Rovinj je i dan danas u kolektivnoj memoriji Beograđana najdraži grad na moru

Otvaranje izložbe fotografija 'Rovinj u kadru – Grad koji diše' u rovinjskoj Photo Art galeriji iskoristili smo za razgovor s autorom Draganom Lapčevićem. Rođeni Beograđan je snimio toliko prizora iz povijesne jezgre Rovinja da se doima kao je stanovnik ovoga grada. Istodobno, vidi se da gaji posebne simpatije prema gradu u kojem je, uz ostalo, stekao mnoga poznanstva.

„Stari dio Rovinja poznajem do u detalje. Prvi put sam došao u ovaj predivni grad 1970. kada sam imao tek četiri godine. U to vrijeme dolazilo se vlakom do Kanfanara te potom autobusom u Rovinj. U grad s kojim su Beograđani starije generacije emotivno povezani dolazilo se masovno, pa je Rovinj i toliko godina od raspada bivše Jugoslavije ostao u kolektivnoj memoriji mojih sugrađana“, rekao nam je Dragan Lapčević.

Lapčević, rođen 1966. ima iza sebe dugu fotografsku karijeru i zvanje Majstor fotografije Foto saveza Srbije. Izlagao je na 300 skupnih foto izložbi osvojivši više od 200 nagrada. Izložba u Rovinju mu je peta samostalna i kako je rekao najdraža. Pravo izlaganja u svjetski poznatoj Photo Art galeriji Batana dobio je osvajanjem prvog mjesta na međunarodnoj izložbi koju je rovinjski Centar za vizualne umjetnosti Batana priređivao s talijanskim klubovima 2021. godine

Kamerman na Radio televiziji Srbije

„Zbog epidemije korona virusa četiri godine nisam dolazio u Rovinj. Tada sam za posjeta CVU Batana od tajnika i voditelja galerije Ermana Bančića doznao da sam dobio nagradu, što me, obzirom na veliku konkurenciju veoma obradovalo. Stoga sam se za ovu samostalnu izložbu ozbiljno pripremio i prošlo ljeto proveo u snimanju skrivenih kutova Rovinja“, kazao nam je Dragan Lapčević.

Iz njegova biografije saznajemo da je diplomirao filmsku i televizijsku kameru na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu. Kao snimatelj radio je na tri dugometražna dokumentarna filma, nekoliko kratkometražnih dokumentarnih i igranih i eksperimentalnih filmova.

Kao kamerman stalno je zaposlen u Radio televiziji Srbije. Od njegovih rovinjskih prijatelja doznajemo da je nezadovoljan stanjem na javnoj televiziji koja je, iako se tome mnogi zaposleni protive, uređivački u službi vlasti. O tome su nam govorili njegovi rovinjski prijatelji ali Lapčević nam to, razumljivo, nije potvrdio.

Rovinj nazivali „Beograd u malom“

Inače, Beograđani su slikoviti gradić Rovinj otkrili nakon priključenja Istre Hrvatskoj i Jugoslaviji. Dolazilo ih je toliko da su Rovinj nazivali 'Beograd u malom'. Posebno je u Rovinju voljela ljetovati beogradska umjetnička, politička i gospodarska krema. Tu su dolazili poznati beogradski advokat Miša Jovanović, pisci i akademici Mića Popović, Borislav Mihajlović Mihiz, Antonije Isaković i mnogi drugi.

Miša Jovanović je sredinom 90-tih napisao nostalgičnu knjigu „Stari Rovinju, zbogom“ u kojoj je pisao kako su Beograđani doživljavali Rovinj i poželio da ponovno navrati u omiljeni grad, što se i desilo. Nakon izbijanja Domovinskog rata govorkalo se da je u Rovinju pisan zloglasan Memorandum SANU-a pa je posprdno nazivan i srpska Atina.

O tome nema pouzdanih izvora. Međutim, znano je da je Rovinj bio i utočište beogradskih disidenata. U ulici Montealbano godinama je stanovao i radio Radomir Konstatinović, filozof i književnik, posebno poznat po filozofsko-sociološkom eseju Filozofija palanke (1970), u kojem je analizirao nacionalističke i malograđanske mitove.

Rovinj kao utočište beogradskih disidenata

Za vrijeme Domovinskog rata ovdje se sklonio i ostao Mirko Kovač, jedan od najvećih suvremenih književnika na ovim prostorima koji je umro i pokopan na rovinjskom Gradskom groblju 2013. godine. Potom i Bora Ćosić, romanopisac, esejist i prevoditelj koji je godinama živio na relaciji Berlin – Rovinj.

Također, u Rovinju su stanove imali brojni umjetnici iz Beograda koji su preko državne uprave mogli dobiti podatke o velikom broju praznih stanova ostalih nakon masovnog odlaska ovdašnjih Talijana u Italiju.

Primjerice, poznato mi je da je nakon Drugog svjetskog rata ovdje na odmoru često boravio Moša Pijade koji se kao pasionirani slikar družio sa članovima poznate rovinjske Likovne kolonije u kojoj su djelovali i brojni likovni umjetnici iz Srbije.

Moša Pijade i Oskar Davičo

Rovinj je bio drugi dom za pisca Oskara Daviča, koji je bio strastveni ljubitelj sportskog ribolova, pa je ovdje imao i svoju barku. Nadalje, u Rovinju i danas živi Arsa Jovanović, redatelj i moreplovac koji je uz ostalo svojom jedrilicom Gaia iz Beograda Dunavom i morom došao u Rovinj koji je postao njegov drugi dom.

U Rovinj je često dolazio i poznati sportski novinar na JRT Dragan Nikitović koji je nekoliko puta bio voditelj Rovinjske noći. Posebno je za Rovinj bila vezana Neda Arnerić budući da je njen djed Rafo nakon Drugog svjetskog rata bio voditelj ovdašnjeg Katastra. Redovni gost Rovinja je i poznati voditelj Ivan Ivanović.

U Rovinj su Beograđani puno ulagali

U Rovinj su Beograđani i Srbi i privredno ulagali. Primjerice PKB, Poljoprivredni kombinat Beograd je u središtu starog gradskog jezgra imao tvrtku Rovinjturist sa hotelom Rovinj, poznatim Mliječnim restoranom na Trgu maršala Tita i restoranom Brodić. Druga firma PKB-a bila je Istrakomerc s velikom hladnjačom u Rovinjskom Selu i mesnicama u gradu.

Postojalo je i više odmarališta beogradskih poduzeća i općina. Interesna zajednica za odmor radnika iz Beograda izgradila je 80-ih godina prošloga stoljeća veliko odmaralište Beograd na području Valdalisa, hotel Avalu sa depandansama Zlatar i Učka sa preko 800 ležajeva. Na 16 hektara ovog turističkog kompleksa prostirao se i autokamp s 1.200 mjesta.

Ove dvije tvrtke su se prilikom privatizacije osamostalile nastavile raditi nakon stvaranja Hrvatske države. Rovinjturist je završio u vlasništvu građevinskog poduzeća Aldo Rismondu, a kasnije ga je kupila Maistra. Istramerks je kupila Valalta. Hotel Rovinj je kupio jedan iseljenik iz Australije ali je nakon obustave širenja bez građevinske dozvole ostao kao ruševina u srcu grada.