Preminuo teško bolesni Puljanin čiji je slučaj zbog deložacije stigao i do Strasbourga

Prošlog je tjedna preminuo Vladimir Radeka, 77-godišnji Puljanin čija je životna i pravna drama posljednjih mjeseci privukla pozornost javnosti daleko izvan okvira jednog ovršnog postupka.

O Radeki smo posljednji put pisali 28. srpnja, na dan kada se u njegovu domu u pulskoj Ulici Put za Forticu trebala provesti deložacija. Sud je tada donio neuobičajenu odluku: zbog njegova iznimno teškog zdravstvenog stanja Radeka je mogao ostati u kući, dok su je ostali članovi njegova kućanstva morali napustiti.

Bila je to jedna od posljednjih epizoda dugogodišnje pravne bitke čovjeka koji se istodobno borio s teškom bolešću i gubitkom doma.

Radeka je bolovao od uznapredovalog karcinoma grkljana. Imao je trajnu traheostomu kroz koju je disao, a zbog teške disfagije više nije mogao uzimati hranu na usta. Nekoliko dana prije najavljene deložacije bio je otpušten iz Opće bolnice Pula, nakon devetodnevne hospitalizacije.

Budući da liječnici nisu uspjeli postaviti PEG sondu, 22. srpnja učinjena mu je kirurška gastrostoma preko koje se hranio. Medicinska dokumentacija u koju smo tada imali uvid pokazivala je koliko je njegovo stanje bilo ozbiljno: sa 173 centimetra visine težio je tek 50 kilograma, a trebali su mu svakodnevna njega, prehrana putem gastrostome, analgetska terapija, previjanje i liječničke kontrole.

Unatoč svemu tome, ovršni postupak oko njegove kuće nastavio se.

Slučaj koji je stigao i do Strasbourga

Radekina priča počela je godinama ranije, nakon financijskih problema zbog kojih više nije mogao otplaćivati kredit podignut kod tadašnje Istarske banke, koju je poslije preuzeo OTP. Nekretnina je u ovršnom postupku prodana na dražbi, a Radeka je godinama pokušavao osporiti zakonitost postupka.

Njegov odvjetnik Dino Čekada upozoravao je da je kuća prodana za višestruko manji iznos od njezine stvarne vrijednosti te tvrdio da su ključni postupci kojima je Radeka pokušavao zaštititi svoja prava trajali nerazumno dugo.

Slučaj je na kraju stigao i do Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, kojem je upućen zahtjev za privremenu mjeru prema Pravilu 39 Poslovnika Suda.

U središtu zahtjeva bilo je pitanje što bi deložacija značila za teško bolesnog čovjeka kojemu je ta kuća bila jedini dom te postoji li za njega odgovarajući alternativni smještaj.

Europski sud tada je u vrlo kratkom roku zatražio dodatnu medicinsku dokumentaciju i informacije od hrvatskih vlasti.

Time je jedan dugogodišnji spor oko nekretnine postao mnogo šire pitanje: koliko sustav, kada provodi pravomoćne odluke i štiti pravo vlasništva, istodobno može i mora voditi računa o zdravstvenom stanju, životnim okolnostima i ljudskom dostojanstvu osobe koju se iseljava.

Kraj jedne teške životne i pravne priče

Vladimir Radeka tu pravnu bitku više neće nastaviti. Njegova smrt zatvara osobno najteži dio priče, ali pitanja koja je njegov slučaj otvorio ostaju.

Može li se ovršni postupak promatrati isključivo kroz pitanje vlasništva i pravomoćnosti sudskih odluka kada se s druge strane nalazi teško bolestan čovjek bez realne mogućnosti da samostalno skrbi o sebi? Koliko brzo sudovi moraju reagirati kada posljedice njihove odluke mogu postati nepovratne? I gdje je granica između nužne provedbe zakona i zaštite elementarnog ljudskog dostojanstva?

Radekin slučaj ostat će zapamćen upravo po tim pitanjima. I po posljednjim tjednima života u kojima se, teško bolestan i fizički iscrpljen, uz borbu s karcinomom morao boriti i za mogućnost da ostane u domu u kojem je živio.