuje Stanić.

Zvuči, zezam ga, kao da će se kandidirati za načelnika na sljedećim izborima, ali poznavajući ga – prije će ipak s Fonovićem zaigrati na turniru u briškuli i trešeti koji spremaju idućeg tjedna, kao još jednu špuntu društvenom životu u Tupljaku.

„Pošto se ljudi sve manje druže, želimo to promijeniti, zbog toga smo i pripremili turnir. Igrat će do 16 parova, svi moraju biti iz sela ili moraju imati neku vezu s Tupljakom“, najavljuje Fonović, uz napomenu da su glavna nagrada dva pršuta, a glavni dobitak u bogatoj lutriji Advent u Ljubljani.

Eto, ako je suditi po ovoj dvojici, u Tupljaku još uvijek znaju kako se od malog sela napravi velika štorija.

Još kad za to imaš dva igrača malo jača…