'Puležani su zadobili moje simpatije zbog svog zauzimanja za javni prostor, posebno u slučaju Lungomare'

Gostovanje poznatog kolumnista, filmskog kritičara i književnika Jurice Pavičića u rovinjskoj Gradskoj knjižnici iskoristili smo da ga upitamo gaji li još simpatije za Pulu. Pavičić je, naime, više puta izjavio da bi nakon rodnog Splita drugo mjesto za življenje izabrao Pulu.

"Split i Pula imaju sličnu prošlost, počevši od antike do naših vremena. Oba su grada do tranzicije bila snažna industrijska i vojna središta da bi potom uglavnom živjeli od turizma. Za Pulu me posebno veže Filmski festival i Sajam knjige gdje sam nekoliko puta gostovao. Dodatno, Puležani su zadobili moje simpatije zbog svog zauzimanja za javni prostor, posebno u slučaju Lungomare. Po meni borba za javni prostor, posebno priobalje, plaže, rive i molove, je jedno od ključnih pitanja za nas građane, sada i ubuduće."

Gospić primjer kako nam država ne funkcionira

Puno ste pisali o tranziciji, propadanju industrije te okretanje overturizmu i rentijerstvu. Koje je vaše mišljenje o državi koja stane kada primjerice treba ukloniti opožareni Vjesnikov neboder u Zagrebu ili nagomilani industrijski otpad u Lici, iako to tehnološki nisu složeni zahvati?

- U aktualnom slučaju otpada u Lici najgore je što se dovozio godinama a da to institucionalni organi nisu pratili. Došlo je do takvog sistemskog javašluka, od grada i županije do države, da je umjesto tehnološkog postalo prvorazredno političko pitanje i primjer kako nam država na funkcionira. Da nije došlo do građanskog neposluha tko zna kada bi se prekinuo lanac bespravnog zbrinjavanja otpada u jednom donedavno najočuvanijem prostoru Hrvatske.

Mi sami kao građani moramo se izboriti za promjene

Uklanjanje otpada u Lici i na drugim lokacijama u Hrvatskoj dugo će okupirati politički prostor u Hrvatskoj. Istodobno, imamo najveću inflaciju, očekuje se usporavanje rasta, a Vlada sve to relativizira i kupuje vrijeme. Imamo li mi u Hrvatskoj kritičnu masu koja bi mogla donijeti neke promjene?

- Ja po prirodi nisam defetist i mislim da se mi sami kao građani moramo izboriti za promjene. Jedini demokratski način su izbori i za mene je zamjena političkih struktura neka vrsta higijene društva. Nakon jednog do dva normalna izborna ciklusa izronili bi iz letargije koja samo pomaže onima kojima odgovara da se ništa ne promijeni. Ako su se u strogo kontroliranoj Srbiji mogao pojaviti masovni studentski protest i promijeniti političku paradigmu, vjerujem da se i mi većim odazivom na izbore možemo izboriti za promjene.

Inače, Pavičić je uz pomoć Martine Pereše u Rovinju predstavio svoj novi roman "Usta puna mora", napeti triler koji kroz kriminalističku priču otvara pitanja prošlosti, ratne traume, šutnje, krivnje i kolektivnog sjećanja. Bila je to prilika i za razgovor o temama koje obilježavaju Pavičićev književni opus, Dalmaciji, Mediteranu, moru, ljudskim sudbinama, obiteljima, društvu, pisanju i odnosu osobnog i kolektivnog sjećanja.

Na konstataciju Martine Pereše da iz romana u roman uvodi sve više dalmatinskog štiha, od maritimne baštine do pejsaža i običaja, Pavičić je rekao da je to utjecaj nečega što se u žargonu zove dalmatinskom hegemonijom u kulturi, nastaloj na glazbi i stihovima Gibonnija i drugih autora, koji su obilježili posljednja desetljeća hrvatske kulture.

- Za razliku od novih autora iz zemalja istočne Europe ja fabulu mojih kriminalističkih romana ne gradim po uzoru na američke, već prema socijalnom kontekstu u društvu. Neki su kritičari te moje radove nazvali mediteranski noir. Slučaj je htio da se događaj iz 2012., kada je na obali pronađeno tijelo bez dokumenata, što mi je kasnije bila fikcija za ovaj novi roman, razriješen u vrijeme kada je izašao. Neznanac je bio žrtva ubojstva sina koji je i dalje, nastanjen tek 500 metara od mog boravišta, uživao njegovu mirovinu. Iako bi 2025., kada je slučaj riješen, već imao 105 godina, te mu je davno istekla osobna karta, pojasnio je Pavičić način pisanja svojih romana.

I šugaman turizam će doživjeti svoj kraj

Kad je riječ o Dalmaciji Pavičić kaže da je zbog dramatičnih povijesnih mijena nepresušno vrelo za pisce. Prvo su zbog filoksere demografski opustošeni dalmatinski otoci. Potom su razvojem industrije nestajala dalmatinska sela a stanovništvo se selilo o gradske nebodere. Neminovno ni šugaman turizam, kako Pavičić naziva srpanjski i kolovoški overturizam, će prije ili kasnije doživjeti svoj kraj.

Na pitanje Martine Pereša kakvo je njegovo mišljenje o današnjem novinarstvu, Pavičić je rekao da je nekad, zahvaljujući dopisnicima na terenu, bilo bliže ljudima. Zbog manje tiraže novinarske kuće si više ne mogu priuštiti dopisnike pa, moglo bi se reći, "Google novinari" pišu iz redakcije.

Uz konstataciju da mu je novi roman "filmičan" Pereša je pitala autora da li će doživjeti ekranizaciju.

- Nažalost, naši su filmski autori demotivirani jer kod publike uglavnom prolaze komedije. Naše vrijeme će tako ostati bez ostvarenja koja prikazuju društvenu zbilju. Više se time ne zamaram već svoju energiju usmjeravam u nova djela. U fazi lektoriranja je moj novi roman "Atentator", čija se radnja opet zbiva u Dalmaciji.

Brojne nagrade

Jurica Pavičić autor je brojnih nagrađivanih romana, zbirki priča i eseja, a njegova su djela prevedena na niz europskih jezika. U Francuskoj je 2021. dobio nagradu za najbolji kriminalistički roman europskih autora. Za scenarij filma "Svjedoci" nagrađen je Zlatnom arenom za scenarij Filmskog festivala u Puli, a po priči "Patrola na cesti" proizvedena TV serija emitirana na Hrvatskoj televiziji. Za roman "Crvena voda" dobio je dvije najvažnije hrvatske nagrade za prozu, Gjalski Hrvatskog društva književnika i nagradu Fritz.

Od 1994. piše tjednu kolumnu Vijesti iz Liliputa u kojoj secira društvo, politiku i kulturu ratne i poslijeratne Hrvatske. Za tekstove iz te serije 1996. dobiva nagradu nacionalnog novinarskog društva Marija Jurić Zagorka, 2002. nagradu za doprinos novinarstvu Veselko Tenžera, a 2007. nagradu Miljenko Smoje Slobodne Dalmacije. Uz to 2014. Hrvatsko novinarsko društvo izabralo ga je za novinara godine u Hrvatskoj.