Matija Cvek objasnio po čemu je istarska poblika posebna. 'Malo je treba...'

Od manjih pozornica do tisuća ljudi koji njegove pjesme danas pjevaju uglas – karijera Matije Cveka posljednjih je godina doživjela veliki uzlet. Jedan od najtraženijih izvođača svoje generacije ponovno stiže pred istarsku publiku, ovoga puta na pozornicu Malog rimskog kazališta u Puli, u srijedu 2. rujna.

Pula će tako ponovno biti jedna od postaja njegove intenzivne koncertne priče, a Cvek ne skriva da mu je dolazak u Istru poseban. Istarsku publiku opisuje kao publiku koju možda treba malo duže osvojiti, ali upravo zato njezinu reakciju smatra iskrenom.

U razgovoru za Istarski.hr govorio je o Puli, koncertu koji priprema, velikom skoku koji je njegova karijera napravila, tremi koja ga još uvijek prati, privatnom Matiji iza pozornice, ljubavi i pjesmama, ali i pozornicama o kojima još uvijek sanja.

Jedna od njih je i pulska Arena.

- Stižeš u Pulu, grad koji ima neke od najposebnijih koncertnih prostora u Hrvatskoj. Koliko ti znači nastupati pred pulskom publikom i što ovoga puta pripremaš?

- Pula mi je uvijek posebno draga upravo zbog tih prostora i cijele atmosfere koju grad ima ljeti. Ovoga puta prvi put dolazimo u Malo rimsko kazalište i jako mi je drago što ćemo svirati upravo tamo.

Pripremamo pravi koncertni presjek svega što smo radili posljednjih godina, od pjesama koje su nas dovele do ove točke do novih stvari. Ne volim previše otkrivati unaprijed jer mi je draže da ljudi dođu i dožive koncert, ali bend i ja smo stvarno u dobroj formi i jedva čekamo.

- Istarska publika ima reputaciju publike koju nije uvijek lako osvojiti, ali kada prihvati izvođača, ostaje mu vjerna. Kakvo je tvoje iskustvo?

- Mislim da svaka publika ima svoj karakter i to je zapravo jedna od najljepših stvari ovog posla. U Istri možda postoji taj početni trenutak u kojem te publika malo promatra i čeka da vidi što ćeš joj dati. Ali kad se dogodi povezanost, onda je stvarno iskrena.

- Kada pogledaš nekoliko godina unatrag, tvoja je karijera napravila ogroman skok. Jesi li uopće stigao osvijestiti koliko se toga promijenilo?

- Mislim da još uvijek nisam potpuno osvijestio sve što se dogodilo. Kada si stalno unutra, radiš nove pjesme, koncerte, putuješ, razmišljaš što je sljedeće, nemaš baš puno vremena stati i pogledati cijeli put.

I možda je to dobro. Ne bih volio živjeti od onoga što smo već napravili. Naravno da postoje trenuci kada shvatiš da se nešto promijenilo – kada prvi put čuješ nekoliko tisuća ljudi kako pjevaju tvoju pjesmu ili kada rasprodaš prostor za koji si prije nekoliko godina mislio da je nedostižan.

- S većim pozornicama dolaze i veća očekivanja. Postoji li još uvijek trema prije izlaska pred nekoliko tisuća ljudi?

- Trema postoji i nadam se da nikada neće potpuno nestati. Mislim da bi mi bilo čudno da mi postane svejedno. Naravno da se ona s vremenom promijenila. Na početku je više bila strah, danas je to neko uzbuđenje i odgovornost prema ljudima koji su kupili kartu i došli te slušati.

- Postoji li u Istri još neka pozornica koju želiš osvojiti?

- Naravno da postoje pozornice o kojima razmišljaš i sanjaš. Pulska Arena je sigurno jedna od njih.

Mislim da je to jedan od najposebnijih koncertnih prostora koje imamo i teško je biti glazbenik, doći u Pulu i ne pomisliti kako bi bilo jednog dana napraviti svoj koncert tamo.

Trenutačno mi je fokus na onome što je ispred nas i želim da svaki sljedeći koncert bude bolji od prethodnog. Ako jednog dana dođe Arena u Puli, želim da dođe zato što smo za nju stvarno spremni.

- Publika te doživljava kao nekoga tko je ostao prilično prizemljen unatoč velikom rastu popularnosti. Koliko te uspjeh promijenio?

- Promijenio mi se život, to sigurno. Puno više putujem, puno više radim i puno je manje spontanosti nego prije. Ali ne mislim da sam se ja kao čovjek dramatično promijenio.

- Tvoje pjesme publika često povezuje s vlastitim ljubavnim pričama. Koliko je privatnog Matije zapravo u njima?

- Naravno da mene ima u pjesmama. Ne mora svaka pjesma biti doslovno moja životna priča od prve do zadnje rečenice, ali mora postojati nešto što razumijem i osjećam da bih to mogao iskreno otpjevati.

Zanimljivo je što pjesma, jednom kada je objaviš, prestane biti samo tvoja. Ljudi je povežu sa svojim životom, svojim ljubavima i svojim prekidima i onda joj daju potpuno novo značenje. To mi je možda i najljepši dio glazbe.

- Uz popularnost je došla i puno veća pažnja žena. Je li danas teže procijeniti sviđaš li se nekome zbog Matije privatno ili Matije Cveka kojeg vidi na pozornici?

Mislim da s vremenom naučiš dosta dobro prepoznati ljude i njihove namjere. Matija na pozornici i Matija privatno ipak nisu potpuno ista osoba.

Na pozornici postoji neka energija, slika koju ljudi vide kroz pjesme, spotove i koncerte, dok je privatni život puno običniji.

- Kad bi mogao Matiju s početka karijere dovesti na jedan svoj današnji koncert, što misliš da bi ga najviše iznenadilo?

Mislim da bi prvo pitao: „Čekaj, svi su ovi ljudi stvarno došli zbog nas?“ (smijeh)

- Nakon svega što se dogodilo posljednjih godina, imaš li osjećaj da najveći skok u tvojoj karijeri možda tek dolazi?

Imam osjećaj da smo zapravo tek krenuli. Puno se toga dogodilo i jako sam zahvalan zbog toga, ali nemam osjećaj da smo došli do neke završne točke.

Upravo suprotno – sada mi se čini da su se otvorile mogućnosti o kojima prije nekoliko godina nisam ni razmišljao.

Velike pozornice su sigurno jedan od ciljeva, a Arena Zagreb 28. studenoga je nešto čemu smo trenutačno potpuno posvećeni. To je veliki korak za mene, bend i cijelu ekipu i želimo napraviti koncert koji će stvarno pokazati gdje smo danas.