Video NISU DOVOLJNA ZVUČNA IMENA Hollywood Vampires zaobišli Pulu pa svirali u Zagrebu u polupraznoj Areni

Hollywood Vampires trebali su svirati u pulskoj Areni 3. rujna, čime bi bila zaokružena bogata koncertna sezona na najljepšoj pozornici koju poznajemo. No, u posljednji tren koncert je iz Pule prebačen u jednu drugu Arenu, onu zagrebačku, a da javnost ustvari nije jasno shvatila zašto.

Tek je šturo rečeno da je to učinjeno na zahtjev produkcije. Jest, bilo je u Zagrebu tehnike, dimnih zavjesa, lasera, standardnih projekcija na video zidu, golemih balona, ali ništa što već nismo vidjeli u puno manjem, pulskom amfiteatru.

Jedan je novinar napisao da je ispred Arene u Zagrebu vidio čak 6 kamiona i 7 tour buseva. Radi se o, ponavljaju mediji, daleko najskupljem cover bendu na svijetu koji, istina, ima i jedan album s vlastitim pjesmama. Računica je organizatora valjda bila da bi Vampiri trebali privući publiku samim time što njegovu okosnicu čine zvučna imena: rock legenda Alice Cooper, gitarist Aerosmitha Joe Perry i najdraži glumac Tima Burtona - Johnny Depp, koji gitaru svira od 15. godine, a uz to i pjeva. Uz njih je i gitarist Tommy Henriksen, potom Glen Sobel (bubnjevi), Buck Johnson (klavijature) i basist Chris Wyse, koji je svirao s The Cultom, Ozzyjem Osbourneom i Aceom Frehleyem iz Kissa.

No, izgleda da nisu dovoljna samo imena da bi privukla publiku, pa i onu radoznalu, koja bi došla škicnuti barem Deppa, pogotovo ako parter u pozornici bližoj A zoni košta 121 euro, lože 151, a bolje tribine čak 131 euro.

Moram priznati da su i mene donekle privukla zvučna imena, iako sam bila donekle skeptična prema onome što bi ona trebala isporučiti. Već sam zaboravila da sam prije dva mjeseca poslala zahtjev za akreditaciju, konačno sam se riješila zagušljive i prenakrcane pulske Arene u kojoj sam više puta ovog ljeta bila žedna, zgnječena i pritisnuta višom silom, riješena da idućeg ljeta koncerte odslušam ozad Amfiteatra, uz hladno pivo, udobno naslonjena na stolici u kafiću, škicajući tu i tamo kroz ogradu. OK, Vampiri su otišli u Zagreb, i neka su, a onda, dva dana uoči koncerta stiže mejl – akreditacija odobrena. Jest da bih radije pržila zmijsku kožu na nekoj stijeni uz more, ali hajde: nije do Zagreba ko do New Yorka.

Da bi sve lagano moglo kliznuti prema fijasku, dalo se naslutiti sat uoči koncerta. Umjesto gomile publike koja se uobičajeno u to doba vrzma oko Arene, tek tu i tamo pokoja figura u crnom. Unutra, Arena popunjena niti do polovice, tek par šaka fanova. Istina, ta me situacija razveselila i za mene je bila zgoditak na lotu: konačno nema gnječenja, klima u dvorani radi, nitko me ne gura, do pića se stiže u minuti, još brže do zahoda s toaletnim papirom, sapunom i vodom, a stojim dva metra od legende Coopera. Di ćeš bolje!

A onda kreće muzika, dok se na video zidu otvaraju vampirski lijesovi i iz njih izviruju kosturi koji se pretvaraju u slavni trojac, a onda se na bini pojavljuju oni glavom i bradom - Holivudski vampiri koji su taj naziv dobili jer su voljeli bančiti po čitave noći u istoimenom baru i, legenda zbori, „nikad ih nitko nije vidio danju“. Onda je ekipa prijatelja i glazbenika odlučila pokrenuti rock projekt, zasvirati nešto za svoj gušt i pritom se dobro zabaviti, i u tom kontekstu i treba sagledati ovaj koncert koji je bio dobar, iako ne i fantastičan, na refule ne i sjajno ozvučen. Deppov glas, recimo, gotovo se uopće nije čuo dok je, ne baš sjajno, izvodio stvar “The death and resurrection show“ koja u originalnoj izvedbi Killing jokea zvuči fantastično. „Heroes“ mu je puno bolje legao, a dobro je zvučala i „People who died“ u kojoj se bend prisjetio preminulih rock glazbenika, dok su se na video zidu izmjenjivale fotografije Hendrixa, Janis, Lennona,  Lemmyja, Wendy O., Strummera, Winehouse…Posebnu stvar posvetili su Jeff Becku i Malcolmu Youngu.

Cooper doista izgleda vampirski, ne samo zbog crnih kolutova oko očiju i demonskog imidža: čovjek kao da je zamrznut u vremenu, i na pragu devetog desetljeća izgleda gotovo isto kao 80-ih, u vrijeme megahita „Poison“ kojeg je publika priželjkivala, pa i glasno iskala, ali ga nismo čuli. U jednom intervjuu za Fox news prije nekih sedam godina izjavio je da teži jednako kao kad je imao 30 godina. „Ne pušim, nisam pio 37 godina. Izbacio sam šećer i pijem puno dijetalne Cole. Možda me dobro tende“, kazao je tad Cooper i dvosatni show nazvao nekom vrstom aerobika.

U prepoznatljivom vampirskom izdanju, u crnim kožnim hlačama i košulji, s cilindrom na glavi i čuvenim rekvizitima, štakom, štapom i nožem, kojim je bušio i trgao velike balone, Cooper je pokazao da je stari prekaljeni rocker koji zna komunicirati s publikom, pa je često dolazio na sam rub bine, „prijetio“ štakom, gotovo smo ga mogli dodirnuti. Za razliku od njega i ostatka benda, sramežljivi Depp sakrio se negdje iza, lijevo, nijednom se nije približio publici, koja je očekivala neku dobru fotku ili barem pogled izbliza, čak ni kad ga je Cooper pozvao da se predstavi solom na gitari. A kad su već Depp i Cooper na jednom mjestu, šteta što nismo čuli „No more mr. nice guy“ koju Cooper, glumeći samog sebe, pjeva u Burtonovom filmu „Dark shadows“, a Depp, stigavši iz 18. stoljeća, izjavljuje:“Nikad nisam vidio ružniju ženu“. Kasnije je Cooper izjavio da mu je to najbolja fora iz filma.

Vampiri su, uz nekoliko svojih, u gotovo dva sata odsvirali covere minule rock ere, a našlo se tu svega, od Roadhouse bluesa (Doors), preko „Venus in furs“ (Velvet Undergoround), „Highway to hell“ (AC DC) do energične Aerosmithove „Walk this way“. Oduševljenje je slijedilo pred sam kraj: ogromni baloni pušteni u publiku i „Another brick in the wall“, a prije toga „School's out“. Za bis, samo jedna stvar „The train kept A-rollin'“.

Da, bila je to dobra rock'n'roll zabava, konačno uz dovoljno kisika i piva.